|
|
Međugorski glas
29.03.2009., nedjelja
Riječ
pjeva Goran Škerlep

Nebo će i zemlja proći,
ali riječi moje neće proći (Mt 24,35)
Kad sve prođe, kad se stiša
lutanje i krici,
kad se slegnu mrak i sjene,
razbistre vidici;
kad se jednom sruše kule,
svitanja i noći,
ostat će mi riječi tvoje,
koje nikad neće proći.
O, Bože koji jesi,
o snago moje vjere,
uzvisi slavu svoju,
prosvijetli ljudske mjere.
O, Bože moje nade,
Isuse, tajno sveta,
u srcu tvome trajem
još od početka svijeta.
Sve što diše, sve što traje,
sve će u prah poći,
samo ljubav, tvoje riječi,
nikad, nikad neće proći.
U srcu tvome živim,
Riječ je istina vruća,
ja grješnik, patnja tvoja
za radost Uskrsnuća.
|
25.03.2009., srijeda
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. ožujka 2009. godine

Molitvom probudimo duše
Dohodi proljeće, odjeveno šarenilom i cvjetnim mirisima, rastu travke na livadama, pupaju stabla u voćnjacima, bujaju vode na vrelima. Boje se prelijvaju u osunčanom uzduhu, cvjetaju u zagrljaju neba, u sebi nose začetu raskoš i ljepotu travanjskih i svibanjskih dana. Krajobrazi počinju mijenjati kolorite, šire se staništa poljskoga cvijeća, tamni se preljevi preodijevaju u svijetle, padine i brježuljci vonjaju po mladom vjetru, a vode još većom nabujalošću teku. Odzvanja radosni cvrkut u zjenicama jutara, oblaci bjelinom lepršaju nad zelenilom obzora, a pjesma zvona prozračnim zvukom preplavljuje labirinte srdaca i korita duša. Na Gospinu brdu raste svjetlosno gnijezdo, sazdano od molitava i zavjetnih riječi, prožeto miomirisnim dahom bilja, kamena i drače, u kruničinu zrnju bubre pupoljci bijelih i crvenih ruža.
Gleda Kraljica probuđenu prirodu i neprobuđenu dječicu što uspavana i omamljena zavodnikovim napitkom još uvijek teturaju u snu neprospavanom. Opominje nas Prečista da su hladnoće već iza nas i da je nastupilo vrijeme buđenja i cvata, da su započeli dani u kojima se neuništiva životna snaga probija kroz tamnu opnu zimskoga sna i uzdiže prema svjetlosti. A nije prvi put da nam Gospa u prispodobama s prirodom oslikava stanje naše nutrine, potičući nas da u ljepoti stvorenoga učimo što je preobraženje, što je rast i bujanje, što je sjetva i žetva, što je sjeme a što plodovi, što je rađanje a što umiranje, što je prijelaz iz smrti u život i što je život u sjenci smrti. Bog nam je ostavio prirodni zakon po kojem nam se ravnati i po kojem nam je učiti, po njemu spoznavati i iz njega dokučivati tajnu stvaranja, u njemu pronalaziti odgovore na ono što je nedokučivo našim tjelesnim osjetilima.
Nama je probuditi se, prenuti se iz učmalosti, a molitva je pokretač, ona je agens koji oživljava, najbolje sredstvo za razbuđivanje, plodni humus što hrani sjeme vjere, podloga koja pomaže i ubrzava klijanje, koja unosi sokove života u suhoću posijanih darova. A kada klica iz mraka pohrli prema izvanu, ugledat će svjetlost, pridružit će se toplini i rasti u visine, okupana zlatnim zrakama životodajnog sunca. To je put koji iz privida smrti i tame vodi u život koji zagrljen svjetlom Uskrsnuloga i sam postaje svjetlost. U Isusovoj ljubavi i naši životi poprimaju vječni sjaj njegova srca, sjedinjuju se s njegovom puninom od koje smo postali, uranjamo u njegovo milosrđe koje nas opravdava i preporođuje u Bogu živih, postajemo jedno u njemu, a on se Euharistijskim otajstvom rađa u nama. Bivamo udovi istoga tijela i kapljice zajedničke svjetlosne rijeke koja struji u život vječni.

Gospa nam je već puno puta rekla da bez Isusa ne možemo rasti, da bez potpune predanosti i povjerenja u njegovu ljubav, nećemo nikada osjetiti predokus vječne slave, nećemo se preobraziti iz propadljivog u nepropadljivo, a niti od zrna postati pšenica, nećemo rađati stostrukim plodovima, već istrunuti u tami nevjere. Za vjeru nam je potrebna svjetlost, a svjetlosti se moramo otvoriti, prema njoj hrliti preko živica i drača, preko nedaća i sumnji, preko nasipa i barikada, preko podivljalih brzaca i oštrog kamenja, preko nemirnih voda i kroz sjenovite klance.
Nama je slijediti sunčevu putanju i ne obazirati se na mamce koji vas svojom varavom privlačnošću pozivaju na zastajkivanje, koji nas odvlače od puta pa tako kasnimo za godišnjim dobima, miješamo proljeća i zime, mijenjamo dane za noći, jutra za večeri i istinu pretpostavljamo laži. Zato je i obraćenički put posut ružama i trnjem, ushitom i padom, iskrenošću i prenavljanjem, nedorečenošću i polovičnošću, jasnoćom i sjenovitošću. Često, odvojeni od svjetlosti i molitve, donosimo vlastite odluke, koje su proizvod naših unutarnjih htijenja, naših ograničenih sposobnosti, izniklih iz navezanosti i ugoda, izraslih iz trulog i neproklijalog sjemena koje neće donijeti nikakav plod. Tek kad nam Isusove riječi počnu odzvanjati u hramu duše, čut ćemo glas savjesti koji je ujedno i glas istine, spoznat ćemo u kojem smo godišnjem dobu, je li vrijeme pustinje ili svjedočenja, je li trenutak cvjetanja ili listanja, je li vrijeme okopavanja ili berbe. Ako odbacimo usiljenost, hirovitost i površnost te se priklonimo tempu Božje volje, čut ćemo otkucaj gonga koji nas u pravom času poziva na obrezivanja svega što je suvišno, na otklanjanje svih nepotrebnih izdanaka koji priječe rast zdravim i okrjepljujućim plodovima.
U tom svjetlu možemo razumjeti i Gospine riječi kojima nas obavještava da pred Svevišnjim zagovara za naše iskreno obraćenje, da moli za naše potpunu predanost Božjoj volji. Svaka polovičnost u našem vjerničkom hodu pogoduje zavodniku, svaki trenutak u kojem se okrećemo sebičnim brigama pripada ocu iluzija, svaki pokušaj traženja rješenja koji nije u suglasnosti sa svjetlom providnosti, vodi u još veću zavrzlamu, u razbacanost, ispremiješanost i kaos. Kao što ne možemo vidjeti sunce ako nam gusti oblaci prekrivaju vidokrug, isto tako ne možemo dokučiti istinu sutrašnjeg dana ako u današnjem nismo u miru s onim koji pozna sve naše koraka i koji brine o našim životima. Kad se s povjerenjem predamo njegovoj volji, znat ćemo da smo na iskrenom obraćeničkom putu.
Zato se probudimo iz zimskoga sna naše nevjere, prenimo se i protjerajmo omamu, razbudimo se molitvom da bismo uronili u jasnoću, umijmo se pod mlazom čiste vode, kao što radimo poslije svakog buđenja, osvježimo se kapljicama živih Isusovih riječi, prepustimo se radosti uskrsnog jutra i otvorimo srca proljeću vječnog života. Budimo cvjetići Marijini!
|
Blagovijest
Pjevaju: Marjanski tići, Frano Jukić i Ivana Lučin

Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po riječi tvojoj! (Lk 1,38)
Nazaret se mirom kupa,
sretne zvijezde svjetla pale,
mladi mjesec srebrom pupa,
u san tonu kuće male.
Spustila se večer blaga,
prignulo se nebo travi,
bljesnu svjetlost iznad praga,
anđeo se nježno javi.
Raduj se, raduj, Marijo čista,
sazrelo vrijeme, punine broj,
po Duhu Svetom začet ćeš Krista,
Stvoritelj čeka odgovor tvoj.
Neka mi bude po riječi tvojoj,
čitavim bićem dajem se ja,
u srcu mome, u duši mojoj,
nek volja Božja raste i sja.
Prosula se glazba meka,
modri zvuci radost nose,
stižu stada iz daleka,
zvijezde sjajem brda rose.
Dok Marija uz sjaj svijeće
molitvama Boga slavi,
zamirisa rajsko cvijeće,
Gabrijelov glas se javi.
|
18.03.2009., srijeda
Gospina godišnja poruka vidjelici Mirjani, 18. ožujka 2009. godine

Okrenimo se tajni vlastitih srdaca
Raste nad Međugorjem osunčano i prohladno poslijepodne, zagrljeno Plavim križem i nebeskom modrinom. Na prizid se oslonila drača i smokva, a kamen obujmio procvale jaglace. Šapat usana probada tišinu koja se poput trnove krune ovila oko Brda spasenja. Došla dječica iz daleka da bi se nakon dugog putovanja okrijepila Gospinim glasom, čuli nebeske riječi, prihvatila poruku i mudrost Majčinih savjeta, otvorila srca i podno brda prinijela molitve zahvalnosti. A onda vidjeličin podignuti pogled navješta Kraljičin dolazak i tajac preplavljuje kamenu kosinu.
Već prvom rečenicom Gospa poziva na iskrenost i otvorenost, savjetuje nam da promatramo vlastitu nutrinu, da se okrenemo tajnovitosti vlastitih srdaca, da skupa s tišinom uronimo u najdublje odaje neistražene dubine, da prošetamo labirintom svijesti i susretnemo se s glasom istine, da se prepoznamo u ogledalu savjesti, da u odrazu punine razgovijetno vidimo ono što odista od Boga jesmo i ono što ne bismo trebali biti. Zna Majka da bjesomučno bježimo od vlastite slike, da se ne želimo susresti sa stvarnošću svoga bića, da je bolno ogoljeti se od naplavina privida i nakupina laži, da je teško osloboditi se isprazne uznositosti, a još teže odbaciti staru mješinu. Skloni smo samozavaravanju, brzo se uljuljavamo u samozadovoljstvo, prepuštamo se modi i navadama vremena, odmičući sve dalje od puta, zaogrnuti prividnošću i ugodama iza kojih, kad ishlape, ostaje pustoš i rasulo. Plašimo se pogledati u vlastita srca te spoznati istinu o sebi i svijetu oko nas, bojimo se iskoraka u nepoznato, libimo se susreta sa svjetlošću, čvrsto privezani uz hinjenost, mlakost i površnost, ne želimo pokidati lance lažne sigurnosti, suočiti se s jasnoćom kojoj su daleka sva prenavljanja.
Gospa nam preporučuje da se malo dulje zadržimo u magluštini srdaca, da pričekamo dok nam se oči ne naviknu na tamu, a onda ćemo razgovijetnije vidjeti sebe, ugledat ćemo sve svoje grijehe jer to nam jedino i pripada, a sve ostalo je Božje vlasništvo. A koliko je božanskog preostalo u nama, pokazat će nam tinjajuće svjetlo kad ga pod tamom otkrijemo u dubinama srdaca, kad dodirne sjene naše ispraznosti i kad nam njegov sjaj otkrije stranputice i varke. Hoćemo li u sebi prepoznati riječ Gospodinovu, hoćemo li je onako obnevidjeli punom ljubavlju prihvatiti, hoćemo li Majci dopustiti da nas, držeći nas čvrsto za ruke, kroz bespuća povede Isusu? A Gospa nas objeručke poziva u svoje naručje pa zato i jest toliko s nama. Zar nam nije rekla da smo na krivom putu, ali isto tako naglasila da poštuje našu slobodu i da joj se klanja te nikoga ne želi tjerati da radi protiv vlastite volje.

A da bismo uopće i mogli naslutiti što Bog od nas traži, moramo u skrušenosti prihvatiti našu nedorečenost i nestalnost, bez straha priznati naopakosti i poroke, bez ustezanja, glumatanja i prekrivanja pokazati svoje pravo lice jer Bog ionako o nama sve zna i ništa od njega ne možemo skriti. On želi naše otvoreno i iskreno prihvaćanje njegove dobrote i milosrđa, zahtijeva od nas da se pokajemo za sve zablude i naopakosti te se potpuno predamo u njegove ruke. Prihvatimo li poziv providnosti, ništa nam neće nedostajati, i grubo i lijepo stopit će se u svoju svrhovitost, sljubit će se na svome putu i procvjetati u svome ishodištu.
Tek očišćena srca mogu zračiti pomirljivošću i opraštati grijehe dužnicima svojim, tek jasne misli, oslobođene požude i pohlepe, mogu Gospodinu prikazati vlastite želje i ne moraju se više sramiti skrivenih primisli jer iskrenošću zadobijaju milost i praštanje, jer otvorenošću ne sude sebi, već grijehu i napasti. A Bog je milostiv i voli duše koje s njim surađuju pa ih nagrađuje i većim dobrima nego što su od njega tražile.
Gospa nas još jednom poziva da ne zaboravimo na pastire, da im molitvama pomognemo u kušnjama kojima su neprestano izloženi. Jer kako bismo rasli u vjeri bez svećenika po kojima nam Gospodin dijeli sakramente, kako bismo se bez njihove pomoći oduprli knezu svijeta, kako bismo bez njihove predvodničke uloge dočekali međugorske tajne? Tko bi nas štitio od gladnih i nasrtljivih vukova? Zato im je potrebna molitva koja će im pomoći da se ne izgube u mijenama svijeta, da se ne priklone lažnim prorocima, da olako ne zanemare glas koji ih zove s drugih obala, koji ih hrani mudrošću razlikovanja i daruje im smjelost prepoznavanja. Najvažnije je da u danima što dohode ostanu vjerni čuvari Isusova stada.
„Dječice, dječice, kada biste znali koliko vas ljubim...!“, titra u zraku zvuk Majčinih riječi, a među mnoštvom teče žamor probuđenih glasova i prati odlazak One koja nas ljubi i doziva, Kraljice u kojoj se nastanila nebeska ljepota, u kojoj cvjetaju milosti i buja čistoća.
|
17.03.2009., utorak
Tko ima uši...
Poslušajmo milozvučni glas što teče s izvora vjere, što se u svijet slijeva s međugorskog vrela. Odijenimo se ljubavlju i riječima One koja nas vodi i bodri, koja nas mazi i opiminje, koja nas hrabri i liječi, koja nam pokazuje izgubljenost i tugu zemaljsku, koja nas upućuje na radost nebesku, koja nas grije toplinom Evanđelja i neumorno ponavlja da je stalno s nama, da je ušetala u našu svakodnevicu, da je nadomak naših srdaca, da nas miluje svojom nazočnošću, da nas grije svojom toplinom, da nas krijepi svojom brižnošću. Darujmo se Onoj koja nam govori da bismo od sreće zaplakali kada bismo znali koliko nas ljubi.
Draga djeco!
Danas vas pozivam da se svaki dan odlučujete za Boga o kojem puno pričate, a malo ga svjedočite svojim životom. Odlučite se za obraćenje, neka vaš život bude istinit pred Bogom, da u istini svjedočite ljepotu koju vam je on darovao.
Vi ne znate s ljubavlju slušati riječi koje vam dajem. Budite svjesni, ljubljeni moji, da sam vaša Majka i da sam došla na Zemlju poučiti vas poslušnosti iz ljubavi, da ljubavlju molite, a ne prisilom zato što nosite križ. Zapamtite, križem se Bog proslavlja preko svakog čovjeka. Molite i nećete se pokajati jer će vam Bog dati darove kojima ćete ga slaviti do kraja svoga ovozemaljskog života. Zato vas pozivam na ustrajnu molitvu i pokoru. Žrtvujte se za spas svijeta i ne gledajte na materijalno. Sami nemate snage, zato sam s vama da vam pomognem. Gospodin vas želi očistiti od grijeha vaše prošlosti. Otvorite vrata svojih srdaca Isusu kao što se cvijet otvara suncu. Ispovjedajte se i budite u miru s Isusom jer samo on može ispuniti vaša srca mirom i radošću. Molite da biste imali snage ostvariti sve što vam govorim. U poniznosti se odnosite prema porukama koje vam upućujem jer ako u srcima budete nosili riječi koje vam darujem, ako ih budete proživljavali, vi ćete svjedočiti svojim životom. Živite u odricanju jer ćete mi postom učiniti radost i postići ostvarenje plana koji Bog ima u Međugorju. Uz vašu pomoć mogu učiniti sve i prisiliti sotonu da vas ne navodi na zlo i da se udalji od ovog mjesta. On želi u svakodnevnim stvarima unositi pomutnju pa vam zato svaki dan treba biti molitva i predanje Bogu. S ozbiljnošću počnite moliti i postite, kao prvih dana moga dolaska. Neprijatelj vas zavarava te želi omesti moje planove i uvjeriti vas da moj Sin nije jak u svojim odlukama. S vašom pomoću ostvarit će se ono što sam preko tajna započela u Fatimi. Shvatite važnost moga dolaska i ozbiljnost stanja. Želim spasiti sve duše i prikazati ih Bogu. Ne uzimajte površno ovo što vam govorim, već sve pretvorite u životnu stvarnost. Došla sam vam pomoći jer ste pošli jadnim putem, putem propasti i radi svoga probitka odustali od Boga i od mene.

Želim ovdje stvoriti oazu mira, ljubavi i dobrote, a Božja je želja da njegovom pomoću i svojom ljubavlju činite čudesa, da budete primjer.
Ljubavlju pobijedite svaki grijeh i poteškoće koje dolaze. Ostvarujući u sebi ljubav, krenut ćete putem svetosti. Odlučite se, a ja ću za vas sve isprositi jer sam posrednica između vas i Boga. Prigrlite ljubav i djelujte s ljubavlju, koja donosi slogu i mir pa ćete okrenuti na dobro sve ono što sotona želi uništiti i prisvojiti. Znajte da vas ljubim i da za vas izgaram iz ljubavi. Želim da shvatite kako ovaj život traje kratko, a ja vas sve želim dovesti u nebo. Molite da biste shvatili što vam Bog želi reći mojom nazočnošću među vama. A ja vas želim približiti Isusu i njegovu ranjenom Srcu da biste shvatili neizmjernu ljubav koja se darovala za svakoga od vas. Samo Isusovom ljubavlju moći ćete pobijediti svu bijedu u ovom žalosnom svijetu, koji je bez nade za one koji ne poznaju Isusa. I nemojte zaboraviti da vaš život nije vaš, nego dar kojim trebate razveseljavati druge i voditi ih k vječnom životu. Neka vas uvijek prati Isusova nježnost.
Dječice, molite, jer sotona želi pomrsiti moje planove. Zato vas iznova pozivam na molitvu jer ćete tako moći živjeti obraćenje i sličiti djetetu koje je otvoreno ljubavi Očevoj. U ovom vremenu, kad se zbog potrošačkog duha zaboravlja što znači ljubiti i cijeniti prave vrijednosti, ja vas iznova, dječice pozivam da u svojemu životu stavite Boga na prvo mjesto. Neka vas sotona ne privuče materijalnim stvarima, nego se odlučite za Boga koji je sloboda i ljubav. Želim da shvatite kako je Bog odabrao svakoga od vas za veliki plan spasenja čovječanstva. Izaberite život, a ne smrt duše! Dok razmišljate muku i smrt Isusovu, pozivam vas da se odlučite na život koji je procvao uskrsnućem i neka se vaš život danas obnovi obraćenjem koji će vas dovesti u život vječni. Zato hrabro, dječice, odlučila sam vas voditi putem svetosti. Odbacite grijeh i pođite putem spasenja, putem koji je izabrao moj Sin. Preko vaše muke i trpljenja Bog će naći za vas put radosti. Mi smo vam blizu svojom ljubavlju.
Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!
|
05.03.2009., četvrtak
Zablistat će puti
pjeva Sretan Bogdan
Neka ova pjesma bude radosni poziv u blagoslovljenim korizmenenim danima u kojima se, odričući vlastitih želja, a ponekad i neumjerenih tlapnji, prepoznajemo u vlastitoj bijedi i nestalnosti, ali isto tako, u sebi otkrivamo dostojanstvo djece Božje, koje izniče iz njegove volje. Posipajući se pepelom te prihvaćajući i priznavajući grijehe i propuste, otvaramo se svjetlosti, ljubavi i milosrđu, a Stvoritelj nam pomaže da razlikujemo laž od istine i dijelimo prolazno od vječnog. Posveta Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu otvara zarobljenim srcima vidike u kojima blistaju Božji puti za svakoga od nas. Bez straha i zebnje koračajmo prema tami Velikog petka da bismo skupa s Isusom dočekali uskrsno jutro u kojem su sažeti i otkupljeni svi naši dani, prožeti sjajem njegova obećanja.

Kad k nama krene svjetlo iz dubine,
zazvano čežnjom molitve i sanja,
opet će čiste suze Marijine
poteći svijetom s Brda ukazanja;
njihovu svetost svjedočit će kamen,
drače i smilje, kupine kraj puta,
svu ljudsku tugu preplavit će znamen,
zasjat će Žena, suncem ogrnuta.
U Božjoj volji zablistat će puti
kad svatko od nas pepelom se pospe,
srca će opet tvoje riječi čuti,
Marijo majko, Međugorska Gospe.
Kad dođu dani plodova i zrenja,
zašute laži, stišaju se buke,
prhnut će radost s križevačkog stijenja
u tvoje krilo i na tvoje ruke.
Kad vrijeme klekne, rastvore se mora,
Bezgrješno Srce prospe zlatne boje,
pobjegne tama i procvjeta zora,
zasjat će Zemlja od ljepote tvoje.
|
02.03.2009., ponedjeljak
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. ožujka 2009. godine

Isus je jedina utjeha i nada
Danas je Gospa bila tužna i pomalo žalosna zbog naše nevjere. Boli joj nanose naša ranjena i nemirna srca, okrenuta svijetu i svemu onom što nam nudi propadljivost i privremenost, čime nas truje površnost i nedosljednost. Majka nam iznova govori da je među nama, da nikamo nije otišla, da nas brižno njeguje i čuva, da je u našoj blizini i našim srcima, da nas još uvijek neumorno doziva i s brižnošću poziva na put koji vodi jedinoj istini, a to je njezin Sin, Isus Krist, naš spasitelj i otkupitelj, naša radost i nada, punina u kojoj cvjeta život vječni. Moli nas Gospa da se vratimo svome izvoru, da s povjerenjem i predanjem prihvatimo njezine riječi jer smo se izgubili na stranputicama očaja i beznađa, jer smo uronili u izmaglicu lažnih obećanja, jer smo prihvatili izokrenutosti kojima nas zapljuskuje naš i njezin neprijatelj.
Zaslijepljeni lažnim sjajem, ne razlikujemo grijeh od vrline, lunjamo u začaranom krugu ovisnosti i strahova, bez otpora i zdravog razuma, predajemo srca u manipulatorske ruke gospodara svijeta, trčeći za ponudama vremena i mode, nekritički se priklanjajući svemu što donosi trenutačnu korist i ugodu. Tako nam se u srcima nagomilava grijeh za grijehom, od maloga prema velikom, od lakoga do teškog, da bismo na kraju, stjerani u slijepu ulicu, uvidjeli posljedice učinjenog, ali još uvijek nedovoljno svjesni svega onoga što nas je dovelo pred zid tuge i bespomoćnosti. A nezaliječene rane grijeha kao pošast se šire krvotokom duše, prljaju savjest i zatamnjuju vidike, pretvaraju se u još veće rane iz kojih curi raspadljivost i nečistoća. Zarobljeni u sebi, izranjeni i bolesni, puni zebnje i jala, posljedice vlastitih propusta i poroka predbacujemo Bogu i bližnjima i tako se još više udaljujemo od istine, odvajajuće se od pročišćujućeg sjaja što struji iz Isusovih riječi, bježeći od svete ispovijedi i ne dopuštajući svjetlosti da nam otkrije naše pravo lice.

A onda, kada sve krene naopako jer smo slijedili onoga koji puno obećava, malo daje i sve uzima, utjehu i nadu tražimo na pogrješnim mjestima, obilazeći nadriliječnike, astrologe i gatalice, posjećujemo lažne proroke, savjetujući se s onima koji nas guraju u još veću propast. A Gospu itekako boli naše lakovjerje, tužna je jer ne slušamo njezine poruke, ne slijedimo riječi kojima ponovno oživotvoruje Radosnu vijest i ne primjenjujemo ono o čemu nam govori već gotovo tri desetljeća. Samo molitvom, sakramentom pomirenja, iskrenim sudjelovanjem u svetoj misi, postom i odricanjem možemo trajati u vjeri koja se hrani ljubavlju i žrtvom, koja se krijepi ljepotom istine i koja je jedini put što vodi u puninu.
Gospa, dakle, nudi melem našim ranama i utjehu našim srcima, a to je Isus, utjelovljeni Sin Očev, naš brat i Bog, naša nada i spasenje, naš put i život. Nitko ga pod kapom nebeskom ne može zamijeniti, nitko ne može preuzeti njegovu ulogu u povijesti spasenja i nitko nije ravan njegovoj žrtvi kojom nas je posvetio na križu otkupljenja i kojom nam je orvorio vrata kraljevstva nebeskog. Samo zazivom njegova imena možemo prekoračiti prag nade, samo potpunim povjerenjem u njegovu dobrotu i milosrđe, uspjet ćemo suznu dolinu zamijeniti raskošju rajske ljepote. Budemo li štovali Božje zapovijedi i slušali Isusove riječi, prebrodit ćemo sve zamke koje nam se nađu na životnome putu, doplovit ćemo do vječne obale i podijeliti s Otkupiteljem njegova obećanja.
Gospi za ljubav, otvorimo se svjetlu, rastrgnimo paučinu što se nakupila oko začahurenih srdaca, prigrlimo milosti koji se na nas bogato izlijevaju u Međugorju, obrišimo Marijine suze i izvadimo trnje iz Srca Prečistoga. U ovom korizmenom vremenu obradujmo Majku i za uzdarje joj predajmo sve svoje misli i osjećaje, pokažimo joj da smo njezina dječica, da iz nas zrači slika Božja, da u nama bukti plamen Duha Svetoga, da smo istinski prožeti Isusovom ljubavlju. Postanimo ono radi čega smo i stvoreni, radost darivanja i odsjaj ljepote.
|
|
|
| < |
ožujak, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
|
Opis bloga
Komentari, tekstovi, pjesme, fotografije, audio i video zapisi o Međugorju
Elektronička adresa:
medjugorskiglas@net.hr
Broj posjeta:
Molitva Duhu Svetom
Molim ti se Duše Sveti,
nositelju svih darova,
smiluj mi se i posveti
ove riječi, ova slova.
Očuvaj me ljudske mjere
da me sumnje ne odnesu,
daj mi plamen žive vjere
da me strasti ne zanesu.
Nek mi tvoja svjetlost jaka
dadne ljubav i dobrotu,
i otkloni zastor mraka,
uroni me u Ljepotu.
Svojim sjajem zlo prokaži
sve privide i neznanja,
izbavi me svake laži,
oholosti, mudrovanja.
Istini mi duh prikloni
da mi srce ne zaluta,
probudi me i zazvoni
ako versi skrenu s puta.
Promaknu li teške riječi,
nek ih splave vode morske,
s pokajanjem sve ću reći
Srcu Gospe Međugorske.
|
|