|
|
Međugorski glas
25.01.2009., nedjelja
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2009. godine

Zaljubimo se u život vječni
Neka se milozvučnost širi, neka obostrano teče iz vrela rajske radosti i ljepote naših srdaca, neka se blagoslovljene i zagovorne Djevičine molitve plodonosno uliju u zdenac duša, neka iz njih nahrupi pjesma zahvalnosti i odanosti. A darovano sjeme vjere, koje je Gospa, sjajem Duha Svetoga, posadila u naša srca, trebamo s povjerenjem i ljubavlju ponovno predati čistoći Srca Bezgrješnoga, u kojem će ono rasti i donositi plodove, u kojem će se oslikavati pročišćena jasnoća naših bića. Nama je priznati i prihvatiti milosti što se slijevaju iz dobrote i milosrđa, na njih odgovoriti dubokom i iskrenom molitvom, žarkim proplamsajem predanosti i prepuštanjem svjetlosti koja liječi, oplemenjuje i preobražava. Do kraja se predajući Gospinu srcu, mi u stvari prekoračujemo prag vječnosti, uranjamo u raskoš radosti i krasote, upoznajemo ljubav Božju, kupamo se u sjaju njegove volje, odmaramo se u stvaralačkom miru i beskrajnom prostranstvu slobode i tako oslobođeni prolaznosti i navezanosti, odbacujemo brjeme tjeskobe i gorčine. A Majka nam obećava da će sve naše molitve, kojima se odazivamo Gospodinovu pozivu, a koje su skupljene u riznici njezina Prečistom srcu, biti predane Isusu za spas naših duša, biti zalog nadi u kojoj buja život vječni ili kako pjesma kaže: Prosut će radost u nebeske zjene/ plodovi zlatni međugorskog klasja. A put spasenja je put molitve koji vodi u ljepotu, otklanja sumnje i prepoznaje stranputice. A molitva bez Gospe i nema pravu snagu jer ona je najveća moliteljica i zagovornica pred licem Božjim, ponizna službenica, prožeta neizrecivom ljubavlju, dobrotom i svjetlošću Presvetog Trojstva
A mi bismo se, kako nas Gospa uči, trebali zaljubiti u život vječni, misliti na vječnost i trajati u njezinu sjaju, koji je već sada u nama i oko nas, koji nas ispunja radošću, koji nas, unatoč prividima i mukama svakodnevlja, preplavljuje ljepotom na koju često ne znamo odgovoriti i koju, u svojoj zaslijepljenosti i nepotrebnim ovisnostima, gotovo i ne vidimo. A naša budućnost nije propadljivost i smrt, već kraljevstvo nebesko u kojem nas čekaju radosti nad radostima i ljepota nad ljepotama. Sve što je zemaljsko treba služiti nama jer Bog nam je dao svijet da ga sebi podložimo, a ne da postanemo robovi vlastitih umotvorina i zabluda te se klanjamo osobama i stvarima i priklanjamo mudrosti svijeta, prepustivši se zakonu kneza propasti.
A mi smo, eto, na krivom putu, srljamo u vlastitu propast, svađamo se i gložimo, ratujemo i ubijamo, mrzimo i zavidimo, iskorištavamo i omalovažavamo, razaramo i uništavamo, nanosimo boli bližnjima i onečišćujemo vlastita srca. Govorimo o ljubavi, a živimo površnost, ne znamo praštati, ne umijemo se poniziti, ne razumijemo jednostavnost velikodušnosti i odricanja, ne uspijevamo napraviti ni najmanji koračić koji vodi na put istine, koji nam ozdravlja sljepoću i vraća slušnost. Začarani iluzijama i uspavani lažnim obećanjima, nestrpljivo iščekujemo čudo koje će nas izvući iz nemoći, obamrlosti i pospanosti, sanjamo da se dogodi preokret bez našeg aktivnog sudjelovanja u zbivanjima, pasivno promatramo gaženje Božjih zapovijedi i mlako niječemo ramenima. Velike su preprjeke koje nas dijele od punine jer ne shvaćamo da smo na Zemlji tek prolaznici kojima je zadaća činiti djela ljubavi, radovati bližnje i žrtvovati se za one koji još ne upoznaše ljubav Božju.

Pozna Gospa naše slabosti i zato nam poručuje da ćemo samo uz njezinu pomoć uspjeti otvoriti oči, da ćemo tek u mudrosti njezina glasa i jasnoći Prečistog srca otkriti obnoviteljsku snagu kojom možemo i brda premještati, da ćemo tek iskrenom i dubokom molitvom odškrinuti vrata nebeske stvarnosti, da će nam se u njezinoj blizini preporoditi srca, vratiti izgubljeno povjerenje i hrabrost. Jer onaj tko traje u plamenu ljubavi nema se čega plašiti, nije podložan nikakvim ustupcima koje nudi svijet, mrska mu je laž i prenavljanje, odurna mu je dvoličnost i licemjerje, isprazna koristoljubivost i gramzljivost.
Moramo priznati da je Marija u Međugorju, ispunjena svjetlošću Duha istine, mnoge probudila iz pospanosti i učmalosti, da je obnovila ljepotu vjere, da je svijetom proširila evangelizatorski duh, da je mnoge raspršene ovčice vratila u Isusovo stado, da je ozdravljujućim melemom preporodila duše i tijela, da nam je ponovno otkrila snagu molitve, ljepotu Euharistijskog klanjanja i čašćenje križa Gospodinova. Zato nam je toliko puta i ponovila da se nije umorila i da se nikada neće umoriti jer su u pitanju životi njezine dječice.
Kako je lijepo čuti Gospine riječi kojima nas obavještava da njezin dugogodišnji ostanak u Međugorju nije bio uzaludan jer puno dječice živi njezine poruke. A još je ljepše čuti kada nam kaže kako obraćenici i sami shvaćaju da su na putu svetosti koja vodi prema vječnosti. Iz promjena koje su nastale u njihovim životima, razlila se rijeka milosti koja donosi preobražaj u bližu i daljnu okolinu. I sami vide kako svjedočka riječ i život utječu na one koje sretaju na putu, kako i sami, prepušteni svjetlosti, mogu činiti djela za koja do jučer nisu ni sanjali da ih mogu ostvariti. A tek znakovi i nesvakidašnja iskustva Božje blizine najbolje im govore da su na pravom putu, da im treba još više rasti u svetosti i prepoznavati krjeposti koje im se nude.
Zahvalimo Posrednici svih milosti što je za nas od Gospodima isprosila darove koji nas mijenjaju i preporođuju, koji nam otkrivaju smisao i ljepotu življenja, koji nas vraćaju izvoru naših duša. Unaprijed joj zahvalimo za dane što dohode, za milosno vrijeme u kojem će ublažiti gnjev Božje pravednosti, za nježnost, ljubav i požrtvovanost kojom će nas štititi pred navalama zloga kad se počnu događati međugorske tajne.
A dotle, pokažimo da smo Gospina dječica, uzljubimo Mariju, priđimo Majčici s potpunim povjerenjem, otvorimo joj srca i predajmo joj se čitavim bićem. Napravimo bar mali korak koji vodi u dubinu njezina srca, u središte svih radosti i milina. Osluhnimo glas koji nas zove još od fatimskih vremena: „Posvetite se mome Bezgrješnom Srcu!“
|
|
|
| < |
siječanj, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
|
Opis bloga
Komentari, tekstovi, pjesme, fotografije, audio i video zapisi o Međugorju
Elektronička adresa:
medjugorskiglas@net.hr
Broj posjeta:
Molitva Duhu Svetom
Molim ti se Duše Sveti,
nositelju svih darova,
smiluj mi se i posveti
ove riječi, ova slova.
Očuvaj me ljudske mjere
da me sumnje ne odnesu,
daj mi plamen žive vjere
da me strasti ne zanesu.
Nek mi tvoja svjetlost jaka
dadne ljubav i dobrotu,
i otkloni zastor mraka,
uroni me u Ljepotu.
Svojim sjajem zlo prokaži
sve privide i neznanja,
izbavi me svake laži,
oholosti, mudrovanja.
Istini mi duh prikloni
da mi srce ne zaluta,
probudi me i zazvoni
ako versi skrenu s puta.
Promaknu li teške riječi,
nek ih splave vode morske,
s pokajanjem sve ću reći
Srcu Gospe Međugorske.
|
|