Međugorski glas

14.01.2009., srijeda

Objavitelj Gospinih tajni (2)

Fra Petar Ljubičić rođen je u hercegovačkom selu Prisoju 22. listopada 1946. godine. Za svećenika je zaređen u njemačkom gradu Königsteinu 1972. godine, a svećeničku dužnost obavljao je u rodnoj Hecegovini, Švicarskoj i Njemačkoj. U rujnu prošle godine vratio se u zavičaj. Razgovor je vođen u travnju 2006. godine. Recite nam nešto o znakovima koji su u početku pratili međugorska zbivanja? Ukazanja su na samom početku pratili čudesni i izvanredni znakovi. Na tisuće je ljudi vidjelo na nebu ispisanu riječ MIR, koja se protezala između brda i crkve, ili pak ples i igra sunca, koje sam i osobno vidio. Sunce bi nestajalo, zatim se opet pojavljivalo, micalo se, kružilo i plesalo. Činilo se kao da ga prekrivaju velovi, kao da je u određenim trenucima nečim zastrto. Ta zbivanja sa suncem trajala su neprekidno, gotovo punu godinu, pa ih mnogi nisu ni gledali kao čudo, već kao običnu, svakodnevnu pojavu. Treća zanimljiva stvar bilo je okretanje križa na Križevcu. Čudo se događalo pred očima mnogih hodočasnika, a najčešće tijekom jutra oko devet sati. Križ bi nakratko nestajao iz vidokruga, a na njegovu mjestu pojavljivala bi se silhueta žene u bijelom. Postoje i snimke ove pojave. Ja sam tijekom svog službovanja u Međugorju vidio i fotografije koje su snimljene na četvrtoj postaji Križnog puta, gdje se susreću Gospa i Isus, a na slici se jasno mogao razaznati Gospin dragi lik. Mi znamo da našoj vjeri nisu potrebna ni ukazanja ni čuda, nego su nam potrebni sakramenti i zapovijedi koje imamo i koje trebamo provoditi, ali ovakvi događaji dođu kao dar da bismo još jače i žarče živjeli Evanđelje. Meni je jednom jedna žena iz Tihaljine svjedočila: Ja ne tražim čuda, a oči su mi zdrave, ali sam svejedno na Križevcu vidjela kako se okreće križ. Ako netko misli da je optička varka, neka to tako i tumači. Nitko mi ne mora vjerovati, ali mi je vjera ojačala i mojoj radosti kraja nema. Navest ću vam i riječi koje sam čuo od jednog Amerikanca, a takvih je svjedočenja bilo na tisuće. On mi je otprilike rekao ovo: Blago vama, vi ste na izvoru milosti. Ja sam materijalno bogat, imam i obitelj koja nije posrnula pred izazovom vremena, bio sam u mnogim svetištima, ali ovo što sam doživio u Međugorju, taj mir, blaženo ozračje i duhovnu ljepotu, nikada i nigdje nisam osjetio. Nigdje tako sabrano nisam mogao moliti i nikada se tako duboko i iskreno ispovjediti. Odlazim srca punog spokoja, vjere i nade. Upravo zato i zbog takvih svjedočenja naš narod mora biti zahvalan Bogu što nam je poslao Gospu da nas vodi putem mira, oslobođenja, ljubavi i spasenja. Gospa nam je u Međugorju rekla da smo izabrani narod. Zar se Bog na početku objave ne obraća Židovima, a na kraju vremena, preko svoje Majke, Hrvatima? Kako biste to protumačili? Ovo je malo presmiono pitanje. Bilo je puno naroda koji su imali tešku, mučnu i krvavu povijest, a jedan od njih je i naš dragi, maleni hrvatski narod. Ali svejedno mislim da nitko kao mi nije prošao kroz bure i oluje, nitko nije bio na većoj i jačoj vjetrometini i nitko ne prolazi kroz takva iskušenja kao mi danas. Zato ponovno kažem, a to sam do sada puno puta ponovio, da su međugorska ukazanja posebna milost, nesvakidašnji dar neba našemu narodu. Mi smo stoljećima bili napadani, porobljavani i uništavani. Preživjeli smo zahvaljujući vjeri i žrtvi naših predaka, kako onih gotovo anonimnih laika, tako i mnogih svećenika i časnih sestara. I upravo zato što je naš narod izrastao na mučeničkoj krvi, Bog ga posebice voli. A zašto nam je povijest bila tako krvava i gorka, najvjerojatnije ćemo saznati onoga dana kad Bog obnovi nebo i zemlju. U svakom slučaju i mi smo bili zatrovani grijesima jala, psovke i proklinjanja, a ni danas nismo imuni na njih. Fra Petre, kao što rekoste, više od deset godina bili ste kapelan u Međugorju. Jeste li dobro upoznali vidioce i što nam možete o njima reći? Naravno da sam poznavao vidioce, susretao se s njima i razgovarao. Oni imaju sasvim različite karaktere, ne znam tko bi ih mogao spojiti, ali nebo je baš tako htjelo. Uostalom, takvi su bili i evanđelisti. Moje je uvjerenje da su međugorski vidioci dobili od Boga neizmjeran dar, neizmjerno iskustvo neba u srcu. Kud ćeš veće milosti nego vlastitim očima vidjeti Gospu, s njom razgovarati, s njom se družiti, vidjeti ljepotu, osjetiti ljubav i dobrotu, dodirivati vječnost! Djeca su prošla teške dane, a danas su već odrasli ljudi i lakše im je u krugu vlastitih obitelji, koje će, vjerujem, biti uzor mnogima koji prime sakrament ženidbe. Možda je i to dio Božjega plana u Međugorju koji nam je Gospa tako često spominjala. Kad ste već spomenuli Božji plan, protumačite nam u svjetlu vjere Gospine riječi kojima nas upućuje na Božji plan i na izvršenje Njegove volje. Sasvim je jasno da Božji plan, koji ne izuzima ni jednog čovjeka, podrazumijeva da njega, kao Stvoritelja i Oca stavimo na prvo mjesto u svom životu. Upravo to naglašava Gospa u svojim porukama jer ona najbolje pozna i razumije vječnu istinu i mudrost. Kad je Bog na prvom mjestu, onda sve može biti na svom mjestu! Kad se sve preda Bogu, dobra i loša iskustva, namjere i misli, sumnje i nemiri, sve ono što čovjek posjeduje, sve ono što ga okružuje, kad mu preporuči sve one s kojima se druži i živi, jača uzajamno povjerenje između stvorenja i Stvoritelja. Čovjek se tako, ma što se dogodilo, prepušta sigurnosti i stalnosti Gospodinovih ruku, a Bog čovjeku daje radost i snagu kojom će prebroditi sve krize, posrtanja i iskušenja. Čak je i ovaj trenutak našeg razgovora Božja volja jer o njoj razgovaramo, o njoj postavljamo pitanja i spominjemo je. Da bi čovjek uopće upoznao Božju volju, potrebno se je obratiti, potrebno je prihvatiti Isusa Krista kao svoga spasitelja. Sjetimo se što je Isus naučavao. Uvijek je govorio da je došao na svijet izvršiti volju Očevu i naglašavao da je njegova hrana volja Oca nebeskog. A obraćenje se ne događa bez vjere, a vjera bez molitve nikada i nigdje nije ušetala ni u čije srce. Ako ne isprosimo Božju milost, teško će nam se otvoriti vrata tajne nad tajnama, a to je radost vjere. Jer, vršeći volju Božju i prihvaćajući njegovu odluku, mi uranjamo u okus i ljepotu vječnosti, prepoznajemo se u miru i blagosti njegove svjetlosti, s njim se družimo u najintimnijoj nježnosti. Kad mu se otvorimo, primamo njegovu zaštitu i postajemo njegovi miljenici. Volja Božja je da prihvatimo sebe i sve ono što imamo, da zavolimo svoj život, ma kakav on bio, da izbjegavamo zlo, da činimo dobra djela, da sa svakim živimo u miru, da ljubimo bližnje i da smo spremni opraštati. Lijepo je kad se naša volja uklopi u Božju i kada se uzajamno ljubimo, jer Bog nas je stvorio da budemo sretni i da usrećujemo druge, da ljubimo i da budemo ljubljeni. Zanemarujući ono što Bog od nas očekuje, mi postajemo nesretni, udaljavamo se od cilja i smisla života. Nekima je dano da snagom milosti shvate što je volja Božja i zato se ne trebamo čuditi kad netko kaže da je u sebi čuo Božji glas, da je shvatio smisao življenja i života. U svakom slučaju, potrebno je puno moliti jer onaj tko moli, prepoznaje putove koji vode prema izvoru, ili kako kaže Gospa: „Molite i ne plašite se budućnosti“. Ne zaboravimo da je čovjek stvorenje Božje, njegova slika po razumu, slobodnoj volji, posvetnoj milosti i besmrtnoj duši. Svatko od nas u savjesti nosi slutnju kakav bi trebao biti. To je Božji glas koji nas potiče da činimo dobro. Hvali nas i usrećuje kad uradimo dobra djela, ali nam isto tako ne da mira kad nas povuče pomisao na zlo. A kako li je tek kad ga uradimo?! Ali zato ljubav koja sve obuhvaća, vodi i obnavlja, može i nas promijeniti. Mislim da su međugorska ukazanja jaki izljevi milosrđa i dobrote koji teku iz volje Božje, to su slapovi ljubavi koja pune ozebla srca, milost koja oslobađa, preobražava, oprašta i spašava. Božje darivanje: Pretvorba zemaljskog u nebesko Priča se da će svaki vidjelac i vidjelica izabrati po jednog svećenika koji će svijetu objavljivati tajne kad za njih dođe vrijeme. Vama je tu ulogu već namijenila vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo. Kada i kako se to dogodilo? Htio bih odmah, na početku odgovora na ovo pitanje, pripomenuti da ništa ne znam o objaviteljima tajni ostalih vidjelaca. Ne znam jesu li se Ivanka i Jakov već odlučili za nekoga tko će objavljivati njihove tajne, a ako je riječ o istim tajnama koje je već primila Mirjana, onda im, možda, i ne trebaju objavitelji. Inače, vidioce sam upoznao i prije moga službovanja u Međugorju. Kao što sam već u ovom razgovoru pripomenuo, u Međugorje sam otišao trećega dana Gospina ukazanja, a poslije toga često navraćao u svetište, ispovijedao i pomagao subraći. Tamo sam prvi put susreo i Mirjanu. Već u ljeto 1982. godine od drugih sam čuo da je ona odlučila da ja budem objavitelj tajni koje će joj Gospa povjeriti. Tada te riječi nisam uzimao ozbiljno jer sam mislio da je Mirjana možda u šali nekome takvo što ispričala. Nerijetko i sami hodočasnici postavljaju čudna i smiješna pitanja, pa im i vidioci ponekad znaju odgovoriti istom mjerom. No, nedugo nakon toga, pošto je na sam Božić 1982. godine od Gospe dobila posljednju desetu tajnu, obratila mi se i upitala me bi li želio, kad za to dođe vrijeme, biti posrednik koji će svijetu objavljivati tajne koje je njoj Gospa najavila i povjerila. Iako sam, kao što rekoh, već prije o tome od drugih osoba nešto načuo, bio sam zatečen. Zar baš meni da se smiluje nebo, da mene izabere? Čime sam ja to zaslužio? U prvom trenutku nisam se ni snašao, gotovo sam zanijemio. Zatim sam upitao, više samoga sebe nego vidjelicu: „A kad će to biti? Valjda neću tajne objavljivati s onoga svijeta?! „Bit ćeš još na ovome svijetu, fra Petre!“, odgovorila je Mirjana. Odmah sam se primirio, u sebi pomolio, sjetio se blagovijesnog Marijina odgovora arkanđelu Gabrijelu, te srcem prozborio: Bože, ako je od tebe, prihvaćam. Prožela me je nesvakidašnja tišina i zapljusnuo radostan osjećaj. Naravno, prihvatio sam. Što znate o tajnama? Oni koji prate međugorska zbivanja znaju da su vidioci već odavno obavijestili javnost da će svatko od njih dobiti po deset tajni. Ipak ću još jednom ponoviti da su Ivanki, Mirjani i Jakovu završila svakodnevna ukazanja i svatko je od njih primio po deset tajni, dakle sve, a Ivanu, Vicki i Mariji Gospa se još uvijek svakodnevno ukazuje i oni su do sada primili po devet tajni. Sami vidioci o tome međusobno ne razgovaraju, pa se ne zna je li Gospa svakom od njih objavila iste ili različite tajne. Za sada se jedino zna da imaju jednu zajedničku tajnu, a to je znak koji će se pojaviti na Brdu ukazanja. Možda međugorski vidioci, kao ni oni u Fatimi, nisu do kraja shvatili značenje viđenja. Također ne znam hoće li to biti samo tužni događaji, ali predmijevam da je tako, pogotovu kad je riječ o Mirjaninim tajnama. Naime, Gospa je Mirjanu nakon prestanka redovitih ukazanja punu godinu dana pripremala i objašnjavala joj kako trebaju biti objavljene tajne. Željela je da na pojedinim ukazanjima budem i ja nazočan, a kad mi je Mirjana to priopćila, ja sam se rado odazvao. Mirjana, koja je u to vrijeme živjela u Sarajevu, u određene je dane dolazila u Međugorje, a ja sam za vrijeme ukazanja bio s njom. Dok je razgovarala s Gospom, primjećivao sam da je tužna, a niz lice su joj tekle suze. Kad sam je poslije toga pitao zašto plače, odgovorila bi: Što mogu, osjetljiva sam, a vidim djecu kako se muče i pate... Dalje nije pričala jer ipak je riječ o tajnama. Znam i to da su prve tri tajne vezane za Međugorje. Prve dvije će se odnositi na upozorenje i bit će potvrda Gospinih ukazanja u Međugorju, potvrdit će svijetu da su vidioci govorili istinu. Treća tajna, kao što već rekoh, bit će neuništivi znak pred kojim će se obratiti mnoge duše. A ostale će tajne najvjerojatnije biti potresni događaji koji će uzdrmati svijet i biti poziv mnogima da se obrate i ničega ne boje. Znate li već sada kako ćete svijetu objaviti prvu Gospinu tajnu koju je povjerila Mirjani ? To će se zbiti u Međugorju. Deset dana prije nego što otpočne događanje prve tajne, Mirjana će me obavijestiti gdje god se u tom trenutku nalazio. Zatim ću se odmah uputiti u Međugorje, a možda će i providnost htjeti da tamo već budem. Nakon toga provest ću punih sedam dana u molitvi i postu da bih i sam, preplavljen mudrošću Duha Svetoga, potpunije shvatio značenje poruke i bolje proniknuo u njezinu tajnu, a onda je, tri dana prije početka najavljenih zbivanja objavio svijetu. O tome sam jednom zgodom razgovarao s Mirjanom i ona mi je rekla da je Gospina želja da što više ljudi sazna što će se dogoditi, jer je objava tajne važna za cijeli svijet. Na koji ću je način predočiti javnosti, još ne znam, ali sam siguran da će se poruka brzo proširiti jer će se za to pobrinuti Gospa. Na nama je da molimo i vjerujemo Gospodinu, da s povjerenjem slijedimo zakon ljubavi, kako bismo spremni dočekali ono što dolazi. Način na koji ću iščitati sadržaj prve i svih ostalih tajni, također je zanimljiv. Mirjana je nakon posljednjega redovitog ukazanja od Gospe dobila pergament koji nije zemaljskog podrijetla. Na njemu je ispisano svih deset tajni, ali rukopis je, osim vidjelici, svima nevidljiv. Jednom ga je pokazala najbližima, a oni, dakako, ništa nisu mogli pročitati, osim što su pred očima vidjeli prazan list. Poslije toga Gospa joj je savjetovala da ga nikome ne pokazuje. Eto, kad kucne čas, na tom će pergamentu sadržaj prve tajne biti vidljiv i mojim očima, a poslije sedam dana i očima svih ostalih ljudi jer će prestati biti tajnom. Tako će se to ponavljati sve dok svijet ne dozna svih deset tajni i ono što će one donijeti. (nastavlja se)

- 22:25 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.