Međugorski glas

17.10.2008., petak

Blagoslovljene ruže

Dok nam u oči uranjaju plodonosne listopadske boje, obrubljene raskošnom svjetlošću i okusom zreloga voća, darovima Gospodnjim, u nama raste krajobraz ljepote na radost duše i tijela i ushićuje srca željna mira i sklada. Kako je lijepo, dok traje berba, proći kroz vinograde, družiti se sa zlatnim i rumenim zrnjem što miješa slador i slatkoću s mirisom jesenjih ruža koje prema nebu uzlijeću iz vrtova i dolina. Iz daljine, s obronaka pitomih brda, doziva nas šapat zimzelenih iglica, pomiješan s akvarelima listopadskog lišća koje će s prvim jačim vjetrom uzletjeti prema nebu i opijeno ljepotom pokloniti ljdskim očima i duši odraz duginih boja, zatim se spustiti u dolinu, na oranice, livade, puteljke i potočiće, da bi mjesec listopad ispunio njegovim imenom, da bi ga uresio njegovom punoćom i da bi raskošnim šarenilom zasramio i okitio čovjekove tvorevine, nedogled betonskih terasa i asfaltiranih cesta. A ruže, samozatajne, mirisave i nježne, raskošne u svojoj ljepoti, nedodirljive u svome dostojanstvu, neponovljive u svojim bojama i mirisima, okrenute čistoći neba i Duha, skupljaju se u vijence, primiču se Križu te ga grle i ljube okupane njegovom svjetlošću. Zasipaju laticama Raspelo koje se ziba u kolijevci Vjerovanja, časte ga molitvom Očenaša, šapuću Slava Ocu te sramežljivo naslanjaju obraze na mekoću Kraljičinih dlanova, a zatim, oslonjene o Gospine prste, prelijeću granice svemira. Njišu se s ritmom Marijina hoda, opijaju se slatkoćom njezina glasa, bojaju se modrinom njezina pogleda, ulijeću u Prečisto Srce, unoseći u njega čeznutljive molbe, prožete Zdravomarijama, ustrajnim molitvama Gospine dječice koja vapiju da im od Isusa isprosi čvrstu vjeru, da im umnoži ufanje i usavrši ljubav. Otvaraju se ruže kao srca pokajnička i duše obraćeničke, gradeći most koji veže Boga i čovjeka, nedogledni ružičnjak nad kojim bdije brižno pognuta Majka. Dok Gospa od njih plete niske ljubavi i nade, dok nam ih daruje da bih nas zaštitila od zaboravljivosti i malodušja, da bi nas obranila od zavodljivosti svijeta, od propadljivosti lažne svjetlosti, nama je moliti dok nam molitva ne postane radost, dok nas ne približi Srcu Bezgrješnome, dok nas ne uvede u kraljevstvo mira i ljepote. Draga dječici, zavolimo Gospu, prigrlimo krunicu što izrasta iz njezine Čistoće, iz ružičnjaka praštanja i ljubavi, prigrlimo ružine ogrlice iz kojih se na nas izlijeva milosrđe Isusovo. Zahvalimo Bogu i njegovoj dobroti što nas i ove jeseni, šaljući nam planinski vjetar, uz bogatstvo šarenoga lišća, zasipa i mirisima blagoslovljenih ružinih latica.

- 06:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.