AnaM

srijeda, 18.03.2020.

Teretana MECIN DOM...

Posle dva sata premeštanja kauč fotelje, televizor, kompjuter, pa opet kauč, knjiga dosadna kao kuga, vidim svog Boška Boškovića. Ima da se ili sva ukočim, ili dobijem stomačinu kao da sam pred porođajem.
Teretane zabranjene kao najveći zlotvori, to jest prijatelji g.đe Corone.
Snađi se viče sve u meni.
Misli, misli, meco, lupam glavu, ne u šumski bor, nego prst u čelo.
I setih se.
Traka…
Izvlačim pokretnu traku kupljenu davnu u nadi da zadržim dobru liniju.
Nije uspelo, jer nije bilo dovoljno kupiti, treba i trčkarati po njoj, a to je mnofgo dosadno.


Dok sam namestila uzduvala sam se kao parna mašina. Kauč se uskopečio ni da mrdne, a ima sto kilograma. Dobro bruh nisam dobila, ali sve je lepo.
Prava teretana, nedostaju samo bilderi (tegove imam)
Prvi dan hodam. Posle dva minuta hodanja, smanjujem brzinu, pijem vodu, odmor. Trčanje će da popričeka
Bicikl, sobni, gleda me potsmešljivo, u stilu, sad sam ti dobar kad ne možeš van.
Lakše je kad vežbaš sedeći, mislim si.
Penjem se , nešto krcka. Kad se bicikl doselio imala sam sedam kila manje. Ti ili ja, ratoborno mu se obraćam.

-Šutiš, lolo, a?? Okrećem pedale super mi ide. Imam ja kondicije pevušim u sebi.
Posle dva minuta shvatim, nema opterćenja. Nema, ali u vežbu se računa.
Odmor, zaslužila sam kockicu čokolade…
Kasno shvatam, pojela sve zalihe još jučer.


Zalihe čokolade pojela prvi dan.
Da li to znači da je gotov karantin??

- 16:35 - Komentari (38) - Isprintaj - #