AnaM

Mi smo se slikali sa Sneškom, a vi??

Još od Cankarevih priča imam tremu od pozdravljanja.
Sjećam se kad me je mama vodila za ruku. Naidje neko poznati, a ona me čvrsto stegne šapućući pozdravi. Sva se preznojim dok ta osoba ne prodje i kad naidje ja kao tele ćutim, na užas mojih.
Postojala su neka pravila tko mora prvi pozdravi.
Nešto u stilu, mladji pozdravlja stariju osobu, pa ženska da do znanja muškarcu da joj se prvi javi. Kad se sretnu dve osobe, onaj na višim ljestvicama društvenog staleža čeka onog dolje da se javi. To s ljestvicama i nije previše jasno, jer moraš na brzinu srediti u glavi podatke individue koja ti ide u susret. Veličine dignu nos u nebo, i ne primjećuju onaj sitniš dolje koji se koprca. Gledaju ispod oka da li će ih pozdraviti, a onda blagonaklono u stilu engleske kraljice otopzdrave.

Kasnije, uselili se u neboder, zapetljancija oko pozdravljanja je bila užas. Ti statusi, i ljestvice su se totalno izmiješale i napravile pravi cirkus u pozdravljanju. Držale su se samo dobro držeće gospodje-drugarice, tko mora prvi pozdraviti. Sa visine zasluga za narod oformljena je novo pozdravljanje ... Što više godina to strože red u hijerarhiji već zapetljanoj.
Nije mi to nikako išlo. Čim vidim nekog poznatog ja počnem da se smješkam, pozdravljam i unosim totalni kaos u susjedske odnose.To moje cerekanje bi i prošlo, ali onda je nastala moda ljubljenja pri susretu. Ono, pusica pusica, pa negdje u zrak ... Ja sam više za žestoke poljupce sa suprotnim spolom, pa ma bili i redji od pusica u vjetar.
Vremena se mijenjaju. Više se nitko i ne pozna pa ni ne pozdravlja. U najboljem slučaju možeš se kao nekad pusica pusica, nosem sudariti s nekim tko kao ti bulji u mobitel.
Kad razmislim, to mu dodje kao na blogu.
Tko prvi treba doći na post i ostaviti komentar ??
Ako je kao nekad, mladji dolaze starijima, molim da admini odmah na naslovnicu kao stalnu postavu daju godine rođenja svih, da ne bude poslije nisam znala.Ne znam da li da prijavim prave i još koju dodam, pa da mi svi dodju, ili da smaknem, onako, žestoko pa trčati po blogu svima ??
Drugo, muški svi ima da dolaze kod ženskica. Nemoj poslije predratni kavalir, stara škola, Bečki đak, a ovamo nigdje ga nema da skine šešir, pardon, da komentar.
Hijerarhija mora postojati. Frišići dolaze kulistima i glavatim. Kuliste sve čitaju, komentiraju glavate, a sa visine svog ega gledaju fišiće, i gvirkaju jesu li zapaženi kod glavatih. Glavati, kad se udostoje da gvirnu na blog, pristojno sačekaju da im svi dodju na poklonjenje, pa onda dostojanstveno podignu rep i odjezde. Oni kulisti koji se druže sa sitnim ribicama i tako brukaju svoj stalež, bojkovati energično.

Mislim, mislim, nikako da smislim, vrijedi li smajlić kao dobar dan, dobar komentar ??
Nije lako blogovati pa to ti je ...
Sva sreća tu je mudro rukovodstvo adminovstvo, koje će razmotriti moje prijedloge i donijeti rješenje i o svemu obavijestiti mališane frešice, kuliste i one glavate na vrhu.
Vita jela zelen bor čekam brzi odgovor, a može i komentar kako to fino piše na nekim postovima…

Trešnjevka
Hladan zimski dan.
Romantično bi bilo da je upaljen kamin, pred njim medvjed na podu, čaša crnoga i uzdasi dvoje mladih, i ne mora mladih, važno je ah, oh, uh ...
Radijatori su bili mlakasto topli, kristalne čaše su poredane kao vojnici negdje da ne kupe prašinu, a vino je bilo u zapečačenoj boci. Čekao se nasljednik.
Nije se tada gvirkalo non stop u trbuh da se vidi što se tamo događa. Bebe su uskočile na tajanstveni način jer o tome se nije pričalo. Skrivale su se širokim haljinama i dolazile su kad su dolazile.
Mlada ženica, je uzdisala nad nekom knjigom, strojarstvo, ubedjivala se da to nikad neće položiti niti će dobiti tu dugo željenu titulu "krumpir inžinjer"
Pucketanje radijatora, zamijeni bol. Ah, oh, uh, i neki radoznali meca pojuri van. Kad je vidjela gdje je došla, htjela je natrag, ali nije se moglo. Počeli su je lupati, tresti. Od samog početka života bilo joj je jasno da će biti nalupana što god uradi. Bacila je pogled na prozor. Nešto bijelo ledeno, antipatično je gvirnulo na mecu. Zaurlala je. Zgrabili su je, moderno je povili u malenu benkicu, smrzla se, još se nije ugrijala.
Baš tako meca i sad gleda kroz neki prozor. Ono bijelo, hladno, ledeno, antipatično gleda nju.
Crno vino je na stolu, radijatori pucketaju i živjeli vi meni dragi blogeri ...
Želim sve najbolje prvo sebi (skromnost nije vrlina, nego glupost), a onda svima blogerima i blogu da još dugo se smijemo, svađamo i vodimo brige o tudjim poslovima, ali iznad svega radujumo se životu jer samo jedan imamo
Brod sa mecom plovi, koliko dugo još, ne zna se.
Možda je brod premalen,ali meca dobro kormilari, i gura se naprijed…
ŽIVJELI vi meni!

Nakon razgovora se nekim ljudima osjetimo potrebu da pomilujemo kamen, osmehnemo se drvetu i
počnemo uvažavati mišljenje magarca.
Neke je bolje imati za neprijatelje, nego za prijatelje.

Ne vrijedi raspisivati natječaj za prijatelja, jer su natječaji manje više namješteni.
Ne vrijedi ići kupovati ih, jer oni najbolji se prvi razgrabe, a kome treba škart ??
Zato skuhaj kavu, nabavi dobru pijaču i pršutu, pa možda netko naleti ...
Ako ni to ne pomogne, onda rješenje je u virtualnom svijetu, dok trepneš imaš na stotine prijatelja. Hm ... i to mi je neki prijatelj, ni lajk staviti.
Budi iskren, izgubit prijatelja, budi neiskren, imat ćeš gomilu lažnih prijatelja. Okreni obrni, ostaješ bez prijatelja.
 Ipak, čovjek bez pravog prijatelja je kao pustinja bez oaze, drvo bez listova, more bez vode.

Zato treba cijeniti, poštovati i prije svega čuvati one prave prijatelje ako si imao sreću da ih imaš.

Bloger ili ne, pitanje je sad

Najzad stiže proljeće ... još samo malo.
Idemo brojati.
Siječanj je prošao, ne računa se… I još kažu dugi mjesec.
Veljača je majušna, nećemo ni brojati.
Ožujak ?? Njega moramo, naprndečio se i blokirao proljeće. Dugačak, pa promjenjivog raspoženja kao da je ženskica. Znači, ožujak jedan mjesec.
I ... Što i?? Travanj je najljepši mjesec u godini. Sve raste, baš sve, cvrkuće, kopa se, čeprka po zemlji, ali to rade neki drugi. Ja se samo slikam s lopatom, kosilicom, i nekim rekvizitima za koje i ne znam što pretstavljaju, ali dobivaju puno lajka.
Znači proljeće je tu ... Sa svom svojom ljepotom i cvetlicama ...

Mnogi se žale na hladnoću. Zahladilo kad mu vrijeme nije, u sred zime.
Pjesnicima smrzli stihovi,
Vicevi da se zamrzneš.
Postovi o snijegu, ledu i zimskim tandrmoljcima su već dosadili.
Nema ideja pa to ti je ... Što objaviti pitanje je sad ??
Ništa vama bez mene ... meca pomaže neodlučnim

Cigarete su opasne po zdravlje.
  Božić je malo purica preživjelo

Rešenje prošlog posta bilo je suviše lako pa se nagrade prebacuju u drugo kolo

Pitanje iz ovog posta je
Što je na slici??
Nagrade se mogu podići u roku od tri dana na adresi... lako ćemo.

Nešto nije u redu sa fotoaparatom danas...
Jutro je žuto...

Gvirnula kroz prozor, crno belo

Ni ispred kuće nema boja...

Rešenje prošlog posta... Albi

Ovo je lako ko pogodi što je danas na slici

Obožavam prave muškarce.
One koji znaju s gitarom doći pod prozor, a da im ne zasmetaju susjedi iz nebodera koji više ne bacaju bokale vode na njih, nego one plastične boce Coca cole, ili mineralne od 1.5l, srećom prazne.
Pravi muškarac zna napisati stih, divi se treptaju mjesečevog zraka na kapljici rose na listu zaborava i sunčevom zraku iz njenog oka koji dopire pravo iz duše (pri tome mu ne treba ni laserski nož ni neka slična kirurška intervencija).
Njegova ljubav je čista dopire ravno iz srca, dobro, možda je malo niže, ali nećemo sad detaljisati.
Onaj pravi sigurno je za blagdane svoju dragu odveo na romantično putovanje i to na sunčane Karibe s plažom i valovima koji zapljuskuju noge, ostavljajući u pijesku tragove ... tamo neke tragove, stope, neke romantike valjda. Meni taj pijesak i nije nešto drag jer se uvlači gdje ne treba i na plaži moraš izvoditi trbušni ples da ga izvadiš jer strašno žulja, a ne možeš se pred ljudima češkati.
Poslije podne romantičar ima moć da te prebaci u bjelinu Alpa na snegovite padine, romantika za ubiti, većini, meni je malo klizavo i hladno, a padanje sam doktorirala na suhom. One drvene, plastične, kakve god, skije, koje jure kao lude i ne možeš se ni slikati jer čim namjestim nogu graciozno,nakrivim glavu i nabacim zavodnički blesav osmijeh pokazujući zube jadnom fotografu, one polete, a ja ostanem sjedeći na snijegu.
Romantičar ti donese šampanj u kadu u kojoj sjediš našminkana,sa mašnicom na vrh glave i pola metra dugim trepavicama, u nekoj pjeni, a okolo svijeće. To nisam doživjela u mojoj majušnoj kupaonici, jer se tuširam, pa se svijeće ugase, a vino razblaži ... ni špricer ne volim, a tek šampanj s mlakom vodom…
Vjerojatno sam nesposobna prepoznati pravog romantičara.
Kad mi je prije neki dan pukla cijev u kuhinji, moj realista ju je popravio i izgledao je više smiješno nego romantično, onako mokar s alatom i krpama na sve strane. Smijali smo se kao budale dok smo pili pivo, nagrada "majstoru".
Umjesto Kariba došli su prijatelji na večeru.
Na TV one golišavke, tko voli neka izvoli, mislila sam da im je dosadno jer zijevaju i pokazuju svoje atribute, ali ne, to je samo starleta koja je riješila propjevati, pardon, otvarati usta.
Na trgovima glazbenici koji nisu našli bolju tezgu, urlaju puštajući one vražje zvučnike na najjače pa još otskakujem od zemlje... ali moderno, pa sam morala gvirnem ostati u trendu ...
Sve u svemu, ne dam jednog dobrog realistu za tri romantičara ...
Svatko ima svoj izbor.

Nagradno pitanje.
Ovo je dio slike, a tko ili što je na njoj ??