Romantika se sastoji od samo dvije slike.
Jedna je klupa u parku i mjesečina, druga kada puna pjene, čaša pjenušca i upaljene svijeće. Bila sam ljuta na sebe, pa da si priredim romantičnu večer.
Lakša varijanta klupe u parku i mjesečine je odmah otpala. Prvo danima pada kiša, ne vidi se ni nos, a ne Mjesec.
Znači ostala mi je varijanta one kade.
Više volim tuširanje, ali nekako ne djeluje romantično, a i kako bih držala u ruci svijeće, čašu i tuš.
Kad je gradjena ova kuća, trebalo je biti dva kupatila, jedno komotno, a drugo kao za goste, malo. To vjerojatno da gosti brže odu svojoj kući. U medjuvremenu se desio neki od političkih cirkusa, i smanjili stan, izbacili kupatilo, balkone, dnevnu sobu i slične nepotrebne tandrmoljke, i meni ostalo prcknedlasto kupatilo.
Ima kada, nije da nema, ali i nije kada, više malo veća pepeljara, kao one hotelske što gosti trpaju u kufere za uspomenu. Ja ovako krakata mogu sjesti u nju, mogu i leći, ali noge, ruke, glava sve mora biti u zraku ... ubilo se od romantike.
Ima da bude romantično veče i točka.
Sklonila sam onih stotinjak bočica koje nečemu služe, ali se ne koriste, nego samo prave gužvu po kupaonici. Za bolji ugođaj dvadesetak sam ipak ostavila.
Donijela sam čašu i dasku da je stavim u lavabo sa kristalnom čašom. U filmu je uvijek puno mjesta, očito se režiseri ne kupaju u mojem, kupatilu. Ona daska, nije daska, nego plastika za meso, se taman lijepo uklopila.Možda sam na nju mogla staviti ružu u vaznici??Ne, ne, što da radim sa viškom romantike.??
Nisam mogla otvoriti pjenušac jer francuski nemam, a ovaj moj može otvoriti samo Hercules osobno, ili neki konobar koji vitla salvetom, maše i smješka se i cap ca rap, volšebno otvori to čudo. Mislim, on ipak to otvori u kuhinji i nekim mađioničarskim trikom bocu izvadi iz hlača mašući drugom rukom da ne vidiš što radi. Konobara nisam imala u kupaonici, pa sam otvorila ono vino, prostaka, za koji imam vadičep
Svijeće nisu moj omiljeni rekvizit jer sjećaju na one krasne dane bez struje, ali ako mora, mora. Važna je boja i mirišljavost svijeća. I da ih je puno.. Malo bi bilo nezgodno da ih poredjam od ulaznih vrata, pa do kupaonice. Što bi susjedi mislila da me vide golišavu kako redjam one svijeće po stubama. Nešto mi nije izgledalo da bi bilo dobro staviti ih u lift, pa sam odlučila za malo manji doživljaj i svijeće samo u kupaonici. Jednu sam stavila na prozor, pa u lavabo, pa na pod, na onu plastiku, na rub kade i stala sam se okretati s preostalom gomilom. Nema gdje.
Sad voda, mora se ležati u kadi, u pjeni, zatvorneih očiju dok se voda ne ohladi. Zašto se odmah ne stavi hladnija voda, nigdje ne objašnjavaju.
Natrpah vodu, neke kuglice koje navodno nisu zdrave, sigurno ulete gdje ne treba, sipah bocu pjene i poluzatvorenih očiju, na vrhu prstiju počeh ulaziti u kadu kao u svoje vrijeme Kleopatra u mlijeko magarice. Lako Kleopatri, mlijeko nije klizavo, ja ti se okliznuh, grčevito počeh mahati rukama, zgrabih zavjesu koja se pokida sa kukica rušeći sve oko sebe, i jedva povratih ravnotežu.
Najzad sjedam u kadu, sipam ono vino, i zatvorenih očiju čekam da se voda ohladi i ja se opustim. Od vina mi se uvijek dremka, ali onako ispod oka gledam onu svijeću što se nakrivila i kaplje, ima sutra da se namučim očistiti romantiku sa pločica.
Opušteno, meco, govorim sebi ...
Nikad voda da se ohladi. Popeo bi se čovijek prije na vrh Alpa.
Vrela voda, poparih se, kao da će od mene juha biti.
Već mi došlo da dobujem prstima. Ono vino grozno, palo mi malo pjene u čašu kad sam duhnula pjenu koja mi je ko zna kako bila na nosu.
Imam izdržati do kraja i da napišem post o romantičnoj večeri provedenoj u kadi, sa svijećama i šampanj, pa kud puklo da puklo.
I tako ja maštam, kad se ona daska, plastika, izmače, kristalna čaša pade i ode u milijun i sedam dijelova, one svijeće kao u crtancu jedna za drugom se pogasiše od mog mlataranja spasiti što se spasiti može.
I tako sjedim u mraku, ne smijem mrdnuti od onih staklića na podu.
Nije lako pjesnicima. Divim im se.
Meni se ta romantika ni malo ne dopada ... Evo i kišem, najzad se voda ohladila…
