AnaM

Vraćala se kasno navečer.
Trčala je iz autobusa ulicom koja je bila pusta u te kasne sate. Blistavost uličnih žarulja, svjetleća reklama, bole su joj oči. Na ulaznim vratima stana malo je posrnula. Piće, pomisli. Kao da je čula odjek nečijih koraka.
Brzo je otvorila vrata, zalupila ih i utrčala.
Brzo ??
Da li dovoljno brzo ??
Da li joj se samo čini ili je netko u stanu ?? Nema šanse da je uletio za njom, tješila se. Soba je bila u mraku. Ulične žarulje nisu probijale debelu zavjesu. U polutami osjećala je neki nepoznat miris. Miris duhana uvlačio joj se u nos. Brzo je skinula šal, kapu. Htjela je u kupaonicu istuširati se, ali samo se srušila na neraspremljeno krevet. Onesvijestila se od straha.
Kasno u noći se probudila oblivena znojem, razbarušene kose, raskopčane bluze. Dotakla je rukom vrat, pokušala se braniti. Grlo joj je bilo suho. Htjela je vikati, zvati u pomoć, glasa nije mogla pustiti.
Znala je.
To je on.
Osjetila ga je po cijelom tijelu. Lomio ju je, preznojila se ne jednom. Jutro je dočekala umorna, slaba, žedna ... Krevet je bio razbacan, jastuk na podu, plahta smotana sa strane. Nije imala snage ni maknuti se. Još jedan dan, još jedna noć. Užas u njoj polako se smiruje. Kao da je navikla, kao da se prepustila, pomirila sa sudbinom. Pokušala se boriti, nije uspjela. Bila je u njegovoj moći, nemoćna bilo što učiniti. Jači je od nje.
Mučio ju je tri dana. Tri dana nemoći, poniženja, straha, a onda kao da je i on izgubio snagu. Osmjehnula se svom liku u ogledalu. Kosa joj više nije mutna, zamršena, osjetila je i glad. On odlazi, sretno je pomislila. Odlazi, neće više doći. Postala sam imuna na njega i povlači se.
Telefon je zazvonio. Podigla je slušalicu
-Gdje si ti, nema te tri dana ??
Samo je uzdahnula
-Bilo Je strašno. Nisam se vaccinisala i dobila sam gripu. Sad sam dobro.

Oznake: Sinki priča, strah