Kakvo “bogohulno” pitanje “ ?
Slavoj Žižek, slovenski filozof kojeg mnogi smatraju najinteresantnijim novijim ljevičarskim misliocem, zbunio je mnoge kada je u intervjuu za američki “Channel 4” izjavio kako bi, da je kojim slučajem amerikanac, “svakako glasao za Donalda Trumpa – dodavajući : “Iako me prestravljuje, mislim da je Hillary opasnija”. Po Žižeku “Hillary predstavlja apsolutnu inerciju” i to “onu najopasniju”. Po njemu, ona samo glumi da je progresivna a u stvari je “povezana s krupnim kapitalom”. Ako Trump pobijedi ništa više neće biti isto pa ma šta se desilo, smatra ovaj ljevičar.
Analitičari se slažu kako je pobjeda Trumpa novi žestoki poraz velikih medija, najopznatijih američkih instituta i agencija koji se bave istraživanjima javnog mnijena. Istovremeno, mnogi se slažu kako Trumpova pobjeda znači kako se možda ruši cijela dosadašnja svjetska politička arhitektura “izgrađena” od kraja drugog svjetskog rata naovamo. Geopolitičke karte ponovo su izmješane i sada počinje “nova politička partija”. Kubanski analitičar Ignacio Ramoneti kaže: “Ulazimo u jedno novo razdoblje čija osnovna karakteristika je “nepoznato”. Sada je “sve moguće”. Upravo to kako je sada “sve moguće” jača apetite radikalne desnice – ali, što se rijetko spominje, i radikalne ljevice. Trumpu prvi čestita Putim, pa redom Orban, Marine Le Pen ali među prvim čestitarima su i Raul Castro kao i venezuelanski “čavistički predsjednik” Maduro. Analize govore kako je i “američka radikalna ljevica”, pa ma što to značilo – glasala za Trumpa. Europski desničari slave ali i određeni tip ljevice polaže svoje nade u Trumpa. O kakvoj je ovdje “zbunjozi” riječ ?
Nema sumnje kako je Trumpova atipična osobnost s groteksnim prijedlozima, koji su odmah izazvali žestoku reakciju naprednih građana Amerike ali i Meksika izazvala svojevrstan kaos – jer je njegova pobjeda I dolazak na možda najvažniju funkciju na svijetu bila nepredvidljiva i sasvim neočekivana. Uostalom i njegova vlastita Republikanska stranka ga se gotovo odrekla a stranački establishment je otvoreno ustao protiv njega. Ali njegova je pobjeda samo potvrdila kako su svugdje u svijetu velike tradicionalne stranke u dubokoj krizi i kako je demokracija kao model izgubila velik dio svog kredibiliteta. U Europi su ti procesi još izraženiji a i Hrvatska ih, kao “mlada demokracija”, nije pošteđena. Tako se Trump na izvjestan način pojavljuje kao nestranački pobjednik jer ga se vlastita stranka gotovo sasvim odrekla a Demokratska stranka je, ionako, bila njegov politički protivnik. Trump je toga svjestan i on je već u kapnaji tvrdio kako je Amerika u dubokoj krizi svojih vrijednosti a posebno od ekonomske krize iz 2008. godine.
Europa je ostala zatečena Brexitom , uostalom, europska ljevica je u dubokoj krizi a desničarski, nacionalistički, ksenofobni i slični pokreti i stranke jačaju na svim stranama – od Francuske i Austrije pa do nordijskih zemalja. Jačaju i tzv “antikorupcijske stranke” – a posebno u Italiji, Grčkoj i u Španjolskoj. Stare političke elite se urušavaju a stranački pejzaž se mijenja. Na neki način, bez obzira na sve uspone i padove, jedino latinskoamerička ljevica još predstavlja respektabilnu snagu. Sve se vrijednosti ponovo preispituju. U taj ambijent uklopio se i Trump. Mnogi smatraju kako je on jednostavno “provalio u Bijelu Kuću” i da se radi o “izbornoj revoluciji” koju nitko nije predvidio. Taj “manihejski populista” koji “ne rasuđuje glavom ni razumom” nego “reagira instiktivno” – pobijedio je Hillary Clinton koja je imala neviđenu podršku financijskog sektora, svih mogućih lobija s gotovo neograničenim sredstvima za svoju kampanju. Ali očito je kako su mnogi u Americi bili iziritirani tzv “korektnim političarima” iza kojih stoji siva zona svih vrsta establišmenta, sumnjivih financijskih fondova i privilegirane političke kaste. Trumpov netolerantan način govora o ženama, “latinosima”, imigrantima, useljenicima bez legalnih dokumenata (“indocumentadosi”), muslimanima itd njegovi su glasači razumijeli kao njegovo pravo “na slobodnu riječ” pa makar mu pri tom prijetila i optužba za rasizam. Jednostavno su ga doživjeli kao “nešto drugo”, kao “autentičan odmor” i kao “predah” od ustaljenih političara.i njihovih “dosadnih govora” i njihove bezlične retorike. Zato su mnogi, kazano to “ljevičarskim kategorijalnim aparatom”, njegovu pobjedu razumijeli kao svojevrsnu “pobunu baze”. Ali očito je da niti političari niti politički analitičari nisu na vrijeme uočili duboki razdor, pravu frakturu koja postoji između glasača te baze ( najugroženijih slojeva) s jedne strane i političkog i ekonomskog establišmenta s druge strane.
Trumpov radikalni anti-Woshingtonski i anti-Wall Street diskurs je zaveo prije svega bijele slaboobrazovane glasače osiromašene i ugrožene efektima ekonomske globalizacije ali su ga prihvatili i obrazovaniji pripadnici urušenih srednjih slojeva. Trumpove poruke ipak se ne mogu usporediti s fašističkim jer on jednostavno “nije konvencionalni ultradesničar”. On sam sebe naziva neupitnim konzervativcem s “jakim osječajem za zajednicu”. Analitičari su “trumpizam” kao i samog Trumpa već proglasili “političkim ventilatorom”, “političkom lepezom” jer se kreće “desno-lijevo”, “gore-dolje” – iako ga mnogi proglašavaju najobičnijom vulgarnom varijantom “desnicom desnice”. Ali da je njegovo “mahanje” obuhvatilo širok krug glasača to je činjenica. On nije ni antisemit ni revolucionar. Određuje ga spontan, emocionalan govor prepun “ludih izjava”. Programirano je usmjeren prema onima koji su umorni od “stare politike”, vladajučih kasta i njihovih fraza. Populistički obećaje uvođenje kategorije Poštenja u politiku kao i renovaciju način funkcioniranja politike u Americi. On želi uvjerit glasače da će izmjeniti njenu dosadašnju sliku.
U Meksiku je izazvao pravu lavinu bunta svojim odvratnim izjavama kako će strpat u autobuse ilegalne imigrante i vratiti ih u Meksiko a na granici s Meksikom izgradiit 3.145 metara dugačak zid. Iziritirao je demokratsku javnost s izjavom kako će zabranit ulazak muslimanskih imigranata u Ameriku a posebno kada je napao roditelje američkog vojnika muslimanske vjeroispovjesti koji je poginuo u borbi u Iraku 2004. godine. Nakon Trumpove pobjede Twitter Moments je sabrao sve slučajeve fizičkog nasilja, verbalnih i rasnih uvreda do kojih je došlo ( snimljeni su) nakon njegove pobjede u Americi. Meksički tisak je prepun navođenja takvih slučajeva. Posebno se citira poznati austrijski književnik Stefan Zweig koji je zbog nacizma izbjegao iz Austrije 1938. Godine u Brazil u kojem je 1942. Godine izvršio samoubojstvo slomljen slabom reakcijom na neljudskost koju je fašizam nosio u sebi od same svoje pojave. Duboko razočaran on bježi u suicid uvjeren da Zlo koje se stvorilo “pred očima cijelog svijeta koji je šutio” neće nikad više prestati. Svijet se mijenja, piše onneposredno prije svog samoubojstva I zaključuje : “ali mržnja će uvijek ostat ista “. Meksički analitičar Joaqin Gandara piše : “Hvala gospodine Trump !” – jer, po njemu, on je ponovo ujedinio sve meksikance, sav meksički narod. Kao odgovor na Trumpove izjave razbuktao se meksički nacionalizam a on je preduvjet “da se ostvari bilo kakav cilj”. Po njemu, sada će Meksiko bit manje ovisan od Amerike. S druge strane Pablo Hiriart smatra da se ne treba žuriti s ovakvim reakcijama jer se “američki predsjednik koji je do sada najviše progonio ilegalnu migraciju zove Barak Obama” a ne Donald Trump. “Nećete nas prevarit !” – poručuje on. U CBS-ovom program “60 minuta” Trump je izjavio da če deportirat dva milijuna ilegalnih imigranata (“indocumentadosa”) s kriminalnom prošlošću a Obama je samo između lipnja pa do studenog ove godine već deportirao 2 000 980 imigranata samo zbog činjenice da su bili “indocumentadosi” od kojih čak njih 47% nisu imali nikakvu kriminalnu prošlost a dobar dio njih su bili samo djeca bez pratnje, zaključuje Pablo Hiriart. To su službeni podaci Ministarstva Domovinske Sigurnosti (Department of Homeland Security ) i Američkog Instituta za Imigraciju i Carinu. Po njemu Obama je razdvojio tisuće porodica a najviše meksičkih. Činjenica je kako je čak 30% američkih “latinosa” s pravom glasa glasalo za Trumpa a ne Hillary Clinton koju je zagovarao Obama. Zato Hirart smatra da je Obama “lažni humanist”. Uostalom 800 km zida između Amerike i Meksika već je izgrađeno.
Dakle, ne gledaju svi jednoznačno na Trumpa. Tako Paul Krugman u The New York Timesu piše kako se svi možda iznenade brzinom kojom će Trump dovest “ do ekonomskog rasta”. Ono što mu se najviše zamjera je uzimanje neupitnog republikanskog desničarskog jastreba Kris Konacha iz Kanzasa za svog “Savjetnika za migracije” ali, s druge strane, u pravom “politički ventilator stilu” uzima za svog Glavnog savjetnika i Šefa za strateška pitanja Stevea Bannona. Demokratsku javnost podigao je na noge svojim stavovima o braku (ali tu ipak još uvijek samo kaska za “domaćom” gospođom Markić). Kritizirao je odluku Vrhovnog Suda kako je brak istospolnih parova “njihovo ustavno pravo” itd. Stavio je u pitanje financiranje OUN prijekata o klimatskim izmjenama namjeravajući usmjeriti ta sredstva prema rješavanju problema vode i očuvanja okoliša u Americi. Pa gdje se tu onda krije Trumpovo “zrno ljevićarenja” ?
Prije svega u odnosu prema globalizaciji i vanjskoj politici – osim žestokih napada na Wall Street, centre financijske moći i na Washingtonski establishment. Možda je to neka vrsta rađanja “američkog peronizma” koji je unutar sebe bio apsorbirao široku lepezu vrlo rauličitih političkih snaga – od krajnje desnice pa sve do krajnje ljevice.
Koje su glavne karakteristike “trumpizma” ?
1) OBRAĆUN S MEDIJSKIM MOĆNICIMA
Trump tvrdi : “Nisam se natjecao s Hillary Clinton nego protiv korumpiranih komunikacijskih medija.” Da nije bilo “pokvarenih medija” – “koji su iskrivljavali moje riječi”, piše on na Twitteru, “bio bih pobjedio Hillary s 20% razlike”. To se posebno odnosi na The Washington Post, Politico, Huffington Post, BuzzFedd i na Fox News.
2) ODBIJA EKONOMSKU GLOBALIZACIJU
Trump optužuje kako je globalizacija kriva za urušavanje srednje klase. Kaže kako je ona uništavala građane a posebno zadnjih 15 godina. Globalizacija je glavni krivac što se zatvorilo pet miljuna dobro plačenih radnih mjesta u američkoj industriji što je bila posljedica propasti i zatvaranja oko 60 000 tvornica. Ova njegova ideja je jako bliska mnogim ljevičarskim krugovima.
3) ZALAŽE SE ZA ŽESTOKI PROTEKCIONIZAM
Trump predlaže rast poreznih taksi na sve uvozne proizvode. “Obnovit ćemo državnu kontrolu. Sjedinjene Države bit će ponovo velika država”. On podržava Brexit i obećaje izlazak Amerike iz Ugovora o Slobodnom Tržištu Sjeverne Amerike (NAFTA). Isto tako on je protivnik Dogovora Transatlantske Asocijacije (TTP). Po njemu bi TTP zadao smrtni udarac “sjevernoameričkoj manufakturnoj industriji”. Tu bi, također, dobio podršku i mnogih europskih radikalnih ljevičara.
4) ODBIJANJE NEOLIBERALNOG REZANJA U PODRUČJU SOCIJALNE SIGURNOSTI
Ćesto se spominje kako Trump predstavlja prijetnju Obaminoj zdravstvenoj reformi. Međutim on je izašao u javnost s tezom kako su mnogi građani žrtve ekonomske krize a posebno oni iznad 65 godina (umirovljenici). Zato oni moraju bit zaštičeni i imati socijalnu sigurnost (sustav Social Security) kao i zdravstvenu zaštitu od strane MEDICARE – zdravstvenog osiguranja kojeg je razvio predsjednik Barac Obama a koji su ostali republikanski lideri htjeli ukinuti. Trump obećaje da neće dirata ta ostvarena prava i kako će, štoviše, spustiti cijenu lijekova, zatim da će rješiti problem onih koji su “bez krova nad glavom”, reformirat porezni sustav za oni koji su financijski ugrožene i ukinuti savezne poreze “koji ugrožavaju 73 miljuna skromnih domova”. Naravno da ovakve izjave privlaće one najugroženije koji sebe doživljavaju kao žrtve “pokvarenih, bogatih političara” i općenito Vlasti.
5) TRUMP JE PROTIV “AROGANCIJE WALL STREETA”
Trump namjerava jako podignut poreze kontrolorima “hedge fondova” ( koji, po njemu, “besramno zarađuju” ) i ponovo “oživit” tzv “Glass – Steagal Zakon” iz 1933. godine, uvedenog u vrijeme Velike Depresije. Ovaj Zakon pravi razliku između “tradicionalnih banaka” i “investicijskih banaka” kako bi spriječio da “tradicionalne banke” mogu vršiti ulaganja (investicije) koja imaju visoku stopu rizika. Kompletan američki financijski sektor protivi se ovom trumpovom prijedlogu. I ovdje mu neki iz tih krugova zamjeraju “populističko ljevičarenje”.
6) SAVEZ S PUTINOM
Trump podržava uspostavljanje saveza s Rusijom kako bi se efikasno uništila “Islamska Država” (ISIS, DAESH ) Pa makar Washington, kao “žrtvu”, morao prihvatiti priznavanje aneksije Krima.
7) ODUSTAJANJE OD AMERIČKE INTERVENCIONISTIČKE POLITIKE
Trump najavljuje odustajanje od američke intervencionističke politike i to zbog enormnog američkog unutarnjeg duga. Po njemu se američka intervencionistička politika vodila bez ikakvih kriterija i bez valjanih razloga. On smatra da se Amerika ne može borit po drugim zemljama “za uspostavljanje mira pod svaku cijenu” pa zbog toga, za razliku od kompletnog republikanskog establišmenta, smatra kako NATO “treba promijenit svoju ulogu”. Daje gotovo blasfemičnu izjavu : “Nitko više, od zemalja članica NATO, ne može računati na automatsku, bezuvjetnu pomoć Sjedinjenih Američkih Država”. To je direktno suprostavljanje glavnoj krilatici NATO-a “Svi za jednoga – Jedan za sve”. Naravno da je u ljevičarskim krugovima i ova njegova izjava primljena s odobravanjem. Tako je on postao simbol nečeg međusobno nespojivog što bi se oksimorosnki moglo nazvati “desnoim ljevičarenjem” ili “lijevim desničarenjem” – sasvim svejedno. Ali konfuzija i jačanje onog “nepoznatog” što nas čeka nakon njegove pobjede - su potpuni.
Neočekivana Reaganova pobjeda 1980. godine nas je uvela u vrijeme dugotrajnog, gotovo četrdesetogodišnjeg ciklusa neoliberalizma i globalizacije. Pobjeda Trumpa možda znači ulazak u jedan novi geopolitički ciklus ( ili “cirkus” ) koji je obilježen opasnim ideološkim karakteristikama bliskih radikalnoj i netolerantnoj ksenofobnoj desnici ( poput, recimo, europske desničarske novovalne političke filozofije Marine Le Pen ) ali je izgleda sve sigurnije kako je Trumpova pobjeda ipak, u najmanju ruku, srušila jedan do sada poznat Svijet nakon čega smo naglavce upali u “period vrtoglavice” iz kojeg se može porodit svašta - jer kao što je već dao naslutiti Slavoj Žižek “sada je moguće sve” a, ne zaboravimo, “Princip Nade” je oduvijek bio osnovni ljevičarski princip.
Oznake: plaža
|
