Kriminalno dosadan blog

utorak, 09.01.2007.

Be careful what you wish for

- Jesen stiže dunjo moja… mmmm… zazvone tambure… mmmmmm… i svatovac….
Sjedim ja tako i promatram Mauricea kako dinamično, k'o na federima uskakuje u kancelariju, gađa kaputom vješalicu, baca šešir na ormarić, nježno pogladi automat za kavu i skoro sjedne na mene:
- Aaaa! Vrišt! Gabriel! Pizda ti strinina, otkud ti ovdje?!?
- Aaaa! Vrišt! Maurice! Pizda tebi strinina, ja tu radim!
- Čekaj, a imaš ti…
- Koga, strinu?
- Da.
- Ne.
- Što ne?
- Nemam.
- Koga?
- Pa strinu.
- Kakvu sad vražju strinu?
- Ne vražju, moju strinu.
- A tvoju strinu? Otkud mi.
- Tko?
- Tvoja strina.
- Koja moja strina?
- Pa ti stalno spominješ neku svoju strinu.
- Pa nemam strinu!
- A u strininu, kako nemaš strinu? Svatko mora imati bar jednu strinu!
- Maurice… ne seri.
- Zadnji put kad si mi to rekao imao sam problema sa zahodom tjedan dana.
- Sa zahodom?
- Da.
- Pa što ti je radio?
- Tko?
- Pa zahod.
- Što?
- Da.
- Ništa, ja njemu ništa, on meni ništa.
- I?
- I nikome ništa.
- Kakve sad to veze ima sa strinom?
- Kakvom strinom?
- Onom sa početka priče.
- Koje priče?
- O strini.
- Kakvoj vražjoj strini?
- Pa mojoj.
- A daj… Gabrtiel… tako možemo do sutra.
- Pa bolje i to nego da tu nešto mrljavimo i pretvaramo se da radimo.
- E, stvarno, a propos radimo… mi još radimo?
- Hm, čini mi se da si ti pozvaniji da to znaš.
- Kako to misliš?
- Pa svakako češće posjećuješ ovu kancelariju.
- Da, dođem, potapšam ju po vratima, velim "good dog" i odem.
- A soba?
- A, maše repom… pas k'o pas.
- Ti to mene?
- Naravno, još od tvornice lokomotiva.
- Maurice ?!?
- No, ovako, tehnički, firma još postoji. Praktično, ne radimo. Teoretski, niti ne trebamo, imamo love do sudnjeg dana.
- Da, pod uvjetom da je sudnji dan za mjesec dana…
- Pa, sad…prema do sada neprovjerenim izvorima…
- Opet si pio sa Nostradamusom?
- Aha, kako znaš?
- Pa taj kad se napije trkelja svašta. Zadnji put kad smo cugali, prorekao je da će za pet godina doći vanzemaljci.
- I, jesu došli?
- Da, ali za tri.
- Stvarno trkelja gluposti kad je pijan.
- Što znači da je smak svijeta negdje prekosutra.
- Po svemu sudeći.
- Barem tako kaže pijani Nostradamus. Vratimo se poslu, dakle – ne poslujemo?
- Ne.
- Svi primaju plaću?
- Da.
- Ahhh… usred kapitalizma ja izmislio – socijalizam.
- A je ti izum.
- Pa ne mogu ga baš patentirati, ali… pa zar to nije lijepo? Nitko ništ' ne radi, a svi imaju plaću. A posao… veliš… ne ide?
- Pa naravno, kome još treba posrednik? Svi prodaju dušu vragu direktno!
- A kad bi mi to malo začinili?
- Kako to misliš?
- Pa da promijenimo djelatnost.
- Da?
- Da. Počnimo ostvarivati ljudima želje. Naravno, uz skromnu naknadu.
- Kakve želje?
- Najželjenije.
- Auuu… opako Gabriele, opako… A… kakva bi bila naknada?
- Želja za koju čovjek najviše želi da mu se ostvari, pa bila ma kako malena bilo kome drugome, i beznačajna, želja je u koju je "željitelj" spreman uložiti sve što je nužno potrebno da se želja ostvari. Tu mi uskačemo i nudimo paket naših usluga kojim pospješujemo, dapače, čak i garantiramo ostvarenje želje, uz skromnu naknadu od pukih 35% uloga.
- Hm, dobro, kužim, sasvim dobra ideja, ali… što ako netko zaželi porciju ražnjića, a za nju je spreman dati oba oka?
- Hm… a jesi li siguran da je tu riječ o realnoj najželjenijoj želji?
- Pa u datom trenutku, vjerojatno, da.
- Onda treba unijeti i vremensku klauzulu, odredbe o uračunljivosti, svjesnosti, neporočnosti… ne, to bolje ne… takvih više nema… neškodljivosti želje na želje drugih…
- Čuj, pa, nećeš baš previše zaraditi budeš li toliko ograničavao druge ljude u izražavanju njihovih želja.
- A ti nisi čuo za ono "Pazi što ćeš zaželjeti jer bi ti se to moglo i ostvariti".
- Od Stonesa?
- Ufffffff… no, dobro, može i od Stonesa. Jesi čuo za to?
- Ne.
- Maurice! Budi ozbiljan!
- Gabriel! Nisi normalan!
- Da, sad ćemo se nadvikivati, onda će ona baba odozdo… – ispod poda se začuje potmulo "stomp, stomp, stomp" – No, servus herr keiser… već je počela… Ha! Ideja! Dovedi ju gore.
- Gore? Si normalan?
- To nam je prvi posao.
- Da? A kako se firma zove?
- Heh… hm… ummmm… "Zlatna ribica" d.o.o.!
Još dugo je Mauriceov urlikavi smijeh odjekivao hodnikom dok je silazio kat ispod po naš prvi posao.

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Svibanj 2024 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.