Kriminalno dosadan blog

petak, 07.08.2009.

Polja aspartama ili projekt Zagreb Venecija Amsterdam

Da se razumijemo...
Koliko sam puta počinjao zapis sa ovim riječima... koliko puta je bilo tko započinjao zapis na blogu sa tim riječima?
Neki potomak pokojnog Dum(b)as(s)-a (gledao sam Iskupljenje u Shawshanku, bilo na televiziji neki dan) će mi sada odmah podastrijeti broj hitova sa google-a... ... uostalom... hitova ima oko 130.000,00... (da mi je to lova koju dobijem mjesečno sada bih plaćao i 5.200,00 poreza...)
(Dakle, digresija na stranu, ne bih želio biti preozbiljno shvaćen od strane ljudi čije bi preozbiljno shvaćanje moglo imati kobne posljedice za skoro četvrtinu Hrvatske. Ako me pak ti ljudi preozbiljno shvate, nakon što pročitate tekst do kraja – pa i nisu za drugo nego da me preozbiljno shvaćaju, i neka im i to preozbiljno shvaćanje...)
Nadam se da ste čuli za novi projekt, zvan plavi val kojim bi se zamijenio zeleni val i dovela Sava u novonastale kanale prokopane na mjestu ulica koje su činile zeleni val, tako da bi Zagreb postao nova Venecija, ili barem Amsterdam, a svaki bi pješački prijelaz bio mostić, kopija Ponte dei sospiri, iliti, mosta uzdaha. Ako bi se više plavim valom Zagreb približio Amsterdamu, predviđa se, na razini države, osnivanje agencije za promicanje praćenja učinkovitosti pušenja trave te agencije za nadzor agencija za promicanje učinkovitosti pušenja praćenja trave, kako bi se razmotrila valjanost tvrdnji da će na taj način u središtu grada izrasti puno viša trava, pogodnija za pušenje, budući su cigarete, em štetne, em skupe, a trava koja bi ubuduće rasla bila bi prikladna i za pušenje i kao prehrambeni artikl. A propos, još nešto, možda i važnije - prehrambena industrija počinje sa eksperimentalnim uzgojem nove perspektivne kulture, biljke koja nadmašuje svojom korisnošću većinu industrijskih biljaka, i može uspješno zamijeniti i uljanu repicu, i šećernu repu, i kiselu repu, i repu s grahom, i grah sa zeljem, i zelje s čurkama, i čurke s restanim krumpirom, i krumpir ispod peke i pekarski kvasac, i pivske boce... kaj to dela u nizu jela i još se potkrala i rima...
Riječ je o biljki aspartam, koja svojom učestalošću počinje u našim krajevima konkurirati ambroziji, a nepobitno je puno, puno korisnija no dotična. Nabavljeno je već nekoliko sjemenskih čopora, a prvi su zadržani u zoološkim vrtovima koji, prije izgradnje dobro čuvanih ograđenih prostora za držanje aspartama, jedini imaju tako dobre sigurnosne uvjete da niti jedan aspartam ne može pobjeći na slobodu. Izgradnja dobro čuvanih ograđenih prostora oko prehrambene industrije, a i šire, donijeti će novi val investicija u zemlju, svježi kapital i radnu snagu.
Oko nekih naših tvornica hrane već su zasijana polja ovom visokovrijednom biljkom, a poseban tim stručnjaka iz Sjeverne Koreje podučava naše buduće uzgajivače o tome kako razlikovati muške od ženskih biljaka, kako ih treba ograditi od vanjskog svijeta, kako složiti napajanje da visoki napon u ogradi ne šteti svojim zračenjem signalu mobitela, i da spriječi naivne prolaznike da ne požderu krvoločne aspartame, pardon, da ne budu požderani od krvoločnih aspartama.
Potom uče buduće mlade stručnjak kako je najlakše brati aspartam dok spava jer je inače vrlo agresivan i jednim udarcem svojih kandži može si razderati kožu na laktima i poslije plakati i tražiti flaster.
Jučer je napravljena i prva berba uz velike žrtve, tako da je danas proglašen dan žalosti u cijeloj zemlji, što će nas koštati najvjerojatnije postotak tu i postotak tamo, što na PDV-u, što na plaći... poginulo je 15 radnika, a 25 ih je osakaćeno, iako su nosili propisana zaštitna sredstva predviđena za borbu, pardon, berbu aspartama i poštivane su i druge zaštitne mjere dok su patrole u helikopterima, naoružane projektilima zrak-zemlja i teškim automatskim puškama, te toplinskim ometačima (aspartam može oboriti niskoleteći neprijateljski bunker, gdje neće helikopter).
Za kraj: znate li što dobijete pomiješavši Brucea Willisa, Mel Gibsona, Mickey Rourkea i Davida Carusa? Film o četiri njujorška frizera kamenog lica.

srijeda, 05.08.2009.

Ministarstvo istospolnih brakova i izvanbračnih zajednica.

Ideja o tom ministarstvu rodila se u trenutku kada je onih stotinjak ljudi rogoborilo protiv zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji kojim... ma znate već... kada sam stvarao još jedan plod bolesne mašte i viška vremena. Tada sam se sjetio i nekih zakona koje nam se propisuje, koji, čini mi se, osim što postoje i radi kojih smo platili dosta poreza da bi štovani sabornici donijeli te zakone i za to bili plaćeni, zapravo – nisu ništa drugo nego potrošeni papir, toneri, struja – čisti trošak, na račun građanstva. Ti su zakoni, možda i podloga za otvaranje kakve Agencije za praćenje učinkovitosti poštivanja propisa, Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena, Ureda za gledanje u zrak...
Sjećate li se još antirecesijskih mjera? Nadam se. Nisu bile tako davno, iako u novinama njihovo mjesto opet preuzimaju kojekakve ljubavne afere i ljetovanja poznatih. Naravno, puno je lakše ljudima dati igre, kruh će kupiti, po novoj, višoj cijeni. E, te mjere su nam uvalile porez na ionako bijedna primanja i povećale porez na dodanu vrijednost. Dodanu vrijednost? Dodana vrijednost je nešto do čega bi se trebalo doći ulaganjem ljudskog rada (koji košta, a onda bude nedovoljno plaćen i potom na to nedovoljno plaćanje udaren namet) i ulaganjem rada strojeva (koji koštaju, amortiziraju se, troše, troše energiju koja je svaki dan sve skuplja) u stvaranju novog proizvoda, na koji onda, ali cijeli, ne na novostvoreni dio, platimo namet, koji se, ako imamo sreće vrati, a ako nemamo, ne vrati.
Ako se ne proizvodi, nema niti dodane vrijednosti... na temelju koje se onda dodane vrijednosti odredila stopa poreza? Porez na nešto što se ne čini? Porez na čije proizvode? Koje proizvode? I onda još toliko? Skoro četvrtina ukupne novostvorene vrijednosti... aj, caramba...
A kakve veze ima s tim MIBIZ? Zapravo, nikakve, možda samo da bude pridodano popisu institucija koje smo primorani prehranjivati uz pomoć davanja koja nam propisuju... tko?... pa institucije, naravno.
Ako ovo zadugo ostane zadnje objavljeni post, pričati ću vam kad se vratim "otamo gdje me poslalo" kako je tamo bilo. Znam samo da neću moći nositi nikakve majice sa natpisima, iako će biti nekih brojeva po odjeći tu i tamo...
Sretan vam Dan domovinske zahvalnosti.

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	kolovoz, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Svibanj 2024 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.