Da se razumijemo...
Koliko sam puta počinjao zapis sa ovim riječima... koliko puta je bilo tko započinjao zapis na blogu sa tim riječima?
Neki potomak pokojnog Dum(b)as(s)-a (gledao sam Iskupljenje u Shawshanku, bilo na televiziji neki dan) će mi sada odmah podastrijeti broj hitova sa google-a... ... uostalom... hitova ima oko 130.000,00... (da mi je to lova koju dobijem mjesečno sada bih plaćao i 5.200,00 poreza...)
(Dakle, digresija na stranu, ne bih želio biti preozbiljno shvaćen od strane ljudi čije bi preozbiljno shvaćanje moglo imati kobne posljedice za skoro četvrtinu Hrvatske. Ako me pak ti ljudi preozbiljno shvate, nakon što pročitate tekst do kraja – pa i nisu za drugo nego da me preozbiljno shvaćaju, i neka im i to preozbiljno shvaćanje...)
Nadam se da ste čuli za novi projekt, zvan plavi val kojim bi se zamijenio zeleni val i dovela Sava u novonastale kanale prokopane na mjestu ulica koje su činile zeleni val, tako da bi Zagreb postao nova Venecija, ili barem Amsterdam, a svaki bi pješački prijelaz bio mostić, kopija Ponte dei sospiri, iliti, mosta uzdaha. Ako bi se više plavim valom Zagreb približio Amsterdamu, predviđa se, na razini države, osnivanje agencije za promicanje praćenja učinkovitosti pušenja trave te agencije za nadzor agencija za promicanje učinkovitosti pušenja praćenja trave, kako bi se razmotrila valjanost tvrdnji da će na taj način u središtu grada izrasti puno viša trava, pogodnija za pušenje, budući su cigarete, em štetne, em skupe, a trava koja bi ubuduće rasla bila bi prikladna i za pušenje i kao prehrambeni artikl. A propos, još nešto, možda i važnije - prehrambena industrija počinje sa eksperimentalnim uzgojem nove perspektivne kulture, biljke koja nadmašuje svojom korisnošću većinu industrijskih biljaka, i može uspješno zamijeniti i uljanu repicu, i šećernu repu, i kiselu repu, i repu s grahom, i grah sa zeljem, i zelje s čurkama, i čurke s restanim krumpirom, i krumpir ispod peke i pekarski kvasac, i pivske boce... kaj to dela u nizu jela i još se potkrala i rima...
Riječ je o biljki aspartam, koja svojom učestalošću počinje u našim krajevima konkurirati ambroziji, a nepobitno je puno, puno korisnija no dotična. Nabavljeno je već nekoliko sjemenskih čopora, a prvi su zadržani u zoološkim vrtovima koji, prije izgradnje dobro čuvanih ograđenih prostora za držanje aspartama, jedini imaju tako dobre sigurnosne uvjete da niti jedan aspartam ne može pobjeći na slobodu. Izgradnja dobro čuvanih ograđenih prostora oko prehrambene industrije, a i šire, donijeti će novi val investicija u zemlju, svježi kapital i radnu snagu.
Oko nekih naših tvornica hrane već su zasijana polja ovom visokovrijednom biljkom, a poseban tim stručnjaka iz Sjeverne Koreje podučava naše buduće uzgajivače o tome kako razlikovati muške od ženskih biljaka, kako ih treba ograditi od vanjskog svijeta, kako složiti napajanje da visoki napon u ogradi ne šteti svojim zračenjem signalu mobitela, i da spriječi naivne prolaznike da ne požderu krvoločne aspartame, pardon, da ne budu požderani od krvoločnih aspartama.
Potom uče buduće mlade stručnjak kako je najlakše brati aspartam dok spava jer je inače vrlo agresivan i jednim udarcem svojih kandži može si razderati kožu na laktima i poslije plakati i tražiti flaster.
Jučer je napravljena i prva berba uz velike žrtve, tako da je danas proglašen dan žalosti u cijeloj zemlji, što će nas koštati najvjerojatnije postotak tu i postotak tamo, što na PDV-u, što na plaći... poginulo je 15 radnika, a 25 ih je osakaćeno, iako su nosili propisana zaštitna sredstva predviđena za borbu, pardon, berbu aspartama i poštivane su i druge zaštitne mjere dok su patrole u helikopterima, naoružane projektilima zrak-zemlja i teškim automatskim puškama, te toplinskim ometačima (aspartam može oboriti niskoleteći neprijateljski bunker, gdje neće helikopter).
Za kraj: znate li što dobijete pomiješavši Brucea Willisa, Mel Gibsona, Mickey Rourkea i Davida Carusa? Film o četiri njujorška frizera kamenog lica.
Post je objavljen 07.08.2009. u 23:15 sati.