Kriminalno dosadan blog

nedjelja, 17.10.2010.

Unzip me gently by Beduin

... formirano hipermagnetsko polje nagovijestilo je bijelu rupu... raspakiravanje je započelo...
- Halo, - razdrao se Gaind...- koja je budala pokrenula ovo?!?.Želim njegovu glavu na pladnju... i ne zaboravite jabuku, da bar nešto pojedem!!!
U tom je trenutku, Ardingdint, nonšalantno lezeći u naslonjaču kontrolnog punkta, dočekao
glavnog kontrolora i revizora Trangusa koji mu je predao naredbu za početak raspakiravanja skladisnog prostora.
Lijeno zavaljen, Ard je udario po konzoli približno na mjestu gdje je senzor inicijatora otvaranja polja i pospano ispružio ruku unazad...
- Dajte da potpišem formular, pa možemo dalje.
- Huh?!?...- odvratio je debeli revizor...- Kako molim?
- Formular TX-819234-RAPK/sklad-123/d za potvrdu početka inventure raspakiravanjem... – reče Ard, pomalo nervozno iščekujući pojavu ploče s formularom na kojem su sadržane sve potvrde potrebne za... toliko opsežnu radnju...
U krajnjoj liniji, prikupljanje potvrda i svih mogućih i nemogućih pečata traje je dobrih 300.000 godina...
Otisnuti oblik formulara je napušten već davno, jer, brojem listova i količinom teksta, dosiže format par tomova enciklopedije Hermetice, najopsežnijeg magijskog šalabahtera u cijelom poznatom svemiru.
- Ovaj...a kad je to trebalo? - zapita u iščuđavanju viši revizor Trangus.
- A kaj misliš zakaj nije bilo revizije ovoliko dugo? Si nor? – upita Ard.
Zadnji revizor se je, sa svom inventurnom komisijom odmetnuo, i sada napada konvoje negdje oko Betelgeze... i jako je nemilosrdan kad mu se spomene bilo kakav oblik popisa robe, a pogotovo ako se spomene inventura skladišnih stanica u otvorenom svemiru.
- Skladištaru Gaind...o, skladištaru Gaind, - podsmješljivo ce Ardingdint... - ovo je lažna uzbuna... ponavljam, ovo je lažna uzbuna... inventura se odgađa jer ne postoje... heh... pravni, ako se to tako zove, temelji za istu...
I izvali se cereći se tako da bi i buljousta čudovišta s Traala, kada bi postojala, pozavidjela na takvom osmijehu... a i cijela zubarska galaktička mafija... oh, kada barem ne bi postojala.
- Uf! -...odahnuo je Gaind.
Već je izgledao kao fuzijski reaktor pred raspadom...
Sada mu je temperatura počela lagano opadati i lice mu je poprimalo boju... hm... normalnu, barem za neke rase.
Naime, Arkturijanci bi vas za lagano ružičasto lice strijeljali na licu mjesta, a stanovnicama Venere (za koju se dugo smatralo da je nenastanjena) bi to bio otvoren poziv za rasplod... ali, ma kako potentan naš skladištar Gaind bio, povaliti cijelu planetu bilo bi isto kao i stati pred Arkturijanski streljački vod, samo smrtonosnije.
- Fermaj rupet'nu...gas' to, i pretovari one pelene za Numuse... Već kasnimo tako i tako.
Numusi su gušteroidna rasa, i Ardu nikad nije bilo jasno što će im pelene i kako te pelene uopće, i na čemu – nose.
- Je, šefe... – "moš' mislit kak' to budem sad radil" zavaljeno je uživao Ard u naslonjaču prebacujuci svoje tri noge jednu preko druge...
- Ajd' da barem zakrpam tu rupu...već me živcira.
I tako potpuno bezvoljno ispružio svoja ticala prema konzoli za zatvaranje, pokrenuo par procesa, i ukočio pogled prema velikom ekranu na kojem je pisalo ugodnim velikim žarko crvenim slovima popraćenim poprilično zabrinjavajućom količinom uskličnika i crveno opkruženih bijelih ikseva:



- Aaaaaaa...AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA... - zaurlao je Ard.
U istom trenutku , urlik se je prolomio skladištem(jer je Ard zaboravio isključiti comsat), a viši skladištar Gaind se iz faze hlađenja "reaktora" prebacio u fazu smrzavanja istog, poprimivši tako sjajnu nijansu plave boje u licu, za koju bi vas strijeljalo dvije trećine poznatog svemira, ne samo Arkturijanci...
- Ard ti mala hermafroditska svinjetino... koji si kurac opet sprtljao - derao se trčeći kroz dugačke hodnike stanice.
Taman je uletio u kontrolnu sobu, i isto tako ukočio pogled na ogromnom ekranu iščitavajući istu poruku...
- JEBOTE! Pa zovi tog administratora pobogu...ZOVI GAAAAAAAAA...
- Kako da ga zovem, ti ljudski monopolni izbljuvku, kad je mrtav zadnjih 299900 godina...
- Kak' to misliš... mrtav?
- Jer je neki kreten uzeo humanoida da nam bude Administrator, znajući da jedva žive 100 godina, čime je obilato uštedio na plaći. To tko bi trebao održavati sustav idućih xxxxxxxxxx (dodaj koliko x-ova vec treba) godina, nije bila njegova briga...
Gaind je buljio čas u Ardingdinta, čas u ploču, a žila na njegovom čelu zaista je zaslužila naziv žile-ludare...
- ...Uostalom - derao se dalje Ard, sasvim zaboravivši da ga i dalje čuje cijela stanica, zureći u bljuvajuću bijelu rupu, - sad smo tako i tako najebali, i ja i vi i svi mi skupa s majorom, osim ako se ne dogodi neko jebeno veliko čudo.
Pred njihovim se očima skladište i dalje raspakiravalo tako kako se to nije već zadnjih 300.000 godina, još od zadnje inventure...

subota, 16.10.2010.

Blesava priča bez završetka sa diskutabilnim početkom

- N'Aaargh!!! N'Aaaargh! Gdje si pasji skote?!? N'Aaaaaargh!!!
- Što, boli te nešto? ? začuo je Ardinginta iz susjedne sobe kako se tiho cereka.
- Mene ne, ali znam jedno tronogo djevojče koje će svoje genitalije popodne nositi oko vrata - započne Gaind bijesan zbog N'Argha Rogersa, bijesan zbog ovog prokletog jutra koje je uvijek bilo tu samo po internom satu skladišne stanice u otvorenom svemiru, iako je oko nje neprestano, kako je to i bilo za očekivati, bio onaj, posebni mrak, mrak kojeg je izuzetno teško objasniti bilo kome tko nije barem pet godina proveo na stanici. Poneka zvijezda sa donjeg ruba najbliže maglice, pri čemu je pojam najbliži u sebi nosio popriličnu daljinu, maglice Rielinhy, razbijao je blještavu tamu svojom bjesomučno palećom svjetlošću koja je ovdje zaista putovala svojom brzinom... onom istom za koju je nekim civilizacijama potrebno tisuće godina da ustanove da uopće postoji i da svjetlo putuje.
- Naravno, ako znaš gdje je N'Argh, smjesta ga pozovi da ti ne bi zabio tu srednju nogu tamo gdje je majka priroda i tvoj pijani otac nikada baš nisu zamislili, pa niti u ludilu, ha? OK?
Gaind se ushodao prostorom ne većim od prosječne pseće kućice, ali dovoljno velikim da se po njemu, u uvjetima trogodišnje smjene, posebno bijesan poslovođa može itekako ushodati, samo ako to poželi, ili ima uz sebe upravo N'Argha... odnosno, bolje reći, nema tog istog N'Argha i može si dozvoliti nervozu i s njom povezano gore-dole-ushodavanje.
Da je neko drugo vrijeme, da je najbliža planeta Zemlja, a ne Hiliert i da je ista udaljena samo par stotinjaka tisuća kilometara, a ne četiri svjetlosne godine zračne linije, ili 17 stotinki teleportom ili osam sati hiperskokom, Gaindu bi bilo poprilično teško se ushodati. Prvo zbog gravitacije, koje u ono vrijeme na takvim sklopovim u Zemljinoj blizini jednostavno nije bilo, a drugo zbog prostora, jer su tada, u to vrijeme o kojem Gaind zapravo i ne zna ništa i spominje ga se, vrijeme, samo radi približavanja nekih razmjera čitateljima koji dolaze uglavnom iz prošlosti, dakle tada su prostori u kojima se boravilo bili veličine pseće zdjele za vodu, u usporedbi sa sadašnjim veličinama pseće kućice.
- Do vraga! Gdje je? Zvao sam ga prije pola sata, pa da je i na putu na Hiliert, teleportom bi bio brže tu nego što njemu treba sa donjeg nivoa! Da mu svi vrazi potpaljivali tu njegovu pletenicu na bradi!
Trenutno, osim što se N'Argh nije uopće pojavljivao, prva slijedeća stvar koja je Gainda smetala bila je jutrošnja ribačina kod šefa, isto takvog tronogog blesana kao što je i Ardingint, zbog čega se Ardingint naslađivao mukama svog nadređenog i kesio se onome što će se desiti kada se N'Argh napokon pojavi.
- Prvo mi najavi nenajavljenu inventuru, a nakon pola sata me pozove, oriba me kao balavca i najavi reviziju! Bogovi dragi, dvije stvari odjednom! Što li se 'tamo gore' događa?
Ovo 'tamo gore', u uvjetima u kojima se skladišna stanica u otvorenom svemiru nalazila, potpuno je irelevantan pojam.
Gaind je i inače bio poznat po ovako slikovitom izražavanju koje ga je često dovodilo u značajne neprilike. Opće poznata priča je ona sa fregate H-17 kad je nadređenog poslao u rodno mjesto pa je za kaznu morao pojesti vlastiti jezik na salatu. Liječenje je trajalo dugo, jezik je još jedno vrijeme nosio u flašici dok je rastao, tako da i dan danas zapada u 'blagorječivost' kad bi netko pred njim počelo govoriti tako kako Jokliti govore Svejezik.
O Joklitima i njihovom izgovoru Svejezika bi se dalo štošta napričati. Važno je samo napomenuti da su izričito bili uvijek protiv automatskih prevoditelja što je često izazivalo mnoge nesporazume pa i četiri galaktička rata.
No, dešavalo se da mu jezik otkaže poslušnost i počne se previjati u ustima i palucati što mu je priskrbilo nadimak Zmijanac.
- Doslovce trebam tog smotanog N'Arhga, više nego sintetički kruh u dušniku!?!
Zaboga, pa N'Argh je predsjednik inventurne komisije Gaindovog skladišta i glavni računovođa skladišne stanice u otvorenom svemiru. Bez njega se ne može nikuda. Nikuda!
Sada mu je trebao N'Argh, a N'Argha, prokletog li imena, nije bilo.
- N'Aaaaaargh!!!! Svi te Jokliti izgovarali! Gdje si pasji skote?
- Dobar dan svimaaaa! Lijepog li jutraaaa - izgovorio je N'Argh tog trenutka, ulazeći u Gaindovu prčvarnicu koju je ovaj ponosno zvao kancelarijom, otežući i zapijevajući na zadnjem samoglasniku svake rečenice, kako je to već bio običaj na Hiliertu tog vremena među pripadnicima donjeg srednjeg sloja, koji su se obrazovanjem izdigli nekoliko razina više... doista, cijeli je Hiliert naseljen tako kako Zemlja u svojim najslavnijim danima nikada nije bila (što će reći kada je imala 65 milijardi stanovnika, od čega 15 milijardi nad zemljom i 50 milijardi pod zemljom, baš negdje neposredno prije no što je započela evakuacija svih 65 milijardi, a zbog pretvaranja Jupitera, sasvim nenamjerno, u drugu zvijezdu budućeg binarnog sustava, u čemu su prste, a i dosta drugih svojih prekobrojnih udova imali upravo Jokliti, koji su bili, na nesreću ljudske rase, prvi vanzemaljci sa kojima se čovjek susreo)... i doista, donji srednji sloj Hilierta, mjesto na oko 70 kilometara od površine, što je bilo negdje otprilike 5 kilometara iznad prave površine, za koju više nitko nije znao kako izgleda, bilo je prepuno takvih kao N'Argh, pa i gorih, koji su znali podmetnuti leđa ili platiti boljima od sebe, kako bi poboljšali svoj društveni položaj...
- Što nam predstoji danas lijepoga za raditiiii?
- Ne ponašaj se kao pijana kurva na hibridinu! Što ima za raditiiiii??? Da ti ne bih rekao što ima za raditiiiii... Aaaaaaaaaa!!!!
- Daaa. Što ima za raditiii? - priključi se Ardingint koji je odjutros samo čekao dobru zabavu.
Gaind je došao neobrijan na posao, podočnjaka do koljena, onda su ga zvali šefu, vratio se k'o duga, barem njen ljubičasti dio i od onda urla gdje je N'Argh? Stvarno, barem prema Ardingindu, predstojao je dobar, jako dobar dan.
- N'Argh,... tko li ti dade takvo blesavo ime, da mi je znati? - više za sebe reče Gaind.
N'Argh utone u misli. Ime je dobio zbog srca svoje majke, koje je posve pripalo jednom glumcu koji je igrao lik Klingonca N'Argha u 7655-oj. sezoni ST-a. Smetao mu je taj detalj, pogotovo kada je konačno otkrila, nakon stotine neodgovorenih pisama, da njenog omiljenog N'Argha igra hologramski glumac jer nitko nije želio igrati Klingonca, što pak vuče korijene iz vremena predgalaktopubličke ere i nekih zavrzlame sa 'glavnim' Klingoncem koji je za sebe tvrdio da je reinkarnacija nekog Ladena i 'tako' se onda i počeo ponašati. Takve su se, a i slične misli motale N'Arghovom glavom, dok ga nije prenuo Gaindov cerek koji se ubacio upravo usred priče o onome o čemu je i N'Argh razmišljao:

- I, kužiš, onda su ju otprašili iz studija uz komentar da su čuli za svakakvu perverziju ali ne i za seks sa hologramom - a onda Gaind naglo spazi da ga N'Argh bijesno gleda, poljubičasti, zagrcne se, otrese glavom i reče:
- Dosta priče, na posao!
Iako je od osvita čovječanstva prošlo već barem pedesetak tehnoloških i znanstvenih revolucija, zadnja stvar koja će se ikada promijeniti biti će - inventura. To je još valjda jedna jedina ljudska aktivnost, osim spavanja, koja još nije podlegla napastima modernizacije, te se još uvijek radila na komadu papira sa ispisanim artiklima, uz pomoć olovke i brojenja, ili barem uz primjenu elektronskih ekvivalenata papira, olovke i brojenja. Tako je bilo i ovdje.
- Na posao? Odakle da počnemo?
- Pa... od početka... gdi je a-g?
- A-g? Zadnje su ga imale čistačice... – reče N'Argh,
To je Gainda opet natjeralo da promijeni farbu u ultrabolesnoinfrazelenu.
Opće je poznata činjenica kako su čistačice, točnije, "robočistačice" stanicu napustile prije šest mjeseci (po internom vremenu) i da odonda od njih ostaje samo vic, koji otprilike ide ovako: - "Ma, letit' ćeš ti meni kroz smetni otvor!", nakon čega svi popadaju na pod od smijeha.
– Nego, Gainde, zanemarimo li nedostatak a-g, hoćemo li skladište raspakirati odmah sada ili ćemo ga unzipati policu po policu? – Gaind je tu pokazao zavidnu sposobnost poprimanja raznih boja.
Za raspakiravanje skladišta treba je na vrijeme, što znači oko 10 godina unaprijed, obavijestiti dvije obližnje galaksije da se ne uzrujavaju kada im se u idokrugu (što znači udaljenost od oko stotinjak svjetlosnih godina) pojavi bijela rupa.
Bijela rupa posve je suprotna pojava od crne rupe i karakteristična je za raspakirana skladišta na skladišnim stanicama u dubokom svemiru, poput ove. Ne samo da iz tih bijelih rupa bježi svjetlost, bježe police, sadržaj polica, pokoja robo-čistačica ako je ostala zaključana u skladištu, različiti sadržaji povjerljivog karaktera koji su baš zbog tog karaktera (a mora se priznati kako je to zaista gadan karakter...) pohranjeni upravo u tom skladištu, e da ih se ne bi nikada otkrilo (no, možete misliti koliko ti sadržaji vrijede u te dvije susjedne galaksije... otprilike isto toliko koliko i naftna mrlja farmi kamenica u onome što je prije desetak tisuća godina bio Meksički zaljev)...

ponedjeljak, 11.10.2010.

Na istoku stare priče... na zapadu ništa novo

© Electronic Arts



Sve mi se to iskombiniralo, onako, na bezveze, na nagovještaj, na znam, propasti svijeta, čega li, koja dolazi lagano, ali sigurno...

Zato, sada patite uz gore i dolje priložene "melodije"... što se mene tiče, možete ih pustiti i zajedno... ne uklapaju se jedna u drugu, ali kakofonija koju proizvode je izvrsna... preporučam... toplo. Umjesto čaja, kave ili drugog toplog napitka... mislim, uostalom, boli mene ona stvar (a vi mislite koja je to stvar) za to što vi pijete toplo, a što hladno... ako vam baš odgovara hladna juha i toplo pivo, izvolite.
Javim se kad odspavam... zimski san.

© Roger Waters and Alan Parker

Simboli i određene riječi koje možete čuti u priloženim glazbenim brojevima nemaju veze ni sa čime, nikakvom političkom ili sličnom (dez)orijentacijom, tu su samo zato da vas mogu - dotući.



A vi si mislite... nekaj sam trebal nadrobiti...

nedjelja, 10.10.2010.

Zašto se stalno češeš?

- Čini mi se da imam uši.
- Ja ih nemam, ja sam zaštićena...
(zaštićeno registrirano ime sredstva) efikasno štiti od ušiju vaše nasade krumpira!

Sjećate li se te reklame?
Ja je se nažalost sjećam.

E, a kakve veze uopće to ima s bilo čim?
Pa stalno gledam da li sam nešto novo objavio! Ergo, stalno se češem.
Sprdnji usprkos, evo mi sada materijala... za gledanje...

Ajde. Objavio si nešto klipane, idi pogledati što!

Gledate li 1001 noć? Meni tu i tamo pobjegne pa pogledam. I hvalim se sam sebi što sam, eto naučio barem jednu riječ Turski... Ajde!

ponedjeljak, 04.10.2010.

Broj Zvijeri

- Gabriele!!!...

- GABRIELE!!!

- GABRIELE!!!

- Što je?
- Kakve to vražje očenaše mljeckaš?
- Šefe, opet ste čitali Prosjake i sinove?
- Khm… -

- Gabriele, ako ne mogu čitatelji, ja mogu... čitati misli… prijetiš se?
- Čime?
- Pa ono… pronicavost, pa dolazim, vraćam se…
- Ma …
- Ma nemoj ti meni ma…
- Ma nemojte vi meni ma nemoj ti meni ma!
- Ma nemoj ti meni ma nemojte vi meni ma nemoj ti meni ma!
- Ha?!?
- No, da… sad si me smotao… da… dakle… što hoćeš reći s tim Ivanovim stihovima?
- Mislite iz Otkrivenja?
- A što ti misliš da ja mislim?
- Pa ne znam, još uvijek nisam telepat…
- Dobro, onda … - ovdje isto treba pronicavosti, te tko je pronicav, odgonetnuti će kako je Lucifer prešao rukom preko cijelog lica pokušavajući ga, uzaludno, zgužvati više no što uistinu jest – …mpffffh….da, mislim na stihove iz Otkrivenja…
- Pa, ništa specijalno, zapravo… možda samo želim nagovijestiti…
- Što? Svoj drugi dolazak? Koliko ja znam Mesija još uvijek nije sasvim do kraja odlučio hoće li doći ili ne… znaš i sam kako stoje stvari sa isplatama honorara… a ti nisi Mesija… ili sam ja u zadnje vrijeme nešto propustio? Ono… mislim…
- Ma ne… nisam to htio reći… htio sam reći kako ipak mislim da bi bio red da me se izvadi iz ove paklene gabule u koju sam se sam uvalio…
- Previše misliš moj Gabriele, previše misliš…
- Ali…
- No, nek' ti bude, do slijedećeg ću puta razmisliti što i kako da ti smjestim…
- Molim?!?
- Pardon, što i kamo da ti ga smjestim…
- Ha?!?
- No, hajde k vragu, mada ti je to trenutno teže nego ikad, kad si tu di si… razmisliti ću do slijedećeg puta kud ću s tobom…
- Šefe?
- Hmmm?
- Ima Janja dobre noge ha?
- Aha, ima… huh?!? Što?!? Ne… ne… ovaj…
- Jesam vas…

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	listopad, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Svibanj 2024 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.