Pregled posta

Blesava priča bez završetka sa diskutabilnim početkom

- N'Aaargh!!! N'Aaaargh! Gdje si pasji skote?!? N'Aaaaaargh!!!
- Što, boli te nešto? ? začuo je Ardinginta iz susjedne sobe kako se tiho cereka.
- Mene ne, ali znam jedno tronogo djevojče koje će svoje genitalije popodne nositi oko vrata - započne Gaind bijesan zbog N'Argha Rogersa, bijesan zbog ovog prokletog jutra koje je uvijek bilo tu samo po internom satu skladišne stanice u otvorenom svemiru, iako je oko nje neprestano, kako je to i bilo za očekivati, bio onaj, posebni mrak, mrak kojeg je izuzetno teško objasniti bilo kome tko nije barem pet godina proveo na stanici. Poneka zvijezda sa donjeg ruba najbliže maglice, pri čemu je pojam najbliži u sebi nosio popriličnu daljinu, maglice Rielinhy, razbijao je blještavu tamu svojom bjesomučno palećom svjetlošću koja je ovdje zaista putovala svojom brzinom... onom istom za koju je nekim civilizacijama potrebno tisuće godina da ustanove da uopće postoji i da svjetlo putuje.
- Naravno, ako znaš gdje je N'Argh, smjesta ga pozovi da ti ne bi zabio tu srednju nogu tamo gdje je majka priroda i tvoj pijani otac nikada baš nisu zamislili, pa niti u ludilu, ha? OK?
Gaind se ushodao prostorom ne većim od prosječne pseće kućice, ali dovoljno velikim da se po njemu, u uvjetima trogodišnje smjene, posebno bijesan poslovođa može itekako ushodati, samo ako to poželi, ili ima uz sebe upravo N'Argha... odnosno, bolje reći, nema tog istog N'Argha i može si dozvoliti nervozu i s njom povezano gore-dole-ushodavanje.
Da je neko drugo vrijeme, da je najbliža planeta Zemlja, a ne Hiliert i da je ista udaljena samo par stotinjaka tisuća kilometara, a ne četiri svjetlosne godine zračne linije, ili 17 stotinki teleportom ili osam sati hiperskokom, Gaindu bi bilo poprilično teško se ushodati. Prvo zbog gravitacije, koje u ono vrijeme na takvim sklopovim u Zemljinoj blizini jednostavno nije bilo, a drugo zbog prostora, jer su tada, u to vrijeme o kojem Gaind zapravo i ne zna ništa i spominje ga se, vrijeme, samo radi približavanja nekih razmjera čitateljima koji dolaze uglavnom iz prošlosti, dakle tada su prostori u kojima se boravilo bili veličine pseće zdjele za vodu, u usporedbi sa sadašnjim veličinama pseće kućice.
- Do vraga! Gdje je? Zvao sam ga prije pola sata, pa da je i na putu na Hiliert, teleportom bi bio brže tu nego što njemu treba sa donjeg nivoa! Da mu svi vrazi potpaljivali tu njegovu pletenicu na bradi!
Trenutno, osim što se N'Argh nije uopće pojavljivao, prva slijedeća stvar koja je Gainda smetala bila je jutrošnja ribačina kod šefa, isto takvog tronogog blesana kao što je i Ardingint, zbog čega se Ardingint naslađivao mukama svog nadređenog i kesio se onome što će se desiti kada se N'Argh napokon pojavi.
- Prvo mi najavi nenajavljenu inventuru, a nakon pola sata me pozove, oriba me kao balavca i najavi reviziju! Bogovi dragi, dvije stvari odjednom! Što li se 'tamo gore' događa?
Ovo 'tamo gore', u uvjetima u kojima se skladišna stanica u otvorenom svemiru nalazila, potpuno je irelevantan pojam.
Gaind je i inače bio poznat po ovako slikovitom izražavanju koje ga je često dovodilo u značajne neprilike. Opće poznata priča je ona sa fregate H-17 kad je nadređenog poslao u rodno mjesto pa je za kaznu morao pojesti vlastiti jezik na salatu. Liječenje je trajalo dugo, jezik je još jedno vrijeme nosio u flašici dok je rastao, tako da i dan danas zapada u 'blagorječivost' kad bi netko pred njim počelo govoriti tako kako Jokliti govore Svejezik.
O Joklitima i njihovom izgovoru Svejezika bi se dalo štošta napričati. Važno je samo napomenuti da su izričito bili uvijek protiv automatskih prevoditelja što je često izazivalo mnoge nesporazume pa i četiri galaktička rata.
No, dešavalo se da mu jezik otkaže poslušnost i počne se previjati u ustima i palucati što mu je priskrbilo nadimak Zmijanac.
- Doslovce trebam tog smotanog N'Arhga, više nego sintetički kruh u dušniku!?!
Zaboga, pa N'Argh je predsjednik inventurne komisije Gaindovog skladišta i glavni računovođa skladišne stanice u otvorenom svemiru. Bez njega se ne može nikuda. Nikuda!
Sada mu je trebao N'Argh, a N'Argha, prokletog li imena, nije bilo.
- N'Aaaaaargh!!!! Svi te Jokliti izgovarali! Gdje si pasji skote?
- Dobar dan svimaaaa! Lijepog li jutraaaa - izgovorio je N'Argh tog trenutka, ulazeći u Gaindovu prčvarnicu koju je ovaj ponosno zvao kancelarijom, otežući i zapijevajući na zadnjem samoglasniku svake rečenice, kako je to već bio običaj na Hiliertu tog vremena među pripadnicima donjeg srednjeg sloja, koji su se obrazovanjem izdigli nekoliko razina više... doista, cijeli je Hiliert naseljen tako kako Zemlja u svojim najslavnijim danima nikada nije bila (što će reći kada je imala 65 milijardi stanovnika, od čega 15 milijardi nad zemljom i 50 milijardi pod zemljom, baš negdje neposredno prije no što je započela evakuacija svih 65 milijardi, a zbog pretvaranja Jupitera, sasvim nenamjerno, u drugu zvijezdu budućeg binarnog sustava, u čemu su prste, a i dosta drugih svojih prekobrojnih udova imali upravo Jokliti, koji su bili, na nesreću ljudske rase, prvi vanzemaljci sa kojima se čovjek susreo)... i doista, donji srednji sloj Hilierta, mjesto na oko 70 kilometara od površine, što je bilo negdje otprilike 5 kilometara iznad prave površine, za koju više nitko nije znao kako izgleda, bilo je prepuno takvih kao N'Argh, pa i gorih, koji su znali podmetnuti leđa ili platiti boljima od sebe, kako bi poboljšali svoj društveni položaj...
- Što nam predstoji danas lijepoga za raditiiii?
- Ne ponašaj se kao pijana kurva na hibridinu! Što ima za raditiiiii??? Da ti ne bih rekao što ima za raditiiiii... Aaaaaaaaaa!!!!
- Daaa. Što ima za raditiii? - priključi se Ardingint koji je odjutros samo čekao dobru zabavu.
Gaind je došao neobrijan na posao, podočnjaka do koljena, onda su ga zvali šefu, vratio se k'o duga, barem njen ljubičasti dio i od onda urla gdje je N'Argh? Stvarno, barem prema Ardingindu, predstojao je dobar, jako dobar dan.
- N'Argh,... tko li ti dade takvo blesavo ime, da mi je znati? - više za sebe reče Gaind.
N'Argh utone u misli. Ime je dobio zbog srca svoje majke, koje je posve pripalo jednom glumcu koji je igrao lik Klingonca N'Argha u 7655-oj. sezoni ST-a. Smetao mu je taj detalj, pogotovo kada je konačno otkrila, nakon stotine neodgovorenih pisama, da njenog omiljenog N'Argha igra hologramski glumac jer nitko nije želio igrati Klingonca, što pak vuče korijene iz vremena predgalaktopubličke ere i nekih zavrzlame sa 'glavnim' Klingoncem koji je za sebe tvrdio da je reinkarnacija nekog Ladena i 'tako' se onda i počeo ponašati. Takve su se, a i slične misli motale N'Arghovom glavom, dok ga nije prenuo Gaindov cerek koji se ubacio upravo usred priče o onome o čemu je i N'Argh razmišljao:

- I, kužiš, onda su ju otprašili iz studija uz komentar da su čuli za svakakvu perverziju ali ne i za seks sa hologramom - a onda Gaind naglo spazi da ga N'Argh bijesno gleda, poljubičasti, zagrcne se, otrese glavom i reče:
- Dosta priče, na posao!
Iako je od osvita čovječanstva prošlo već barem pedesetak tehnoloških i znanstvenih revolucija, zadnja stvar koja će se ikada promijeniti biti će - inventura. To je još valjda jedna jedina ljudska aktivnost, osim spavanja, koja još nije podlegla napastima modernizacije, te se još uvijek radila na komadu papira sa ispisanim artiklima, uz pomoć olovke i brojenja, ili barem uz primjenu elektronskih ekvivalenata papira, olovke i brojenja. Tako je bilo i ovdje.
- Na posao? Odakle da počnemo?
- Pa... od početka... gdi je a-g?
- A-g? Zadnje su ga imale čistačice... – reče N'Argh,
To je Gainda opet natjeralo da promijeni farbu u ultrabolesnoinfrazelenu.
Opće je poznata činjenica kako su čistačice, točnije, "robočistačice" stanicu napustile prije šest mjeseci (po internom vremenu) i da odonda od njih ostaje samo vic, koji otprilike ide ovako: - "Ma, letit' ćeš ti meni kroz smetni otvor!", nakon čega svi popadaju na pod od smijeha.
– Nego, Gainde, zanemarimo li nedostatak a-g, hoćemo li skladište raspakirati odmah sada ili ćemo ga unzipati policu po policu? – Gaind je tu pokazao zavidnu sposobnost poprimanja raznih boja.
Za raspakiravanje skladišta treba je na vrijeme, što znači oko 10 godina unaprijed, obavijestiti dvije obližnje galaksije da se ne uzrujavaju kada im se u idokrugu (što znači udaljenost od oko stotinjak svjetlosnih godina) pojavi bijela rupa.
Bijela rupa posve je suprotna pojava od crne rupe i karakteristična je za raspakirana skladišta na skladišnim stanicama u dubokom svemiru, poput ove. Ne samo da iz tih bijelih rupa bježi svjetlost, bježe police, sadržaj polica, pokoja robo-čistačica ako je ostala zaključana u skladištu, različiti sadržaji povjerljivog karaktera koji su baš zbog tog karaktera (a mora se priznati kako je to zaista gadan karakter...) pohranjeni upravo u tom skladištu, e da ih se ne bi nikada otkrilo (no, možete misliti koliko ti sadržaji vrijede u te dvije susjedne galaksije... otprilike isto toliko koliko i naftna mrlja farmi kamenica u onome što je prije desetak tisuća godina bio Meksički zaljev)...


Post je objavljen 16.10.2010. u 00:30 sati.