Kriminalno dosadan blog

subota, 06.12.2008.

Globe Teathre

Tu bu tekst
E, znate kaj znači ova gornja rečenica? To znači da sam imal ideju, ali mi je pobegla...
Nema veze... bu došla druga... morti...
Još nije došla, bar ne ona ideja koju sam imal kad sam napisal prvu rečenicu, to ziher...
Osim kaj nije došla ideja, još i lažem... napisal sam da bu tam gore tekst, a gle vraga... tekst se sasvim lepo razvija tu ispod toga, k'o kolonije gljivica na Arturovom tanjuru... nikad niste čuli za Arturov tanjur? Joj, pa dajte pročitajte Vodič za autostopere:
- Otvorio je frižider i iz njega odabrao dvije najmanje dlakave stvari. Postavio je tanjur na stol i pozorno promatrao pola sata. Kada se niti jedna od tih stvari nije pomakla, proglasio ih je za doručak i pojeo... (poludoslovni citat iz "Zbogom i hvala za sve ribe" – trećeg/četvrtog dijela tetralogije u pet knjiga i šest dijelova)
Gle... provjernik pravopisa ne kuži kajkavski... kak ga bum iznazajebaval kroz celi ovaj tekst... koji gušt! Dobro, ne kuži niti riječ provjernik, ali mu nemrem pomoći kad je zmišljena,... no, samo malo... pa sve su riječi "zmišljene", nekad, jedamput, kad su bile potrebne. Ono, kad je kromanjoncu ili takvom nekom bilo dosta neslane hrane pa se zderal na ženu, ona ga pita:
-Čekaj, kaj si do sad bil tiho?
- Je, pa nisam imal primjedbi... – i tak je izmišljen jezik
Malo prije sam rekel... gle vraga... a tko o vragu... u vražju mater...
- Tko me zvao?
- Nitko tata, smiri se...
- Janja, ima čovjek pravo, zaista je malo prije netko rekao "gle vraga"
- Hvala, a zakleo bih se da mi je i majku spomenuo
- O u vražju mater, koji bezobrazluk!
- Gle, Maurice, ne zajebavaj, da ne sjedimo već mjesecima tu na ovoj pozornici sad bi ti pokazal tvog boga – u daljini se začu odjek fanfara – prokleto bilo, čini mi se da je opet počelo... – fanfare se počeše bilžiti – koji je sad ovo bog? – zblene se Lucifer gledajući u zlatni zastor koji se odjednom pojavio posred gledališta i četiri kerubina kako, pogledavajući iza zastora, očito očekuju nekakav svečani trenutak.
Dežurni vatrogasac se odnekud pojavio, pripit...
- Koga boga mi tu sranja delate po gledalištu? Hočete kaj otkaza dobim? – a onda se zagleda u prizor, malo pocrveni i veli – Joj, oprostite, nesem znal da je proba...
Kerubini raširiše krila, i bez Red Bulla počeše svečano otvarati zastor. Iz daljine su fanfare najavljivale svečani dolazak, podigla se prašina, topot kopita, uzbuđenje raste, a iz sve te sjajne prašnjave blistavosti i benhurovštine iziđe starac i došeće na pozornicu
- Bok svima, kaj ima?
- Isuse kriste, blažena djevice Marijo... podsjetite me da si poslije zapalim par sumpor-traka, umjesto pranja usta sapunom... kaj je ovo Gips?
- Cijenjeni kolega Lucifer, Gips će možda u raj, o tome odlučuje kolega Petar, moj sin je na službenom putu, a moja nevjenčana supruga čuva Lazara dok njega nema, a mene je netko zvao... ili se varam?
- Definitivno, ne mogu baš reći da sam vas zvao, kolega, želio sam samo ovom tu demonu pokazati njegovog boga. Hja, izgleda, da vam je sudbina totalno nenaklonjena i da ste baš vi njegov bog.
- Bez svake sumnje, izgleda da tako pisano jest.
- Kolega, vjerujem vašoj općoj načitanosti, ali zar baš morate koristiti taj suhoparni biblijski govor?
- Kolega dragi, što biste vi željeli? Da koristim suhoparni poslovni govor?
- Vas dvojica! Zašutite obadva!
Od čiste zbunjenosti, dva su se lica okrenula prema izvoru tog glasa. Gabriel de Mefisto je stajao podbočen, u licu crven skoro poput Lucifera.
- Dosta! Kroz cijelo ovo vrijeme samo sjedimo, u mraku, par mjeseci, nitko nije progovorio niti riječi i tome slično, i sada, kad konačno imamo priliku otići odavde, sad su se našla dva šajsera i raspravljaju o stilu i načinu lijepog govorenja. Dajte molim vas! Idemo odavde prije nego se netko sjeti da smo trebali još čučati i čekati!
Nakon Gabrielove debele guzice, sa stolice je bljesnuo par slatkih nožica koji je i u božjim očima pokrenuo iskru koja se viđa samo u onih poprilično vragolaste prirode, da bi ista iskra zgasnula dok je božji pogled prešao kroz vidno polje očito srditog Lucifera:
- Ali kolega... pa valjda mogu gledati?
Još temeljitije srditiji pogled je objašnjavao, zorno, odgovor na ovo pitanje.
Vlasnica nogu je, kuckajući potpeticama uz popratno njihanje bokovima i bibanje sisama izjedrila za Gabrielom, a za njom je, vrlo vjerno oponašajući konjsko hrzanje i topot kopita odgalopirao i Maurice. Jedan element koji se nije uklapao u to hrzanje i galopiranje graničio je sa prijapizmom, i imao više veze sa magarcima, mada se to i pastusima događa u blizini kobila (Janjin prezirni "hm" vam govori da je njena telepatija funkcionalna), ali o tome drugi puta, ima i male djece koja ovo čitaju (a lijepo piše da ne bi smjela, nadam se da su barem roditelji uz njih)
Bog i Vrag su se zgledali.
- Dakle, kolega, izvolite, poslije vas...
- A ne, ne, ne, ne... samo poslije vas...
- A ne, nikako, samo poslije vas, ja znam što se pristoji...
- ..
Kako ne bih sada prepisivao Kishona, koji je to puno, puno, puno bolje napisao i na tome zaradio dosta para, nakon nekog vremena se obojica složiše i zajedno iziđoše iz mjesta radnje.
Neko je vrijeme sve bilo tiho. Čak su i svjetla ostala onako prigušena, kao kada inspicijenat najavi "ulazak publike". Kerubina i svečanog zastora je nestalo. Negdje u garderobi umro je glumac koji trebao je umrijeti na pozornici, ali je predstava odgođena. Vatrogasac je opet ušao u gledalište i zadovoljno kimao
- Dobro je, proba je gotova, morem doma.
Iz dna pozornice se svečano došetao Pisac, trljajući rukama:
- Tako, sada sam na raspolaganju. Možemo nastaviti... gdje smo ono stali... – i zbunjeno stao.
- Gabriele? – tišina – Janja, Maurice, Lucifere... gdje ste? Vratite se! Nemojte biti takvi... pa... no... dajte, vratite se... ja sam samo imao previše posla... vratite se... Janja, Gabriel, Maurice... gdje ste? Ja sam samo... no... gle... kaj je to? Pa gdi ste?!? No! Vratite se! "Kad čovek napravi tak kak sam ja to napravil i ne preostane mu ništ drugo neg da odide f pičku lepe matere na proščenje!" (in memoriam L.T., podaci u redakciji)
Glas poludjelog Pisca još i dan danas ječi kroz reflektore i lože tog kazališta.
Zato su ga i zatvorili.
Kazalište.
A i pisca.
Na sigurno, to budite sigurni.
Pisca.
A i kazalište. Ili bi barem trebali. Na sigurno. Zatvoriti.

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Svibanj 2024 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.