Kriminalno dosadan blogBilješka uvedena 02.10.2022.Posebno osjetljive persone koje umjesto sranje govore velika nužda, umoljavaju se da se ne čude k'o picek glisti. Svaki zapis koji se bavi Gabrielom de Mefistom, a i poneki koji se njime ne bavi, neprimjeren je za njihove nježne pojmove i shvaćanja. Čitajte, ali znajte, vrijedi "Lasciate ogne speranza, voi ch'intrate"Bili ste unaprijed upozoreni. Autor. Urednik: Dragec, daj ovo smjesti nekud. Dragec:Dobro tak? Urednik:Nek' ti bu, kaj sad. Prestanite se zajebavati, Uprava |
Prvo pustite priložene, kopirajtom zaštićene, muzičke brojeve, a onda započnite s čitanjem. Možete to napraviti istovremeno. I... čitajte polako, jer nema puno teksta za 6 minuta. Hvala.
Dana dvajstosmog desetog godine gospodnje anno domini dva jezero dvanaest službeno objavljujem kako sam puk'o:
Prvo je stavljeno na ImageShack.us, da bi Vam bilo prikazano, a na slici se nalazi prikaz sadržaja čiji je intelektulani vlasnik Blog.hr
i kako sam (ovdje koristeći prikaz sadržaja kojeg ne bih smio, ili barem nigdje ne piše da bih trebao smjeti) omogućio da se ispod postova pojavi meni osobno poprilično omraženi "palac gore" i to sam, izjavljujem bez prisile i pri punoj svijesti i zdravoj pameti (ovdje još i sada, pa ma kaa god da to čitali, odjekuje smijeh mnogobrojnih koji su se spotaknuli na dijelu rečenice "zdrave pemeti"... evo... čujete kako rotflmaololaju) učinio iz puke znatiželje.
I to ni pet ni šest, nego odmah tamniju varijantu.
Pa valjda će nečem poslužiti, jer, ionako nam je ostalo nešto manje od dva mjeseca, zar ne...
Zato ću ponoviti jednu stvar koja se ovdje nije našla već skoro dvije godine (čitaj nije se tu našla u zadnjih 10 postova...), a ponovno mi odgovara raspoloženju koje je više gromoglasno no militantno, ali u ovom slučaju ne ide jedno bez drugog:
Muziku napisao Frank Klepacki, intelektualno vlasništvo Electronic Arts
A čemu sve ovo baš sada i baš ovdje? Saznati ćete uskoro... do tada...
- Daj, pomogni malo...
- Evo, čekaj...
- Uuhhhh...
- U pizdu materinu...
- Daj, ovako, lijevu ruku tu
- Ovak?
- Da
BUM!
- Ne... lijevu ruku..
- Aha, ovu?
- E, tu lijevu i sad prema gore
- ....
- Daj malo stisni to
- ....
- Ne tako
- ....
- Pusti
BUM! Tlang... pras!
- Ne na nogu!
- Oprosti
- Gle ovo... sad to pokupi
- I kaj s tim?
- Sad baci u vražju mater
- Ne!
- U 'bo te...
Već je bilo kasno. Niotkuda su se pojavila vrata i počela se otvarati uz grozomornu škripu koja u nekim drugim žanrovima najavljuje pravi užas, no, ovdje nije bilo muzike, violine, bubnjeva i sličnog, samo škripa
- Dobro komedijaši! Prvo – tko me zvao?
Obojica istovremeno pokažu jedan na drugo
- A drugo – mislite vi već jednom podmazati ta vrata? Škripe gore od Belzebubovih koljena.
- Gospođo Jebedić, oprostite, nije bilo namjerno, omaknulo mi se...
- A ti si ono?
- Maurice
- A, od starog Čavleka? Dobar je to bio dečko. Šteta da je završio na galgama. Tako bezobrazno ukrasti miša iz crkvenog podruma
- Da, još da ga je ukrao iz mlinarovog, barem bi bio deblji... ovo je ipak bio crkveni miš
- Ma je, ali kod trapista...
- Dobro, crkveni miš koji se prežderavao sirom, ali ipak, zbog toga na galge...
- Pa, sad, pukim je slučajem taj miš navodno uzeo i zlatni pečatnjak, pa kako nisu mogli njega okriviti, tvoj je tata zaradio galge
- A prsten?
- Misliš ovaj?
- To je taj?
- Je, kasnije mi ga je poklonio baš taj isti nadstojnik za protuuslugu
- Kakvu protuuslugu?
- Pa, bojao se da će završiti u čistilištu, pa me zamolio da potegnem veze
- I?
- E, sad je u paklu. O tome se čak i u raju još priča svaku večer uz pivo
- Pivo?
- E moj Maurice, ambrozija je preskupa, uostalom, većina je anđela polako alergična...
- Ali, to nije...
- I nije, ali, kaj dete zna kaj je ambrozija
- Kakvo dijete? Pa...
- Ne govorim ja o ovim zvekanima, šulkolegama mojeg Lucija, ne, govorim o ovoj djeci,...
- Mislite o anđelčićima?
- E, o njima... čim vidi ambroziju, nema veze što nije bilje, oči mu zasuze, počne kihati i bez bar jednog piva, nema mu spasa. Otpadne mu perje, i na kraju i aureola i ode karijera.
- Anđeoska karijera?
- E da... vrhunac je palmom hladiti bogu dupe, a bez perja i aureole, to ne ide...
- Dobro vas dvoje, o čemu vi to? Maurice, vražja mater ili ne, daj da to pokupimo, pa idemo "saki svoji mami"
- Gabriele, znaš da bih najradije otišao svojoj mami, ali mi nešto nedostaje...
- Mama?
- Molim sine?
- E, jebi ga, nisam to mislio... Čekaj, otkad si se počela materijalizirati k'o i vražja mater... gospođo Jebedić-Krpić-Vragetović, kako god da vam je prezime "najte me tak hudo lukati", razgovaram sa svojom mamom, koliko vidim, barem iz priloženog... no... gdje sam stao?
- Stao si u hrpi smeća koje se prosiipalo iz tog prokletog sanduka kojeg smo pokušali prenijeti tamo prijeko, a onda su se pojavile i vražja i tvoja mater, oprostite gospođo De Mefisto, ali i vi ste nekak' vražji...
- Da srce...
- Janja! Pizda ti materina! O Isuse,... e u kurac...
Sada se odnikud materijalizirao i dotični Isus, Gabrielova je "mama" ipak postala Janja, Janjina je mama ostala gospođa Jebedić
- Gabriele, ti stvarno ne znaš kad treba zašutjeti?
- Očito ne.
Scena je bila spremna za početak novog čina. Četvrtog.
Negdje u pozadini čulo se lagano "hrsk, hrsk, hrsk..."
- Nemojte mi reći da je to i onaj miš sirožder...
- Valjda je...
- Što, vratio se po prsten?
Lagano, lica prekrivenog rukama, Gabriel se zaputio izvan domašaja kadra, vrteći glavom.
I sve bi završilo upravo na tome da nije zapeo o dasku.
Ovako ni on ni daska nisu izdržali u istom položaju.
Daska se uspravila.
Gabriel je pao.
Potom je i daska pala.
Gabriel nije ustao.
- Koga da zovemo? Liječnika ili mrtvozornika?
- Ako je za dasku, liječnika...
Kao i obično, sve je počelo nedorečeno, pa je tako i završilo.
< | listopad, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Kontakt: MadDogSh glavom i mailom
Komentari koji imaju pretenziju biti samo ascii art biti će obrisani. Hvala.
"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa
Za sve one koji žele pogledati što sve ljudski um ima spremno u kojekakvim skrovitim mjestima. Otkačeni nakit Rozo-Oke/a...
Čitaj i pusti da drugi čitaju… © by Nessa
Iznenađenje je majka mudrosti i kamen temeljac sranja © by Azagtoth
Kojom rukom bog briše dupe? rukom pravde ili ima anđela pomagača? © by MadCookie
Kvalitetna knjiga je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-))© by ZlicaOdOpaka(edit: yours trooly a.k.a MadDog Shüythee)
Svi MadDog-ovi OvdjeBloglja:
MadDog The Pirate
MadDog Prvi Rijetko Dolazeći
He he he... Moja "Malenkost"
Luđak Reminiscentio
MadDog na Wordpressu
Oni na čijim se blogovima osjećam k'o doma i fala im za to, a i oni koje sam pronašao usput,
I tvoju mamu, također
ZlicaOdOpaka
Beduin bijele pustinje
Nessina Kutija Čuda
Veli da vještica je...
Jedan za odvalit' od smijeha
Raj za pasionirane čitatelje
Modesty... a tko drugi
Ulični blog
Luki... a i Goldie
Tempora muta... sunt = Župski Medo
Ibe... o pizdarijama
...i sve to ne nužno tim redoslijedom... a provjerite li linkove, opaziti ćete kako nekih više nema već su spremljeni u digitalnu ropotarnicu iako se iskreno nadam kako su, ipak, živi živcati, jedino ne pišu, bar ne blog