Kriminalno dosadan blog

nedjelja, 12.11.2006.

Inaction is a weapon of mass destruction!

Da se razumijemo, s obzirom da me nešto čudno kopka po glavi, sasvim je normalno da u pola priče počnem pisati sve veće i veće nebuloze. Ovaj nastavak nije niti smiješan, a posve je razvidno da niti daljnji neće biti… za sad.

"Inaction is a weapon of mass destruction"… to ponovljeno sedam-osam puta u nekakvoj novovjekoj elektronskoj grozoti natjeralo me da vrisnem i vriskom razbijem nekoliko prozora na zgradi u čijem sam podnožju stajao… u podnožju jedne od mojih vlastitih zgrada u koje nisam sada smio ući.
-Koji ti je kurac kretenčino?!?!? Ne deri se, budalo krepilska! – kroz prozor na petom katu provirio je jedan anđeo-pripravnik kojeg je istovremeno kako se to proderao sa prozora povukla crna dlakava kandžurina i iznutra se prigušeno čulo hihotanje dežurnog vraga-ćudorednika dok ga je razmazivao po zidu. U budućnosti, jedina krila koja će taj pripravnik dobiti biti će nečija noga u guzicu na putu u pakao.
Uglavnom, unervoženo sam se ushodao gore-dolje prelazeći razdaljinu od jedne do druge kuće u nezamislivo kratkom vremenu, koje je bivalo sve dulje i dulje, što bih brže hodao.
- Gabriel!
Zastao sam, pričinjava li mi se? Zasigurno, nastavio sam trčkarati između zgrada.
- Gabriel!!
Ovo je bilo glasnije, ili samo bliže? Nevažno, glas koji je pozivao bio je vrlo poznat.
- Gabriel!!! – sada sam stao, definitivno, glas je izuzetno poznat, dolazi od gora i… hm… poprilično je autoritativan.
Podigoh glavu.
Na balkonu moje… šmrc… kancelarije stajao je gospodin Krpić i dozivao me gore.
Raskrilio sam ruke… ovaj… da sam malo luđi i sam bih pomislio da želim poletjeti, ali ovo je značilo, a moram čuvati dobar glas, pa ma kako već mi bila reputacija nagrižena, da se ne želim derati, ali da me ipak živo interesira što taj tip koji mlatimudi po mojim odajama ipak hoće.
- Dođi gore!
- Da tata, odmah tata… - a možda sam trebao pitati da li se smijem još malo igrati.
No ipak sam se otputio gore jer, kao prvo, Krpić se imenom zove Lucifer i osoba je koja je identitetom posve, iako ne skoro u potpunosti, identična predodžbi koju imamo o osobama, kreaturama, što li god, kojima je ime – Lucifer, a kao drugo, da se zove i Matutildo, što bi i za odraslu osobu bilo poprilično blesavo ime, nekmoli za palog anđela, opet bih krenuo jer je to sve skupa bilo izrečeno sa toliko autoriteta… mmmm da… bih li krenuo da me zvao Matutildo, pa palim anđelom bio dvjesto puta? Pritisnut tim i takvim razmišljanjima stigao sam i pred kancelariju. Uljudno pokucah, a nad glavom mi je potiho, iako već pomalo i sve glasnije, odjekivalo magareće njakanje.
- Uđi Gabriele, uđi…uuuđiiii…
Istina, oponašanje stare vještice mu baš i ne ide, no, svejedno sam ušao, a što ću drugo. Probajte vi dovući sto pedeset kila na sedmi kat zgrade bez lifta tako brzo kako sam ja to učinio, pa da vidim biste li ne ušli u prostoriju nego se vratili natrag… od da, bi, pazi da ne bi.
- Sjedni.
Ponudio mi je stolicu koja je osamljeno stajala nasred kancelarije i pričinilo mi se da pomalo drhti, samo nisam mogao razlučiti boji li se toga što ću sjesti na nju ili se boji razdaljine koja ju je dijelila od oba stola razmještena na suprotnim stranama prostorije ili se možda ipak boji sadržaja kojima su oba stola bila popunjena… Sjeo sam… a drhtanje nije prestalo… sada smo drhtali i stolica i ja na njoj… dakle, nije bila razdaljina upitna niti sadržaj koji će popuniti stolicu, bio je bitan sadržaj stolova… Gabriel Anđelković i Lucifer Krpić.
- Dakle, tko će početi? – upita, prazno gledajući sebi nasuprot, Lucifer. U ruci je držao naočale, a nekakvom olovkom čačkao zube.
- Sasvim svejedno dragi kolega – reče Gabriel A.
- Stanite! – zaderao sam se – Ne želim s vama razgovarati bez prisuća svog advokata!
- Ali, Gabriele, zašto? – posprdno mi se obrati Lucifer – Pa i sam znaš da ti nisi predmet istrage… iako… - i ušuti.
- Što iako? Iako sam za svoj račun predao nekoliko duša? Iako sam u nekoliko navrata potrošni materijal tražio, i dobio, iz Raja? Iako u podrumu imama nekoliko stotina zlatnih poluga bez punce? Još uvijek mislite da nisam premet istrage?
- … bar za sad… a, uostalom, hvala ti za informacije, neke stvari još nismo otkrili, kako rekoh… za sad…
Neugodan osjećaj migoljenja vlastitih nožnih prstiju prekinuo mi je moju sveobuhvatnu koncentraciju. Opet sam gurnuo nogu u usta! Sada me od paklenih muka, od kojih sam se tako žarko i uspješno izvlačio punih 340 godina, spasiti može samo Božje… jesu li to bile fanfare?
Vidim li ja to uokolo po kancelariji male bebe sa krilima koje sve nose rogove obilja?
Ludim li?
Ne… ne… pa to nije normalno… ne, ja… ja bi se probudio… ja… ovajjj…
Kerubini? Fanfare? Cvjetne latice?
Zvono na vratima?
- Pođi otvoriti – reče mi Gabriel.
Na vratima je stajao mladić od kojih 30 do 35 godina starosti, uvijen u bijelu halju, poprilično izbezumljenog pogleda.
- Dobar dan. Da li ste vi Gabriel de Mefisto?
- Da jesam.
- Imam nalog za vaše hapšenje.
- Tko?
- U ime Svevišnjeg Boga Jedinoga nalažem da se Gabriel de Mefisto uhiti i od njegove duše oslobodi sav normalan svijet. U potpisu – isti taj Sveivišnji. Idemo.
- Kamo?
- U raj.
- Ovaj… ali… jeste li sigurni u to?
- Sasvim.
- Ali… ja… grešnik… i tome slično…
Prilika u halji se pomalo previjala od smijeha.
- Dragi moj Gabriele, samo pođi sa mnom, niti raj nije ono što je nekoć bio…

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.