Mačja Njuška

srijeda, 16.11.2011.

Koji zajeb!

Ne volim baš ljude.
Većina njih je, po mom mišljenju, zlobna i zajebana, naporna.
Izabrala sam si par primjeraka ljudskog roda za koje sam zaključila da ne pripadaju većini i družila se isključivo sa njima. Ostale sam uspješno ignorirala.
Onda mi je palo na pamet da griješim, da bih možda trebala ljude van mog malog društvanceta, i odlučila pružiti priliku muškaracu suprotnog spola s kojim sam definitivno u deficitu.
Dan nakon pokušaja druženja sa kandidatom - osjećam se kao naveća guska koja je ikad gakala ovim prostorima.

Neću puhati u svoja jedra i reći da sam se prema njemu već pokazala kao prijateljica i pomogla mu u nekim stvarima, koliko sam mogla. Gle, ipak sam to rekla. Baš sam Njuškocentrična.
Dobro, ne kao on, ali na dobrom sam putu.
Mene je, za razliku od njega, ipak zanimalo šta se s njim događa, što mu je bitno, o čemu razmišlja i da li ima nade, planove, snove.
Slušala sam o teorijama zavjere u koje ne vjeruje nitko sa imalo mozga. Slušala sam (njegove) hvalospjeve (njegovim) vlastitim mogućnostima.
Slušala sam nezanimljive crtice iz života ljudi koje ne znam i koji su i njemu samo prolazni poznanici.
Slušala sam o psu njegovog susjeda, o istom tom susjedu i susjedovom odnosu prema majci.
Slušala sam o svemu onome što mu je palo na pamet, a blagoglagoljiv je, padalo mu je svašta na pamet, a što mu na umu to mu na drumu.
Nije ga zanimalo ništa o meni. Kada bi me i pitao nešto prekinuo me nakon treće riječi odgovora da bi nastavio pričati o sebi, no ovaj put o temi o kojoj je mene pitao.
Pa tako:
- tetovirala si se? daj da vidim? jel boljelo? ....(nakon moje treće riječi prekida i kreće) ...ja bih si stavio one kreolske (čini mi se da su kreolske, ali ne znam garant, izgleda da ni ja njega nisam baš nešto pretjerano slušala) one preko cijele noge, koje su povezane i koje imaju svoju priču ali se bojim da bi mi za nekoliko mjeseci dosadile i da...........
- ideš u kino gledati ciklus talijanskih filmova? ....(da, u kinu Tuškanac je i dogovorila sam se da...) ....baš sam proljetos gledao Kradljivca bicikla, to je film iz šezdesetih, jesi gledala? (ne daje priliku za odgovor) super mi je to film a i znaš koji još.....
- umro ti je mačak? ....to je ciklus života, eto mi sad u ulazu imamo samo ....
Pokušala sam biti tolerantna, znam, čovjek je usamljen i koliko sam shvatila nema baš sa kim podijeliti svoja mišljenja i promišljanja, pa, ajde, ja ću biti ta, mogu mu dati priliku da izbaci sve iz sebe, možda onda se nađe neko mjestašce za mene u tim razgovorima.

Čak dođosmo i do ovakvog dijaloga;

- jasno je sve to meni, kažem ja, svi mi volimo pričati o sebi.
- ja ne. -kaže on mrtav-hladan na to

Rekla sam negdje na početku ovog bloga, odlučila sam pustiti neke nove ljude u svoj život i sve bi to još nekako i prošlo da nije, onako, valjda za dobru mjeru, rekao da će vrlo vjerojatno glasati za HSP.
Zgrozila sam se.
"Ali oni su desničari!"
"Pa šta." odgovara on.

Idi ti odakle si doš'o....

Tako je neslavno propalo socijaliziranje ove asocijalke.
Nabijem se.
Bila sam u pravu od samog starta.
Otvorila sam vrata novim ljudima.
Treskom ih zatvaram, zaključavam, stavljam lokote i guram ormar na njih.
Zbogom vrli svijete, meni je moj mali juniverz sasvim dovoljan.

za one koji žele znati više:
samo od 1:06 do 1: 40 sa posebnim osvrtom na 1: 35, 36, 37

16.11.2011. u 09:24 • 8 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 14.11.2011.

Knjiguljice

Prošao Interliber.
Obljubila sam ga u dva navrata.
Broj novih knjiga u mom stanu - 13.
I jedan CD, sa poučnim sadržajem.

Ali, knjigeeeeeee...
...pao je jedan King, četiri Beigbedera, Rendellica (helou mama!), Koontz, dvije zbirke priča (običnih i erotskih), dvije sićušne knjižice koje su možda čak dječje (dakle, primjerene mom uzrastu) i Kama Sutra za ljubavnike 21 stoljeća.

Dobar ulov. Baš je.

Idem čitati. Bolje nego da pišem. Bar danas.

Za one koji žele znati više:
Moja poruka Beigbederu, s kojim upravo krećem u kadu...

14.11.2011. u 10:34 • 3 Komentara • Print • #

srijeda, 09.11.2011.

.....

Nisam mogla odlučiti koji naslov da stavim za ovaj blog. Prvo sam pomislila: jučer. Dan koji je prošao bio je ...pa, drugačiji, da ga skromno pohvalim.
Onda mi je palo na pamet da već sutra to neće biti jučer pa odustadoh od tog naslova.
Pomislila sam: promjene. Jer, oh, da...promjene su definitivno obilježile taj dan. Velike, bitne promjene.
Ali promjeniti možeš i čarape a to nije, ili bar ne bi trebala, biti velika stvar.
Reorganizacija? Restartanje? End of the world as you know it?
Nema prikladnog naslova za ovaj blog.

Jučer sam prvi put vidjela Noisens prije podneva, isključimo li Severin.
Ne, nisam joj provalila u stan, štoviše, ona se ukazala u mom stanu.
I, hajde, da odmah u moj blog unesem njen život: jučer je nakon tri godine KONAČNO napravila pravu stvar. Koju? Ako do sad ne znate onda i ne trebate znati, drage moje čitateljice (i eventualni zalutali čitatelju). Zvijer zvana Noisens je pljunula Beigbederu u facu. On će njoj govoriti o brojevima... On će njoj...glupost.
Ona piše svoje romane. Možda bajke. Ne znam. Istina, kućica je u cvijeću ali kako vrijeme prolazi sve mi se više čini da je u njenoj priči vještica u prvom licu jednine.
Čestitam, Noisens. Sad se možeš i udati. O razmnožavanju ćemo još razmisliti.

No egotripajmo malo. Ipak je ovo moj blog i ipak bi trebalo biti sve o meni i samo o meni. Dakle, moj najdraži lik iz književnosti; ja.

Napravila sam veliku stvar. Tetovirala sam se.
Napravila si veliku glupost, rekao je moj tata. Nema pojma.

NIje do tetovaže. Odmah da bude jasno, drago mi je što taj mali žabarski zmajić sada stanuje na mojoj nozi. Nekako se šmeka, nekako mu je tu i mjesto. Sad tek vidim koliko je falio sve ove godine baš na tom mjestu.
I dobro je to Senf odradio. Zbilja je...Prezzemolik koliko to može biti.
Sad još samo treba odguliti oporavak i mogu se preseravati okolo.
Mislim, kao da se sad već ne preseravam okolo. Trebalo me se vidjeti jučer na talijanskom.
Ali, da ponovim, nije do tetovaže.

Jučer sam se prvi put (bar koliko se ja sjećam, i da se nitko nije usudio spomenuti da mi memorija manja od ove mog starog i nemoćnog kompa) suočila sa strahom. Prvi put od kad je svijeta i vijeka (ili, prvi put od kad sam odrasla) nisam zbrisala, nisam se povukla, nisam odustala...kada se pojavio strah. I znate šta? Kad sam se postavila na njega zbrisao je kao najgora kukavica. Kao ja, još prekjuče.
Ima negdje tu već blog o strahu. Paralizirajućem strahu koji mi ne dopušta da živim kako ja hoću. Dosta je toga. Jučer je napravljen prvi korak. Ne, jučer su napravljena dva koraka. Jedan veći od drugog. Ili tri, ako odluku o odustajanju od paralizirajućeg gušta uračunamo u koračanje.
Mora se priznati, ovakva šepava (tetovaža je na nozi., jel') dobro sam se rashodala.

Nema više čekanja na sutra. Od jučer je sve danas.

Osim slijedećeg tjedna i tjedna talijanskog filma u kojem planiram pobožno gledati svaki prikazani a koji su odbili prikazivati od danas jer ja više ne čekam tamo neko sutra.
Nema veze, danas idem na InterLiber. Ovakva šepava. Ma lažem, uopće ne šepam i noga me ne boli. Ali koliko bolje zvuči da me ni šepavost ne može spriječiti da galopiram naprijed.

Ovo što radim je veliki korak za mene. Možda nešto manji za čovječanstvo, ali da sam ja čovječanstvo ne bih se opustila. Nikad se ne zna...

Za one koji žele znati više:

Altro che il luna park, altro che il cinema,
altro che internet, altro che l'opera,
altro che il Vaticano altro che Superman,
altro che chiacchiere...

09.11.2011. u 10:20 • 4 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 07.11.2011.

Tatuaggio

E, pa, lijeva moja nogo, dosta je bilo praznine.

Za one koji žele znati više:
PreZZemolo

07.11.2011. u 21:34 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30