Koji zajeb!

srijeda, 16.11.2011.

Ne volim baš ljude.
Većina njih je, po mom mišljenju, zlobna i zajebana, naporna.
Izabrala sam si par primjeraka ljudskog roda za koje sam zaključila da ne pripadaju većini i družila se isključivo sa njima. Ostale sam uspješno ignorirala.
Onda mi je palo na pamet da griješim, da bih možda trebala ljude van mog malog društvanceta, i odlučila pružiti priliku muškaracu suprotnog spola s kojim sam definitivno u deficitu.
Dan nakon pokušaja druženja sa kandidatom - osjećam se kao naveća guska koja je ikad gakala ovim prostorima.

Neću puhati u svoja jedra i reći da sam se prema njemu već pokazala kao prijateljica i pomogla mu u nekim stvarima, koliko sam mogla. Gle, ipak sam to rekla. Baš sam Njuškocentrična.
Dobro, ne kao on, ali na dobrom sam putu.
Mene je, za razliku od njega, ipak zanimalo šta se s njim događa, što mu je bitno, o čemu razmišlja i da li ima nade, planove, snove.
Slušala sam o teorijama zavjere u koje ne vjeruje nitko sa imalo mozga. Slušala sam (njegove) hvalospjeve (njegovim) vlastitim mogućnostima.
Slušala sam nezanimljive crtice iz života ljudi koje ne znam i koji su i njemu samo prolazni poznanici.
Slušala sam o psu njegovog susjeda, o istom tom susjedu i susjedovom odnosu prema majci.
Slušala sam o svemu onome što mu je palo na pamet, a blagoglagoljiv je, padalo mu je svašta na pamet, a što mu na umu to mu na drumu.
Nije ga zanimalo ništa o meni. Kada bi me i pitao nešto prekinuo me nakon treće riječi odgovora da bi nastavio pričati o sebi, no ovaj put o temi o kojoj je mene pitao.
Pa tako:
- tetovirala si se? daj da vidim? jel boljelo? ....(nakon moje treće riječi prekida i kreće) ...ja bih si stavio one kreolske (čini mi se da su kreolske, ali ne znam garant, izgleda da ni ja njega nisam baš nešto pretjerano slušala) one preko cijele noge, koje su povezane i koje imaju svoju priču ali se bojim da bi mi za nekoliko mjeseci dosadile i da...........
- ideš u kino gledati ciklus talijanskih filmova? ....(da, u kinu Tuškanac je i dogovorila sam se da...) ....baš sam proljetos gledao Kradljivca bicikla, to je film iz šezdesetih, jesi gledala? (ne daje priliku za odgovor) super mi je to film a i znaš koji još.....
- umro ti je mačak? ....to je ciklus života, eto mi sad u ulazu imamo samo ....
Pokušala sam biti tolerantna, znam, čovjek je usamljen i koliko sam shvatila nema baš sa kim podijeliti svoja mišljenja i promišljanja, pa, ajde, ja ću biti ta, mogu mu dati priliku da izbaci sve iz sebe, možda onda se nađe neko mjestašce za mene u tim razgovorima.

Čak dođosmo i do ovakvog dijaloga;

- jasno je sve to meni, kažem ja, svi mi volimo pričati o sebi.
- ja ne. -kaže on mrtav-hladan na to

Rekla sam negdje na početku ovog bloga, odlučila sam pustiti neke nove ljude u svoj život i sve bi to još nekako i prošlo da nije, onako, valjda za dobru mjeru, rekao da će vrlo vjerojatno glasati za HSP.
Zgrozila sam se.
"Ali oni su desničari!"
"Pa šta." odgovara on.

Idi ti odakle si doš'o....

Tako je neslavno propalo socijaliziranje ove asocijalke.
Nabijem se.
Bila sam u pravu od samog starta.
Otvorila sam vrata novim ljudima.
Treskom ih zatvaram, zaključavam, stavljam lokote i guram ormar na njih.
Zbogom vrli svijete, meni je moj mali juniverz sasvim dovoljan.

za one koji žele znati više:
samo od 1:06 do 1: 40 sa posebnim osvrtom na 1: 35, 36, 37

16.11.2011. u 09:24 • 8 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30