Mačja Njuška

srijeda, 20.04.2011.

Još tri dana

Nekako me napušta moja datumofobija.
Dobro je to. Ove godine Datum pada taman pred Uskrs. Mislim, Uskrs, jako mi je bitno to sa uskrsnućem i Isusom i to...mo'š mislit. Jaja, luk, šunkica su ono što me veseli. Sve to puno bolje prija na zraku. I zelenilo i proljeće i Maša koja se sama izvede u šetnju. Najs.
(računa na prste, zbunjuje se, diže digitron na kompu)
Prije 18 godina je Datum takođe pao u subotu. Eh, da nije možda ga danas ne bi ni pisala velikim slovom. Taj dan je bio čisto ok. Počeo je burekom od sira i pranjem Wartburga (više nema te praonice, tamo kod škole)a završio bacanjem buketića.
Kasnije su krenule pizdarije Datuma. I razvijanje datumofobije.
Zadnji zbilja veliki zajeb se dogodio prije (fuck! zašto sam ugasila digitron) 9 godina. Nisam ni primjetila da je zajeb, na taj dan, tek kasnije. A sad, 9 godina kasnije nekako si kontam da i nije bio neki zajeb, dugoročno gledano.
Izgleda da sam ja obrnuta od Balaševića, kod mene je sećanje smešna lupa koja krupne stvari usitni.

Enivej, prvo sranje prije 18 godina - pa mir 9 godina.
Drugo sranje prije 9 godina - pa mir 9 godina.
Znači za tri dana će mi se desiti veliko sranje, ako sam dovoljno praznovjerna da vjerujem u to.
A nisam. Odlučno odbijam zabrinuti se.
Jer putujem taj dan.
Jer sam već dugo mirna i sretna.
Jer ne dam praznovjerju da me sjebe.

Za one koji žele znati više:
to mi je i dalje najdraži cvijet

20.04.2011. u 11:14 • 5 Komentara • Print • #

Trenutno

...nemam ništa za reći.

Za one koji ipak žele znati šta ima za reći:
umjesto da krenem peglati

20.04.2011. u 09:10 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 18.04.2011.

Senti l'elettricita!

Da bi ovaj blog nastao uništeno je jedno drvo i pola kemijske olovke.
Naime, original je nastao tehnikom povlačenja olovke po papiru. U davna vremena (PK - ne, nije prije Krista, to je Prije Kompa) ta se tehnika nazivala pisanjem a ovi plavi tragovi koje sam napravila na papiru povlačivši olovku i radeći raznorazne i svekolike krivulje i kvačice - rukopis. Koji mi je bio neusporedivo čitkiji i ljepši u vrijeme PT (prije tipkovnice).
Zašto sam prvo pisala po papiru? Zašto ne direktno na Blog?
Nema struje i neće je biti do daljnjega.
Ne, nije to, računi su uredno plaćeni. Prebacuju nekakvu struju na neku drugu struju pa su rekli - danas od 08:00 do 18:00 ste obezstrujeni.
Na obavijest sam samo duboko uzdahnula i očajno pogledala Mašu. Od 08:00 do 18:00 imamo minimum dva "pišanja" što je - zbrojeno - dvanaest katova gore i dvanaest katova dolje. Oni spuštajući su podnošljivi. Oni drugi nisu. Kondicija mi je dala otkaz odavno. Moram nabaviti novu (hitno! krepat ću na Gardi)
Ustala sam pametno - u pola 8, da prvo izvođenje izvedemo liftom ali brus!
Već u pola 8 je "šerif" ukinuo liftove, i to je valjda jedina stvar koju mu ne zamjeram, izbjegao je zaglavljivanja zbog nestanka struje ali...
...odšetala sam sa Mašom do pekare, kupiti slanac ili puter štangicu (od bureka mi muka). Na vratima pekare zaljepljen Gotovina. Ne on osobno, samo list iz novina sa njegovim likom i prigodnim tekstom.
Kako ljude koji su nekoga ubili ili naredili nečije ubijanje (nebitan razlog) pa se poslje, valjda u napadu velikog domoljublja, skrivali po svijetu dok im je njihova ljubljena zemlja dobivala po prstima zbog toga, smatram zločincima - bez obzira na to kojoj nacionalnosti pripadali - a nacionalizam utočištem maloumnih koji se nemaju pohvaliti ni sa čim pa se hvališu i busaju u nacionalistička prsa jer- veliki je pothvat slučajno se roditi baš tu i voljeti svoj dom...
...okrenula sam se na peti (ali ne i potpetici, bila sam u tenisicama a i inače, u mom ormariću sa cipelama vlada kronična nestašica potpetica) i krenula doma.
Pas mater, pizdila sam u sebi, sad ću morati do one udaljenije pekare. Dobro ne sad, sad sam lijena a i treba čuvati snagu za penjanje (HIMALAJAAAA!!!) do šestog kata. A i imam doma klipiće. Ispečem ih za čas.
Aha.
Da pećnica ne radi bez struje palo mi je na pamet tek nakon alpinizma koje se nije svidjelo psetu a mene ...tja, mene nije infarktiralo samo zato što sam bila svjesna da bi i hitna trebala stepenicama a petak nije dobar dan za umiranje.
Dakle, pećnica, a samim tim ni klipići, nisu opcija.
Nema veze, velim sebi, pšenične pahuljice i mlijeko, gdje ćeš bolje?
(bilo gdje, ne volim slatko ujutro)
Prvo ću si umutiti kavu.
Uzmem (manju) Gardaland šalicu, mlijeko iz frižidera (u kojem ne radi žaruljica i prije nego se upalila moja mislila sam da je krepao frižider), žličicu, kavu i udri mješat'.
Još samo da ugrijem.
Stavljam šalicu u mikrovalnu. Stisnem šta trebam stisnuti. Ne radi.
Ali, pametna sam ja.
Odmah se sjetim da sam jučer čistila i da sam garat izčupnula kabel iz zi....eh, da, sjetila sam se.
Blago posramljena razmišljam o zagrijavanju kave na old fashion way ali no way, ne da mi se.
Prolijem sve. Imam kolu. Bolje da je popijem, dok je još hladna.
Napokon sam spremna za doručak.
Nosim zdjelicu pahuljica (sa medom, ajde, neka spomenem još jednom koliko hejtam slatko za doručak) pred televizor i shvatim da sam:
a) jebeni rob navika
b) zastrašujuće glupa
c) trava mi totalno pojela memoriju
...pa odmah, na licu mjesta, skrenem prema knjizi. Budem si malo čitala.
Ali mi je mračno.
Zabrinuto pogledam prema lusteru - šta ću sad?
Krizna situacija riješena u zadnjem trenutku.
Dizanjem roleta. Što inače ne radim - manje se vidi prašina.
Pojela sam, pročitala pedesetak stranica i onda krenula spremati, treba iskoristiti dan na najbolji mogući način.
Prvo sam očistila hrčke.
Znate koliko sjena i piljevine padne na pod kada čistite dva kaveza sa hrčcima u stanu u kojem se nalaze četiri mačke?
Ne znate?
Dođite u tom slučaju do mene doma, da vidite svojim očima. Usisavač radi na struju a četka i mišćafl rade na mene a ja sam lijena.
Zbog te moje ljenosti sad pišem ovaj blog jer kako da išta radim bez muzike (MP3! MP3! valjda ima nešto struje u njemu), nenapušena (kako da se napušim bez neke igre na kompu) i...u petak?

Oni koji žele znati više;
slušati na vlastitu odgovornost

(kasnije dopisano, dakle u stvarnom vremenu dok ovo tipkam: struja je došla oko 13:00 taman nakon što sam ispustila dušu pentrajući se pješke, skupa sa Mašom, na šesti kat)

18.04.2011. u 10:00 • 5 Komentara • Print • #

utorak, 05.04.2011.

Dragi dnevniče (Njuška sama na svijetu)

Probudila sam se iz psihodeličnog sna. Pokušala sam ga ubaciti u dio mozga zadužen za montažu no ni tamo nije bilo pomoći. Okrivila sam režiju i zaboravila na san.
Dan je oblačan ali to mu je najmanji problem. Čudan je, to mu je zajeb.
Ne znam kako se osjećam ali imam maničnu potrebu da definiram (definišem, rekli bi srbi...a meni je š tako jebeno dobro slovo...jesam li se ja to rodila na krivom mjestu?) njegovu čudnost i da ga stavim na njegovo mjesto. Ako ga ima.
Kao da sam sama iznutra.
Dakle...slično je osjećaju kad si na moru pa se probudiš a vani kiša. Imaš dan ali ne znaš šta bi s njim. Samo, ja danas itekako imam šta sa danom, sa kišom ili bez nje. Danas sam Žuži. Ne, neću pisati o seksu. Šivat ću. Nije ni to loša varijanta. A i za naveče imam plan. Izlazim iz stana i idem do Lj. S.
Malo druženja nije na odmet a nju volim i to bi bilo normalno, to da se idem družiti ali ono što je nenormalno je - izaći ću iz stana a da taj izlazak nema veze sa pišanjem (ne mojim, Mašinim) ili kupovinom namirnica.
Što me podsjetilo, čitala sam knjigu u kojoj se spominje agorafobija. Ako ovako nastavim, razvit ću je. Dobro će mi stajati uz arahnofobiju. Pauci su vani, čemu izlaziti?
Još nisam doručkovala ali sam zato popila kavu. Opet čudnovatost, da.
Samo čekam da se ustanem od kompa i odem do dućana po kelj ili brokulu, pa poručam zdravo. Kad je čudan dan nek je čudan.
U stanu je tiho, čini mi se da muzika nije rješenje.
Utorak je, vikend je daleko a čini mi se da i ne želim da dođe.
Normalni dani su bolji, vikend samo protrese tjedan a ništa dobrog ne donese.
...
...
...u ovako čudnom danu šivati?
To će biti odjevni predmet za pamćenje.
Nadam se da će biti i za nošenje.

Za one koji žele znati više:
sama

05.04.2011. u 09:53 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30