luki2.blog.hr

nedjelja, 29.11.2020.

Prvi pokloni.....

Danas stigli prvi pokloni. Čarapice, baš za mene, konzervica za Goldie, lijepe nove jastučnice, ukrasi za moj borić.....Može li ljepši početak blagdanskog vremena?!:)))) Sretna! A što mi se sinoć dogodilo - e to vam moram ispričati. 22.30 i Luki se sjeti da je gladna...Što sad? Naručiti! Pauza.hr. McDonalds. Uredno se ulogiram, naručim. Super! Stiže obavijest: vaša narudžba se sprema za isporuku. Vrijeme čekanja: 15 minuta. O.k. Međutim, nakon petnaest minuta - ništa. Pregledam na mobitelu narudžbu: vrijeme čekanja: 55 minuta! Ma daj! :(((( Gladna sam, ljudiiii! Zovem, izrevoltirana, Pauzu.hr. "Znate, nove mjere...bla...bla...". Para već izlazi na uši. I taman sam htjela spremiti se na spavanje, nekoliko minuta je prije ponoći, zvoni....Portafon..."Dostava"" Majke Ti! Sat i pol vremena. Udaljenost moja od McDonaldsa: 7 minuta....!!!! Lik sav ponosan pruža mi vrećicu i kaže: ja stigao! :))))))) Dakle...:))))) Šou program. Pusa, L+B+G

- 15:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 27.11.2020.

Mini bor

Nekako, sve je ove godine smanjeno, umanjeno, zabranjeno, restriktivno....Odlučila sam da za ove blagdane takav bude i bor - mini bor.....I mini ukrasi.....Mali bor (50 cm u visini) praktičan je i iglice, jer su prave, borove iglice, samo u mini izdanju, lakše će se čistiti, a na kraju je važno da se borić može nakon nekog vremena presaditi i imati ga i nakon razdoblja blagdana. Navodno raste 10 cm godišnje. Kao malena, voljela sam ogromni bor, koji je zaokupio cijelu sobu i nekako je preuzeo; meni se to jako sviđalo. Posebno pokloni, koji su lijepo zapakirani čekali da ih otvorim. Ove godine biti će poklona, i sa moje i od strane meni dragih ljudova - i jako se veselim. Veličina nije bitna za radost!;)))) Sjećam se, takav je običaj bio, da su moji pred svaki Božić nabavljali šarana - ali, avaj - živoga...:(((((( Plivao je u kadi.....Voljela sam ga gledati kako pliva, ali sam uvijek odlazila vani iz kuće kada je trebao primiti "posljednju pomast"...:(((( Jednostavno, nisam to mogla gledati. Ali - voljela sam ga jesti uz krumpir salatu...:(((( Ove godine ću za moga dragoga pripremiti medvjeđe šapice, koje pamtim iz bakinih vremena - a koji su prefini! Svi ih volimo!!!! Cijela kuža zamiriše. Tako će za ovaj Božić mirisati bor i kolači, a riblja juha i šaran će pričekati da prođe ovo moronsko, ružno vrijeme. Vlasnici životinjica, jeste li znali da je popularna Božićna zvijezda jako otrovna za životinjice, ako dođu u dodir s njom?! Odustala sam zbog Goldie od Zvijezde davnih dana - zapravo od dana kada je Goldie imala nekoliko mjeseci, i nekako se uspjela dočepati listića zvijezde....Skoro mi je uginula...:(((( Nema šanse od tada da ikako i išta riskiram. Kako će biti kod vas?! Ljub, L+B+G Oznake: Bor

- 22:20 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Najluđa predstava na svijetu - dramski koncert

Dvadesetak glumica i glumaca ansambla kazališta "Gavella" - trenutno zatvorenog zbog posljedica poresa - osnaženih skupinom glazbenika, krenulo je u zajedničko kolažiranje iz zadanih im i improviziranih monoloških struktura, od koji su neke ostale u toj formi i obliku, a a neke su se razvile u dijaloške scene s dvoje ili više izvođača, ovisno o nadahnuću, razvoju, okolnostima. Ispovjedno i dokumentarno stapaju se s teatraliziranim i očuđujućim, osobni humor sudara se sa zbornom melanhonijom, a košmarni snovi s buđenjima u ponekad još neobičniju stvarnost, stvarnost Zagreba, potresa, Covida 19 - 2020. godine. Autorski je to projekt Dubravka Mihanovića i Filipa Šovagovića (kojeg obožavam!!!!) Dakle, malo surealno, i predstava i Lauba i atmosfera....Po prvi puta moram priznati da sam bila jako napeta, kao da ja nastupam, i neki čudni žmarci su me prolazili. Uhhhh..... Očito mi više odgovaraju klasici; ova predstava je bila trenutno malo prejaka za mene i malo prebliska u vremenskim okvirima. Nema potrebnog odmaka. Najviše mi se svidjela scena u apoteci - najdomljivija!!!! I za kraj, moram nešto reći i o mojoj dragoj prijateljici Madi Peršić. Mada me i pozvala na ovu predstavu, odnosno generalku. Mada je manekenka, završila je dva fakulteta, izgleda kao Brena u maldim danima; liječnica je i glumica. Prvu diplomu - medicinu - darovala je svojim roditeljima, a ovu drugu, glumačku - darovala je samoj sebi. :)))) Želim biti Mada kad narastem!!!!!! Dakle, predivna osoba i glumica, netko ju je možda gledao u monodrami o Žuži Jelinek u Gavelli, a tekst je tada osmisilio Tomislav Čadež. Mada velikim koracima grabi scenom - ništa je ne može zaustaviti. Volim takve osobe, pune dobrote, ljepote, vižljastosti, fokusiranosti i energije. Bravo Mado! Fotke: Pierrot s početka predstave, pa ja, pa Mada...:)))) Ljub, L+B+G

- 00:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 25.11.2020.

O transhumanizmu

: Krešimir Mišak u Mesničkoj. Odlično predavanje : Doba virusa i ljudi. Jako lijepo je objasnio što nam se događa, što je to tehnologija, kakve veze ima sa humanizmom i što se događa sa virusima. Transhumaanizam je futurološki i filozofski koncept, koji se bavi mogućnošću transformacije čovjeka u smislu korištenja novih tehnologija. Glavna premisa je da ljudi u svom sadašnjem obliku nisu kraj, nego početak razvoja. Uskoro će nas sve pretvoriti u holograme...:(((( Mišak je, iako da se razumijemo, nisam nikakav pobornik teorija zavjere, objasnio čemu se teži zapravo sa Covidom. Zaista, razvoj tehnologije i napredak traži i uzima svoj danak. Od razvoja mobitela, mreže G5 i računala.....Uglavnom, naglasio je da cijeli ovaj proces teži samo jednome - pobijediti smrt. Kako to? Teži se svom tom silnom tehnologijom svu našu komunikaciju svesti na Cloud. Na nekakv virtualni oblak, koji će nas umjesto Boga, jednoga dana "sačuvati". Ne naše tijelo, ali sigurno naša postignuća i komunikaciju. Tijelo neće biti potrebno. Naš će um biti sačuvan u nekoj crnoj kutiji, u podrumu. A trebali bi biti u oblaku, zar ne? :)))) To će biti onaj grad bez ljudi, o kojem pjeva i Sevka....Samo su zaboravili jednu stvar: ni računala ne mogu funkcionirati bez ljudi. Bez emocije. To nemaju. Glupa računala čak ni u umjetnoj inteligenciji nemaju program: emocije! A te iste emocije imaju i životinje. I one pate, plaču, vole.....I tako će u budućnosti, umjesto: svijet na mladima ostaje, biti: stariji će biti važni. Jer će samo oni znati kako je nekada bilo.... Zato je jako vanžno imati na umu da jedino što se ne može kontrolirati i što nije na društvenim mrežama, i nije čipirano - je osnovna ljudska komunikacija - licem u lice. Uh, malo be bacio u razmišljanje, ali - mislim da će više morati brinuti neke nove generacije. Koje će da bi nešto osjećale, morati papati tablete. Za ljubav, za tugu, za.....Jer će njihov um biti zarobljen u crnoj kutiji. Sutra nešto ljepše - Lauba, i generalna proba jedne predstave. Do sutra! :))) Ljub, L+B+G Ps: Malo sam potresena predavanjem, pa sam zaboravila, ali dodajem: obožavam nogomet, i jako me pogodila vijest da više nema Malog Zelenog - Maradone. Počivao u miru Čovječe....:(((((Tek 60 godina...:((((( Uffff....L+B+G Oznake: tehnologija

- 22:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 24.11.2020.

O nečem drugom

O nečem drugom / O necem jiném (1963); r/sc: Vera Chytilová; f: Jan Curík; m: Miroslav Hájek; g: Jirí Slitr igrani, drama, c/b, 85' Uloge: Eva Bosáková (gimnastičarka Eva), Vera Uzelacová (Vera), Josef Langmiler (Josef, Verin suprug) Jirí Kodet (Jirka, Verin ljubavnik), Milivoj Uzelac Jr. (Mylda), Miroslava Matlochová (trenerica) Gimnastičarka Eva žena je u tridesetim godinama koju muči isti problem kao i kućanicu Věru, njezinu vršnjakinju. Iako se one međusobno ne poznaju, i profesionalnom krizom mučena olimpijska sportašica Eva i bračnom krizom mučena domaćica Věra imaju ozbiljne egzistencijalne probleme koje obilježavaju monotonija svakodnevnog života i želja za promjenom. Psihološka egzistencijalna drama za koju je scenaristica i redateljica Věra Chytilová 1968. godine osvojila Veliku nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u Mannheim-Heidelbergu, njezin je dugometražni prvijenac koji je realizirala u dobi od 34 godine. Riječ je o filmu u kojem je autorica već definirala žensku emancipaciju kao svoju omiljenu temu, a usmjerenost na ženske likove i probleme postat će konstantno obilježje njezinih ostvarenja, te će se time baviti dijelom s feminističkih pozicija, no u tom smislu većinom ne osobito eksplicitno. U ovom se filmu već naziru i glavne osobine njezina redateljskog rukopisa i stila, od dotjeranosti filmskog jezika preko sklonosti eksperimentiranju, što će u njezinim kasnijim djelima postajati sve izrazitije, do utjecaja filma istine u postuliranju likova. Ovaj film drži se jednim od prijelomnih ostvarenja čehoslovačkog novog vala, u kojem je Chytilová figurirala kao jedina žena, kao i jednim od ranih primjera ženskog filma u tadašnjoj komunističkoj Istočnoj Europi. Premda slabije poznat u odnosu na autoričine filmove Ivančice i Jedemo plodove rajskog drveća, i naslov O nečem drugom dočekan je izuzetno pozitivno i od onodobne kritike, kao i od današnje, koja ga redovito uvrštava u retrospektivne programe. Ravnopravne najvažnije ženske uloge tumače Věra Uzelacová (Kolja, Braća Grimm) i Eva Bosáková, onodobna svjetska prvakinja u gimnastici. Večeras sam bila (da, nisam izdržala!) u kinu Tuškanac , na projekciji ovog divnog filma. 1968., kada je film dobio nagradu, još nisam bila u ideji. I lijepo je gledati film u kojem ne moraš čitati titlove.:)))) No, još je jedna zanimljivost vezana za ovaj film - pomoćnik režiserke bio je ni više ni manje - Jiri Menzel! Uživancija! Sutra je na redu Krešimir Mišak. Predavanje: Doba virusa i ljudi, Kulturni centar Mesnička ....I da - kartom sam bila počašćena. Ljub, L+B+G

- 22:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.11.2020.

Kolač od jabuke

Evo recepta: u jednu posudu stavite 400 g brašna, dodajte jedan suhi kvasac (1 vrećica), zatim dvije žlice šećera, jedno jaje, 150 ml toplog mlijeka, 80 g šećera, naribati limunovu koricu (po želji), 60 ml ulja. Sve dobro izmiješajte, rukama, nema potrebe za miksanjem. Kada ste od smjese dobili tijesto, prekrijete ga krpom i ostavite stajati na toplom mjestu - kuhinja, pećnica - po izboru - sat vremena. U međuvremenu, na tanke komade narežete dvije veće jabuke. Kada ih narežete, dodate im jednu žličicu cimeta i dvije žlice šećera. Nakon sat vremena, izvaljate tijesto u četvorokut, i kada je dobro izvaljano na njega lagano stavljate jabuke, šećer i cimet - što ste prethodno pripremili. Srolate tijesto u obliku rolade i režete. Stavljate u kalup od torte, i narazane ružice slažete na prethodno namašćen pleh (stavite papir za pečenje ispod). Ponovno bi takve ružice trebale stajati bar 20 minuta, na sobnoj temperaturi. Nakon toga stavljate u pećnicu, pečete 35 minuta na temperaturi od 180 stupnjeva. I to je to! Malo pipljivo, ali vrijedi truda. Da ponovimo sastojke: 400 g brašna 1vrećica suhoga kvasca (mislim da u jednoj vrećici ima 7 g) 2 žlice šećera + 80 g šećera 1 jaje 60 ml ulja 150 ml toplog mlijeka naribana korica jednog limuna jedna mala žličica cimeta 2 jabuke Dobar tek i uživajte! Pusa, L+B+G

- 18:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.11.2020.

Havel

Za kraj bloga tjedna o mome političkom uzoru, Vaclavu Havelu. Iz knjige "Saslušanje na daljinu" razgovor s Karelom Hvizdalom.Karel: U zaključku možda još jedno pitanje: kako s takvom sviješću o samome sebi zamišljate svoju budućnost? Što mislite da vas još očekuje? Čemu se nadate i što očekujete? Havel: "Mislim da će se paradoksi nastaviti nizati. Baš kao i do sada i nadalje ću za prazan papir sjedati s nevoljkoću, na svaki način nastojati izbjeći pisanje, neprekidno ću se užasavati prvih riječi koje će se na papiru pojaviti i sračunato ću samome sebi ulijevati hrabrost za pisanje, očajavati nad tim kako mi ništa ne polazi za rukom, no na kraju ću ipak napisati neku novu dramu: tajanstveni bjesovi u meni, koji su to mučenje izmislili upravo za mene, nikad me po svoj prilici neće pustiti na miru i uvijek ću na kraju postići ono što sam naumio. Kao i uvijek do sada i od sada će me ljutiti sva ona očekivanja - očekivanja često neprimjerena a nerijetko i otkačena - koja me opterećuju, kao što će me ljutnjom ispunjavati sve one uloge, od reprezentativnih do samaritanskih, koje su mi dodijeljene; kao i uvijek do sada i nadalje ću se protiv svega toga buniti i braniti svoje pravo na spokojstvo - kao i uvijek do sada na kraju ću sve te zadatke obaviti pa ću se zbog njihova obavljanja čak i iskreno radovati. Kao i uvijek do sada i od sada ću se nečim neprekidno mučiti, nečega se bojati i užasavati, zbog nečega paničariti, optuživati se i proklinjati i svaki čas očajavati - ali kao uvijek do sada u mene će se uvijek moći pouzdati i uvijek će me biti moguće naći ondje gdje mi je mjesto. Za sve ću i nadalje skupo plaćati, ali sve ću začudo preživjeti i na kraju iznova uznemiravati svugdje gdje se za to ukaže potreba. Ne preostaje drugo nego da tu svoju prognozu, a u isto mah i ovaj naš razgovor, okončam pokušajem artikulacije posljednjeg i očito najparadoksalnijeg paradoksa moga života: sumnjičenjem samoga sebe zbog činjenice da me negdje iz dubine cijeli taj paradoksalni život zapravo - silno zabavlja." Ima li tu Lukrecije?! Punooo!:)))))) I još samo rečenicu: bila sam na konferenciji, čiji je pokrovitelj bio Havel. I pozove on nas na Hradeček. Večera, sve. Ja se prilijepih kao krpelj. I pričam....i ne mogu stati. On sluša. U jednom trenutku, diplomatski će: čujte, ja bih s vama još razgovarao, ali što će reći Dašenka,?! (Daša Verškrnova, glumica, druga Havlova supruga. Prva, Olga je preminula i natjerala ga da joj obeća da će se ponovno oženiti.).:))))) Eto! Hvala, čitamo se! Ljub, L+B+G

- 09:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 21.11.2020.

Pisanje

Dragi moji, danas ću malo o pisanju. A kada govorim o pisanju, neizbježno je i čitanje. Najprije pisanje. Kada sam, skoro već pred više od desetljeća, otišla pomagati ljudima na Kosovo i vršiti intervjue s njima, jedino što me držalo tijekom dana bila je činjenica da ću kasno navečer moći zapisati nekoliko riječi. U svoju ogromnu bilježnicu. Iz te je bilježnice nastala kasnije knjiga "Dnevnik s Kosova". Liječenje pisanjem. Primijetila sam da mnogi na blogu takodjer prepoznaju pisanje kao vid ne samo olakšanja da ste svoje misli podijelili s papirom, i da vas ljudi čitaju i daju povratnu informaciju, nego s vremenom mnogi od tih zapisa preraste u knjigu. U umjetničko djelo. Sandra Pocrnić Mlakar, urednica biblioteke Beletra, zna reći da joj nakon pisanja nije potrebna tableta. Osim pisanja, jako je bitno da nadjete pravog čitatelja. Koji će zaista znati reći što valja, a što ne valja u vašem pisanju. Važan je i unutarnji osjećaj - da li ste vi zadovoljni napisanim. I nikada, ni pod koju cijenu, ne nasjedajte na provokacije i ljubomore, jer se i na blogu pokazalo - netko će hvaliti, netko kuditi - zato jer voli ili ne voli vas osobno, možda Vaše moralne ili političke stavove, naprosto ima druge prioritete nego što ih imate vi. Ne voli vas - pa tako ne voli ništa, sto je napisano pod Vašom imenom ili nickom. Ljudi misle ako zatvore blog i otvore novi - da neće biti prepoznati. Kako se samo varaju! Pisanje je vaš potpis, vaš stil, vaš način - i prepoznaje se nakon nekoliko rečenica. Zato sam na blogu, iako sam nekoliko puta odlazila i vraćala se, ostajala uvijek i samo i isključivo pod svojim nickom. Pa tko me voli - voli me. Tko me me voli - neka samo produži dalje. Nitko nikoga ne primorava ni na što. Klanovi, ždanovi, magla i mećava - davno je rekao Djole. Neki ljudi su mi pokušali oduzeti radost pisanja - nisu uspjeli. Rezultat je moja nova knjiga. Nisam pisala na blogu - ali, pisala sam na laptopu. Nastala je druga knjiga po redu. I ostali su pravi ljudi koji me podržavaju. A ne oni koji moraju razmisliti da li su mi prijatelji. Jer - takvi koji moraju razmisliti - to sigurno nikada nisu. Dakle, što bi se reklo - pisanje je za mene potreba, kao disanje i voda. I izaći će riječi van, pa taman na uheka.:)))) Da, pisanje je takvo. Usamljeničko, čudno, osobno, ljekovito, sebično. Nagrada?! Prenijeli ste svoje misli na papir i netko će ih prepoznati kao svoje. Uživati čitajući. I sada dolazimo do čitanja. Od malena sam obožavala čitati. I nakon pročitanoga, odgledati to na filmskom platnu. Bajke, na primjer. Bez čitanja, nema dobrog pisanja. Mašta je jedno, ali način na koji oblikujete maštu - e, za to ne važno imati i znanje. Inače će zvučati sirovo, nedopečeno. Neizbrušeno. Možda vas neće dobro razumjeti. Jer u pisanju - napad nipošto nije najbolja obrana. Treba držati pažnju čitatelja, a to sigurno nije moguće ako se svađate s čitateljem. Lagano. Diši. Piši. I trudite se poznavati materiju o kojoj pišete. Ili napraviti istraživanje ako je ne poznajete, jer ćete jedino tako biti uvjerljivi i emotivni. Iskreni u onome što radite. I zapamtite . original ste, sa svojom pričom, koju nema nitko osim vas. Nitko ne može pisati kao vi, jer nije prošao što ste vi prošli. Pokrenut ću radionice kreativnog pisanja, pa ću sa zainteresiranima proći cijeli proces. Od prve rečenice do izdavanja knjige. Eto, toliko od mene za danas. Vole vas L+B+G

- 04:49 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 20.11.2020.

Pekmez od mandarina

Mandarine stigle iz Metkovića, od mojih s tatine strane. A ja sam od kilo i pol mandarina napravila pekmez. Izgleda odlično, a kako prija vidjet ćemo sutra. Očistila sam mandarine, maknula i one bijele prugice s njih, razrezala na manje komade, dodala 250 g šećera, tri vanilin šećera i sok od dva iscijeđena limuna. Kuhala, uz povremeno miješanje, sat i pol. Vjerujem da će prijati jednako dobro kako izgleda. Pusa, L+B+G

- 01:28 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.11.2020.

O hrani

Malo o hranici. I kod hrane je poželjno ako koristimo maštu i ljubav, da utkamo ljubav i koristimo sva osjetila. Kad sam pisala postove o hrani, jedna "pametnjakovićka" je prokomentirala: ah, a koga zanima što ti jedeš?! O.k. Prihvaćam. Da bi nakon tjedan, dva imala što vidjeti: žena na blog postavila cijeli jelovnik, od glavnog jela do kolača.:)))) Toliko o tome. Smiješno mi sada. No, dakle, ostalo mi je pečene piletine. Jedan dan sam radila tortilje, te uz piletinu natrpala umak od rajčice, kukuruz, luk...To je fotka tortilje. Drugi dan još piletine - pa sam za promjenu izrezala piletinu na sitno, stavila luka, sira, umak od rajčice, grah, cili majonézu i hrskavu slaninu. I eto ručka! To je sljedeća slika. Piletinu nije potrebno ponovo zagrijavati, jer u tom slučaju gubi svoju kvalitetu. Palačinke u svakom vidu i obliku moja su strast! Njami! Sa sirom ili sa pekmezom - nebitno....Mljac!!!!;)))) Sutra sam odlučila kuhati pekmez od mandarina - poslali moji Metkovcani, pa da ne propadnu....I da ne zaboravim - probala sam ovaj proteinski sladoled (slika gore) - nisam bas oduševljena. Probati treba.....Što vi rado kuhate, a što najradije jedete?! Pusa, L+B+G Oznake: hrana

- 01:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 18.11.2020.

Jednom gradu u spomen....

Stoji jedan grad....grad pun neuništivih ljudi.....Grad žrtvovan (tko ima to pravo?) od strane Velikih Vođa. I umjesto da svoja neprijateljstva riješe jedinim mogućim načinom, kako se odavno takvi sukobi rješavaše - dvobojem, u kojem bi stradali oboje, ili samo jedan od dvoje - oni su podigli narod, da se bori za njihove ideje....Da, Vukovar je nažalost žrtvovan da bi ostatak Hrvatske mogao disati. Da bi kasnije mogao biti oslobođen. Imam Vukovarsku golubicu, Golubicu mira. Kao simbol da se više nikada nikome ne ponovi ništa slično. Grad kojeg su ubili oživio nas je. Spasio nas je. Želja za slobodom porušila je sve pred sobom. Feniks se doista izdigao iz pepela. U "Ratu i miru", L. N. Tolstoj, opisujući ponašanje Rusa i Francuza prije prvog sukoba, rekao je kako bi bilo lijepo da su u tom trenutku svi vojnici bacili svoje oružje i odbili ratovati. Možda, samo možda jednom će se i to dogoditi. Hoće li tada biti nas? U Splitu sam živjela, a moja majka još uvijek živi, ispod Vukovarske ulice. Danas će biti osvijetljena svijećama, danas će to biti Ulica dobrih želja. U spomen. Jednom gradu, jednom ratu, i jednoj povijesti.Ne ponovilo se. Nikome, nikada. Danas i sutra palim svijeću. Jednom gradu. Svim gradovima razrušenim ratom. Oznake: Vukovar Grad Heroj

- 01:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 17.11.2020.

Glazba

Jučer smo govorili o književnosti. O duhovnoj hrani. Glazba je također hrana za dušu, samo se obraća nekim drugim osjetilima. Rado slušam različite vrste glazbe, ali nekako mi je ipak najdraži pop rock. A volim i pjesnike, ne toliko pjevače. Volim i cijenim Balaševića. On se našalio na jednom.koncertu sam sa sobom, pa je rekao: Kažu mi da celi život pevam jednu te istu pesmu. Minuta šutnje. Nastavlja dalje: pokazalo se kao dovoljno bato, pokazalo se kao dovoljno.;)))) No, ovih dana slušam rodjendanski poklon, a to je novi CD Bajage i Instruktora Ovaj svet se menja. Upoznala sam Bajagu prije jednog koncerta, jako simpa lik. I još moj komparatist! Na ovom albumu nalazi se devet već poznatih pjesama, obučenih u novo ruho. I nova naslovna pjesma. Ovaj svet se menja, Tvoje oči, Ni na nebu ni na zemlji, Moja draga, Otvorena vrata, Ja sam se ložio na tebe - još iz vremena Riblje Čorbe, Kako se to naziva, Darja, Mladost. Moj favorit je definitivno Darja. Jako me privlači ta ruska melodija (pokojni djed je bio Rus), jako vesela i plesna pjesma.Nešto poput kazačoka.:)))) Pronađite na YouTubeu, Darja - glumac Miloš Biković i Bajaga. Protegnite nogice!:))))) Je li glazba važan dio vaših života ili samo neki tonovi, koji sviraju u pozadini?! Što trenutno volite slušati?! Ljub, L+B+G ps:Nisam htjela provocirati YouTube, da me ne brišu.:)))))) Kažu da je zabranjeno objavljivati pjesme na drugim platformama. I da - političke konotacije samo u mjeri da je album istovremeno izašao u Srbiji i Hrvatskoj. Croatia Records i RTS kod njih.

- 10:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.11.2020.

Što čitate?

ihBaš sam se ugodno iznenadila kada sam vidjela da sam blog tjedna! A tek sam se vratila. Hvala najljepša, tko god je zaslužan za to, jer to znači da je netko pratio moj prijašnji rad. I odlučio ga nagraditi. Hvala! Trudit ću se opravdati povjerenje. Nego, što čitate? Čitate li više ili manje nego prije? Osobno, ne mogu zamisliti ni dan bez pročitanog i napisanog retka. Trenutno čitam dragu, fenomenalnu Julijanu Matanović. Žena je osnovala umjetničku organizaciju Lađa od vode. Jedna od prvih objavljenih knjiga su "Djeca na daljinu", upravo najnovija Julijanina knjiga. Nismo li svi mi danas na žalost na daljinu?! I ne udaljavamo li se od drugih - emotivno, materijalno, na sve moguće načine....:(((( To mi sve teže i teže pada. "Djeca na daljinu" su zbirke priča, svaka od njih mali biser, koja govori o zanemarivanju. Bilo doslovnom, bilo metaforičkom. Upravo zbog toga, ta djeca nisu samo djeca, prava, živa, realna - nego smo svi mi djeca, svi mi "odrasli", i svi mi moramo savladavati daljine što ih život i svijet nameću. Svatko od nas pojedinačno, i svi mi - jedni u odnosu prema drugima. Preporuka za čitanje, od srca!!!!! Emocije na najjače, odmah da vas upozorim. Ako ne možete podnijeti - bolje ne posežite za ovom knjigom. Ili - ako ste emocionalno prazni i potpuno neispunjeni. Bravo, po ne znam koji put, draga Julijana! I aktualno, i emotivno, i lijepo i književno i dobro.... Što vi, dakle, ovih dana čitate?! Pusa, L+B+G

- 13:04 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.11.2020.

Moja Pepeljuga (cijeli film)

- 20:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Zahvala

- 11:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 14.11.2020.

Leksikon

- 23:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Moram se pohvaliti: snimanje reklame za Žuju. Sa mojih navršenih pedeset godina!!! Ponosna! Pusa, L+B+G

- 02:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

U divnom društvu da Danijelom Martinović, na promociji jedne knjige. Dvije zagrebačke Splićanke ili splitske Zagrepčanke. LBG Oznake: fotke

- 01:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 13.11.2020.

Evo mene opet...:))))

Dakle, da obasnim Goldie. Prije corone, sve je bilo u redu. Išli smo njenom odličnom vetiću, svi nalazi su bili odlični. Toliko dobri, da mi je čovjek rekao:"Znate, vi ćete nju morati zatući". Nakon corone, situacija se promijenila. Ne tako davno, Goldie je postala bezvoljna, počela piti više vode....Pregledom je ustanovljeno da ima tumor. I nitko je ne želi operirati, s obzirom na njene godine. Jedino da tražim liječnika u Sloveniji. Njenom vetu sam prijetila da će biti svašta nešto ako joj se nešto dogodi, spominjalo se spaljivanje ordinacije :)))) i sl, pa on ne želi ni čuti. "Ne mogu garantirati da će mi se probuditi, ali mogu garantirati da će je jako boljeti i da će se jako dugo oporavljati - ako preživi anesteziju": Ufffff! Eto sad se kljukamo vitaminima, CBD uljem....Infuzijama kad zatreba....Ne boli je za sada, bar ne vidim, i pomalo se vraća "stara" Goldie...Do kada? :(((( No, eto - to je jedna tužna tema za mene. Ali, naravno, ima puno toga i lijepoga i veseloga. Na primjer, današnja presuda ADZ-u- Namjerno kažem ADZ - jer - tako stranku nazivaju ljudi koji žive u ruralnim područjima i nisu baš - khm - nešto previše obrazovani..."Tata" će još malo izaći iz zatvora, jer mu računaju godine koje je čekao presudu. Sjetim se Đoleta: "Nisu krivci primitivci što su pokupili mast, korov nikne gdi god stigne - ma, svaka njima čast. Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili? Nemoj stari moj - krivi smo mi što smo ih pustili....Putuj planeto, super smo se družili. Nama je lepo, taman kako smo zaslužili." Zar ne?! Sutra, u subotu, imate na repertoaru ZFF-a odličan film, "Havel" .Ako ikako možete, logirajte se na ZFF i pogledajte film. Moja preporuka. Sve je online, pa nemate izgovor.:)))) Pusa, L+B+G ps: Odgovorila sam vam ispod vaših postova. Pusa! Oznake: adz, Goldie

- 20:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Evo mene opet...:))))

Dakle, da obasnim Goldie. Prije corone, sve je bilo u redu. Išli smo njenom odličnom vetiću, svi nalazi su bili odlični. Toliko dobri, da mi je čovjek rekao:"Znate, vi ćete nju morati zatući". Nakon corone, situacija se promijenila. Ne tako davno, Goldie je postala bezvoljna, počela piti više vode....Pregledom je ustanovljeno da ima tumor. I nitko je ne želi operirati, s obzirom na njene godine. Jedino da tražim liječnika u Sloveniji. Njenom vetu sam prijetila da će biti svašta nešto ako joj se nešto dogodi, spominjalo se spaljivanje ordinacije :)))) i sl, pa on ne želi ni čuti. "Ne mogu garantirati da će mi se probuditi, ali mogu garantirati da će je jako boljeti i da će se jako dugo oporavljati - ako preživi anesteziju": Ufffff! Eto sad se kljukamo vitaminima, CBD uljem....Infuzijama kad zatreba....Ne boli je za sada, bar ne vidim, i pomalo se vraća "stara" Goldie...Do kada? :(((( No, eto - to je jedna tužna tema za mene. Ali, naravno, ima puno toga i lijepoga i veseloga. Na primjer, današnja presuda ADZ-u- Namjerno kažem ADZ - jer - tako stranku nazivaju ljudi koji žive u ruralnim područjima i nisu baš - khm - nešto previše obrazovani..."Tata" će još malo izaći iz zatvora, jer mu računaju godine koje je čekao presudu. Sjetim se Đoleta: "Nisu krivci primitivci što su pokupili mast, korov nikne gdi god stigne - ma, svaka njima čast. Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili? Nemoj stari moj - krivi smo mi što smo ih pustili....Putuj planeto, super smo se družili. Nama je lepo, taman kako smo zaslužili." Zar ne?! Sutra, u subotu, imate na repertoaru ZFF-a odličan film, "Havel" .Ako ikako možete, logirajte se na ZFF i pogledajte film. Moja preporuka. Sve je online, pa nemate izgovor.:)))) Pusa, L B G ps: Na sve komentare sam vam odgovorila ispod vaših postova. Ljub Oznake: adz, Goldie

- 20:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.11.2020.

Da u jedan post sve stane?!

- 01:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 10.11.2020.

Ratnica - povratnica

Evo mene dragi ljudi ponovo, nakon dugog izbivanja Ljub, L+B+G

- 19:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

test

- 19:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.