Za kraj bloga tjedna o mome političkom uzoru, Vaclavu Havelu. Iz knjige "Saslušanje na daljinu" razgovor s Karelom Hvizdalom.Karel: U zaključku možda još jedno pitanje: kako s takvom sviješću o samome sebi zamišljate svoju budućnost? Što mislite da vas još očekuje? Čemu se nadate i što očekujete? Havel: "Mislim da će se paradoksi nastaviti nizati. Baš kao i do sada i nadalje ću za prazan papir sjedati s nevoljkoću, na svaki način nastojati izbjeći pisanje, neprekidno ću se užasavati prvih riječi koje će se na papiru pojaviti i sračunato ću samome sebi ulijevati hrabrost za pisanje, očajavati nad tim kako mi ništa ne polazi za rukom, no na kraju ću ipak napisati neku novu dramu: tajanstveni bjesovi u meni, koji su to mučenje izmislili upravo za mene, nikad me po svoj prilici neće pustiti na miru i uvijek ću na kraju postići ono što sam naumio. Kao i uvijek do sada i od sada će me ljutiti sva ona očekivanja - očekivanja često neprimjerena a nerijetko i otkačena - koja me opterećuju, kao što će me ljutnjom ispunjavati sve one uloge, od reprezentativnih do samaritanskih, koje su mi dodijeljene; kao i uvijek do sada i nadalje ću se protiv svega toga buniti i braniti svoje pravo na spokojstvo - kao i uvijek do sada na kraju ću sve te zadatke obaviti pa ću se zbog njihova obavljanja čak i iskreno radovati. Kao i uvijek do sada i od sada ću se nečim neprekidno mučiti, nečega se bojati i užasavati, zbog nečega paničariti, optuživati se i proklinjati i svaki čas očajavati - ali kao uvijek do sada u mene će se uvijek moći pouzdati i uvijek će me biti moguće naći ondje gdje mi je mjesto. Za sve ću i nadalje skupo plaćati, ali sve ću začudo preživjeti i na kraju iznova uznemiravati svugdje gdje se za to ukaže potreba. Ne preostaje drugo nego da tu svoju prognozu, a u isto mah i ovaj naš razgovor, okončam pokušajem artikulacije posljednjeg i očito najparadoksalnijeg paradoksa moga života: sumnjičenjem samoga sebe zbog činjenice da me negdje iz dubine cijeli taj paradoksalni život zapravo - silno zabavlja." Ima li tu Lukrecije?! Punooo!:)))))) I još samo rečenicu: bila sam na konferenciji, čiji je pokrovitelj bio Havel. I pozove on nas na Hradeček. Večera, sve. Ja se prilijepih kao krpelj. I pričam....i ne mogu stati. On sluša. U jednom trenutku, diplomatski će: čujte, ja bih s vama još razgovarao, ali što će reći Dašenka,?! (Daša Verškrnova, glumica, druga Havlova supruga. Prva, Olga je preminula i natjerala ga da joj obeća da će se ponovno oženiti.).:))))) Eto! Hvala, čitamo se! Ljub, L+B+G
