Dvadesetak glumica i glumaca ansambla kazališta "Gavella" - trenutno zatvorenog zbog posljedica poresa - osnaženih skupinom glazbenika, krenulo je u zajedničko kolažiranje iz zadanih im i improviziranih monoloških struktura, od koji su neke ostale u toj formi i obliku, a a neke su se razvile u dijaloške scene s dvoje ili više izvođača, ovisno o nadahnuću, razvoju, okolnostima. Ispovjedno i dokumentarno stapaju se s teatraliziranim i očuđujućim, osobni humor sudara se sa zbornom melanhonijom, a košmarni snovi s buđenjima u ponekad još neobičniju stvarnost, stvarnost Zagreba, potresa, Covida 19 - 2020. godine.
Autorski je to projekt Dubravka Mihanovića i Filipa Šovagovića (kojeg obožavam!!!!)
Dakle, malo surealno, i predstava i Lauba i atmosfera....Po prvi puta moram priznati da sam bila jako napeta, kao da ja nastupam, i neki čudni žmarci su me prolazili. Uhhhh.....
Očito mi više odgovaraju klasici; ova predstava je bila trenutno malo prejaka za mene i malo prebliska u vremenskim okvirima. Nema potrebnog odmaka. Najviše mi se svidjela scena u apoteci - najdomljivija!!!!
I za kraj, moram nešto reći i o mojoj dragoj prijateljici Madi Peršić. Mada me i pozvala na ovu predstavu, odnosno generalku. Mada je manekenka, završila je dva fakulteta, izgleda kao Brena u maldim danima; liječnica je i glumica. Prvu diplomu - medicinu - darovala je svojim roditeljima, a ovu drugu, glumačku - darovala je samoj sebi. :)))) Želim biti Mada kad narastem!!!!!! Dakle, predivna osoba i glumica, netko ju je možda gledao u monodrami o Žuži Jelinek u Gavelli, a tekst je tada osmisilio Tomislav Čadež. Mada velikim koracima grabi scenom - ništa je ne može zaustaviti. Volim takve osobe, pune dobrote, ljepote, vižljastosti, fokusiranosti i energije. Bravo Mado!
Fotke: Pierrot s početka predstave, pa ja, pa Mada...:)))) Ljub, L+B+G
|