ihBaš sam se ugodno iznenadila kada sam vidjela da sam blog tjedna! A tek sam se vratila. Hvala najljepša, tko god je zaslužan za to, jer to znači da je netko pratio moj prijašnji rad. I odlučio ga nagraditi. Hvala! Trudit ću se opravdati povjerenje.
Nego, što čitate? Čitate li više ili manje nego prije? Osobno, ne mogu zamisliti ni dan bez pročitanog i napisanog retka.
Trenutno čitam dragu, fenomenalnu Julijanu Matanović. Žena je osnovala umjetničku organizaciju Lađa od vode. Jedna od prvih objavljenih knjiga su "Djeca na daljinu", upravo najnovija Julijanina knjiga.
Nismo li svi mi danas na žalost na daljinu?! I ne udaljavamo li se od drugih - emotivno, materijalno, na sve moguće načine....:(((( To mi sve teže i teže pada.
"Djeca na daljinu" su zbirke priča, svaka od njih mali biser, koja govori o zanemarivanju. Bilo doslovnom, bilo metaforičkom. Upravo zbog toga, ta djeca nisu samo djeca, prava, živa, realna - nego smo svi mi djeca, svi mi "odrasli", i svi mi moramo savladavati daljine što ih život i svijet nameću. Svatko od nas pojedinačno, i svi mi - jedni u odnosu prema drugima.
Preporuka za čitanje, od srca!!!!! Emocije na najjače, odmah da vas upozorim. Ako ne možete podnijeti - bolje ne posežite za ovom knjigom. Ili - ako ste emocionalno prazni i potpuno neispunjeni.
Bravo, po ne znam koji put, draga Julijana! I aktualno, i emotivno, i lijepo i književno i dobro....
Što vi, dakle, ovih dana čitate?!
Pusa, L+B+G