Corona virus došao je i novinarima i svim živim bićima, osim ljudima, kao naručen.
Novinarima, jer su konačno, dobili materijale za pisanje, što je značilo da je sezona "kiselih krastavaca", konačno završila.
Svi internetski portali natjecali su se tko će objaviti više vijesti o pandemiji, sve dnevne novine, sve medijske kuće koje nešto znače, po cijele dane su nas "šopale" vijestima o Coroni.
Pojedine Vlade su munjevito reagirale, neke manje munjevito, a neke su ga ignorirale.
A nama, obićnim ljudima, činilo se kao da je pojavom virusa došlo neko drugo doba zemljine ere. Više nije bilo vijesti o ilegalnim migracijama, o ratovima na bliskom i dalekom istoku, o neredima u pojedinim gradovima. Tek poneka vijest u crnoj kronici o nesrećama na cestama, koje su, unatoč drastičnim kaznama, ponovno u porastu.
A onda su uslijedile mjere kakve svijet još nije vidio. Malo je bilo razlika od države do države, a sve se svodilo na krilaticu " budimo odgovorni - ostanimo doma"!
Odjednom je posao od kuće i u kući postao normalna stvar, djeca nam više nisu išla u školu, jer je škola došla k njima, preko TV i interneta, otkazane su sve športske, glazbene i kulturne priredbe i utakmice. Čak je i kretanje po ulicama bilo ograničeno, a za odlazak izvan mjesta prebivališta trebala je posebna dozvola.
Ljudi su pod obavezno morali stavljati maske na lice u svim javnim zatvorenim prostorima i prostorijama, zatvorene su sve trgovine i trgovački centri koji nisu prodavali hranu, a građevinski i ostali materijal mogli su kupovati samo registrirani obrtnici i građevinska poduzeća.
Odlazak u trgovinu obavljao se samo u krajnjoj nuždi, uz stroga pravila distance i obavezne maske na licima. Otići u trgovinu, tada, postalo je pravo zadovoljstvo. Gužve u trgovinama su nestale. Nervoza pojedinaca pretvorila se u beskrajnu strpljivost. Nije bilo naguravanja pred policama, nije bilo gužvi na blagajnama i nitko nam nije puhao za vratom dok smo ubacivali pin u uređaj za kartično plaćanje.
A onda, kada su države shvatile kako ih daljnje, ovakve mjere vode u bankrot i duboku recesiju, vladajuće garniture su počele postupno ukidati stroge mjere.
Mjere se i dalje ukidaju, no cijelo vrijeme slušamo preporuke "budite odgovorni i ostanite odgovorni"!
No, ljudi su ponovno pokazali da su nedokazivi. Mnogi su ukidanje nekih mjera shvatli kao dokaz da je opasnost od virusa nestala, a to znači, povratak u normalni život.
Pa su zaredali "Corona party", počela su masovnija okupljanja, susjedi su se počeli ili nastavili družiti kao i prije krize, a u trgovinama, unatoč svim propisanim mjerama, vratile su se gužve.
Istina, ljudi nose maske na licima, pa je barem što se toga tiče situacija malo drugačija nego ranije, no to je, na žalost jedina mjera koja se još, u potpunosti, poštuje!
Neki dan sam bio u jednom velikom trgovačkom lancu. Prije samo dva tjedna, kupovina tamo bila je prava divota. Bez gužvi, s maksimalnim izbjegavanjem bilo kakvih susreta i beskrajnim strpljenjem na blagajnama.
A sada - doslovno kaos! Iako su stroge mijere i dalje na snazi, niti ih se ljudi pridržavaju, niti ima osoba koje bi ih trebale provoditi.
Još nam treba samo inicijativa o prestanku nošenja maski i onda neka nam dragi Bog pomogne!
Kako je bio lijep dan, odlučio sam sa suprugom otići do jednog poznatog povijesnog lokaliteta, kraj kojeg smo prošli , sigurno barem stotinu puta i nikada nismo pronašli vrijeme da ga pogledamo.
Na parkiralištu uz sam lokalitet veliki pano s uputama kako se ponašati u i oko objekta.
Na svakih desetak metara - panoi s uputama, što je dozvoljeno, a što zabranjeno!
Dolazimo do cilja. Na prvi pogled, ljudi su disciplinirani. Nema okupljanja, nema druženja, nema zastajkivanja. Ulazimo u centralni objekt i dolazimo do obilježenog prostora. Na zidu je istaknut veliki plakat s upozorenjem kako se na jednom mjestu ne smijemo zadržavati duže od 10 minuta!
A onda dolazimo do glavnog i najatraktivnijeg dijela. Prednja strana lokaliteta, na brijegu s neopisivo lijepim pogledom na rijeku , gradove, polja i šume. Sunce nas grije i uz predivan pogled, jednostavno nas sili ostati i uživati.
No, upute su jasne. Nema zadržavanja, nema sunčanja na stepenicama, nema druženja, nema partijanja!
Upute su jasne, no posjetitelje za njih uopće nije briga.
Svi koji su bili tamo činili su upravo sve suprotno. Činili su sve ono što se ne smije i što je strogo zabranjeno! Mjere, koje su na snazi upravo zato da ne bi došlo do masovne zaraze i širenja virusa, postale su mrtvo slovo na papiru.
Pogledali smo, kratko uživali i otišli do obližnjeg kafića popiti kavu. Nekoliko minuta kasnije, dvoja policijska kola jurila su prema lokalitetu. Upitali smo konobaricu, što se događa, a ona je mirno odgovorila - ništa neobično.
To se ovdje događa svaki dan i to svakih nekoliko sati. Svako malo, osoba zadužena za brigu oko lokaliteta nazove policiju, zbog kršenja zabrana od strane turista. Policija dođe, upozorava, kažnjava, no čim policija ode, turisti nastavljaju kršiti pravila i propise. I tako svaki dan, po cijele dane!
Zašto?
Zar mi, ljudi, zaista nismo ništa naučili? Zar pojedinci zaista misle da je virus pobjeđen, nestao i da smo sada potpuno sigurni? A onda, kad se opet pojavi i kada nam Vlade opet uvedu stroge zabrane, hoće li se ti, kojih boli ona stvar za pravila i propise, ipak upitati, da li su pogriješili što su sve ignorirali?
Mislim da neće. Jer, svi smo mi samo obićni ljudi.
Oni od nas koji su se pridržavali pravila i propisa, činit će to i dalje.
Oni, koji su ih se pridržavali zato što su ih prisilili na to, i dalje će ih kršiti!
I ne samo kršiti, nego pozivati i nas druge da ih kršimo.
A onda će naši novinari opet trljati ruke, jer će, opet, idućih mjeseci imati o čemu pisati! I opet ćemo zbrajati brojeve zaraženih, oboljelih i mrtvih, opet ćemo svi biti u kućnom pritvoru, opet će naša dijeca, umjesto u školskim klupama, sjediti pred TV i monitorima, a mi ćemo, umjesto na posao, odlaziti u radnu sobu i raditi od kuće i kod kuće.
Oznake: Brižni
