Naša posla – treći dio

Danas bez interneta ne možeš niti na WC. Ne treba to shvatiti doslovno jer kad te stisne, ne pitaš se ima li na WC-u interneta. No, da nam je Internet postao svakodnevnica, to je istina.
Meni pogotovo. Od kada živim u Njemačkoj, mnoge domaće filmove i serije nisam gledao, pa kad dođem u Hrvatsku, preko digitalne platforme HRTi, pokušavam ih pogledati što više. A digitalna platforma ne radi bez interneta jer je to internetska platforma.
I tako došlo vrijeme da se uputimo na zasluženi godišnji odmor.
Mnogo puta sam slušao svoje prijatelje koji su mi govorili kako na godišnjem odmoru ne žele niti čuti za televiziju, telefon i Internet. Neki od njih se odriću i struje, pa noći prije spavanja provode uz petrolejke. I to je za njih pravi odmor.
Nekada sam i ja bio takav. Ustvari, više zato jer interneta u vrijeme moje mladosti nije bilo, televizija je bila crno-bijela, a televizori mali, teški i vrlo rijetko sa stabilnom slikom.
Tako je moje ljetovanje pod šatorom bilo pravo robinzonsko, no meni je to bilo super. Vjerojatno zato što su se moji roditelji brinuli za sve što nam je bilo potrebno, pa sam ja uglavnom odmarao i uživao. Kada smo sedamdesetih godina prošlog stoljeća sagradili malu vikendicu usred makije, u Istri, ljetovanje tamo je bila prava pustolovina. Niti struje, niti vode. Svjetlili smo si petrolejkama i baterijskim lampama, a vodu smo dovozili u karnistrima iz sela. To je bilo samo za kuhanje i piće. Za pranje nije bilo vode. Prali smo se u moru.
Tko je tada razmišljao o TV-u? Tek kada su na tržište izašli mali tzv. Portabl TV-i, koji su se mogli gledati i uz pomoć baterija ili akumulatira, počeli smo, na odmoru gledati TV.
A interneta, da je i bilo, mi ga ne bi imali jer su, u to vrijeme, antenski stupovi služili samo za prijenos TV signala, a telekomunikacijski sateliti su služili samo vojsci. Mi mali, obićni ljudi smo o satelitskom prijenosu mogli samo sanjati ili to gledati u SF filmovima.
A Kompjutori su bili veliki poput dnevnih soba u kućama.
No, par desetaka godina poslije, Internet nas je u potpunosti "zarobio" i drži nas u svojim raljama.
I tako, eto nas u Vrbovcu, u stanu kojeg je unajmio naš mlađi sin. Stan je ustvari garsonjera, no za nas dovoljno velika. Ali, u garsonjeri nema kućnog interneta.
A bez kućnog interneta, gledanje internetske TV ili filmova znači potrošiti svoje gigabajte na mobilnoj tarifi, za nekoliko dana. Da bih to izbjegao, ugovorio sam si tjedni Flat Internet za 9,95 eura. Sedam dana neogranićenog interneta, a onda odlazim u stan na moru u kojem ima kućnog interneta.
Ali figa. Prošle godine je bilo interneta a ove godine ga nema. Moja supruga je počela šiziti. Njena predavanja u sklopu dodatne izobrazbe nisu išla bez interneta, a i serije koje je pratila ne može pratiti bez interneta. Svoje mobilne gige je utrošila u prvih nekoliko dana.
Nema drugog rješenja nego kupiti internetsku simicu pa koliko košta neka košta. I evo mene prvog jutra na moru, u Selinama, na jedinom kiosku koji postoji u tom selu. I pitam za simicu i gle čuda. IMA!
HT je pustio u prodaju "prepaid sim" – 10 dana interneta bez ograničenja za samo 10,62 eura.
Naravno, kupio sam tu simicu i ponosan i pun sebe vratio se u stan, uzeo ženin mobitel i otvorio paketić!
Kako ne bi nešto zeznuo, odlučio sam prvo pročitati upute glede aktivacije. Skinem košuljicu s "paketića" i ostajem zaleđen. Na omotu oko simice piše: Uživajte u najboljem flat internetu. A malo dalje piše: Flat Internet 7 dana!
Samo malo. Tko tu koga, s oproštenjem, ševi?
Kupio sam internetsku sim karticu koja garantira 10 dana neograničenog interneta, a dobio sim karticu na kojoj je 7 dana neograničenog interneta.
A onda počinjem čitati upute i pronađem slijedeći tekst:
" 7 dana neograničenog interneta uz brzinu do 350Mbit/s.
Znate što znači u Hrvatskoj brzina do....... To znači da Vam brzina može biti i 1 Mbit/s ali sigurno neće biti veća od 350Mbit/s.
OK. Brzina veća od 50Mbit/s je ionako dovoljna za sve Vaše potrebe osim ako ne skidate neke ogromne datoteke, a sve što je brže od 50 Mbit/s teško je uočiti kao veća brzina!
No, ako je brzina do 350Mbit/s zašto ne piše da Vam HT garantira minimalno 100 a maksimalno 350 Mbit/s. Tada bi okus prevare ipak bio malo blaži. Ovako je jako gorak jer nije isto da li imam 10 ili 7 dana neograničenog interneta. Barem cijena ne bi smjela biti ista!
A ima i jedna mala caka. Nakon 7 dana opcija se automatski obnavlja, naravno ako imate dovoljan iznos na Vašoj sim kartici, no 24 sata prije HT Vam šalje poruku s pitanjem da li želite nastaviti s korištenjem ili ne.
Lukavo, zar ne?
Lukavo jer HT računa da ćete svoju SIMicu napuniti s dovoljno eura ali i da niste osoba koja stalno provjerava dolazeće poruke, tim više što ih HT šalje kao SMS poruke. Pa ako nakon 6 dana korištenja interneta niste provjerili SMS poruke, a imate dovoljno novaca na Sim kartici, HT će Vam automatski obnoviti račun i naplatiti Vam ga. I to tako sve dok ne potroši Vaš novac na simici. A Vi nećete imati blage veze da ste obnovili račun i da imate flat Internet ( naravno samo ako ste još uvijek u Hrvatskoj )!
Draga gospodo iz HT-a – ovo je čista prevara, a ja imam čvrste dokaze o tome!

Oznake: Naša posla 3. dio