" U svlačionici su, nakon izgubljene utakmice s Engleskom, karmine trajale samo prvih 15 minuta, a onda su Modrić i ekipa uzviknuli - Čehe moramo dobiti!"

Nije ovo doslovni citat jednog od mnogobrojnih članaka nakon utakmice s Engleskom. Prepričao sam ga. No suština ili bit je ostala ista.
Strašno smo se "nabrijali" za Čehe. Prije utakmice, doslovno, Česi su nam bili neka vrsta rane večere.

A onda je počela utakmica.

Već viđena taktika naših "nabrijanih" u prvom poluvremenu, gdje protivnicima jednostavno nismo dozvolili da izađu iz naše polovice terena, ponovno nas je spustila na zemlju. Umjesto da ih pojedeno kao ranu večeru, oni su nas stisnuli u kut tanjura i polako glodali. I sve tako do poznatog Lovrenovog skoka u kaznenom prostoru, viđenog već barem desetak puta, u kojem on ruši sve pred sobom i iza sebe. I, naravno, kao i uvijek do sada, kazneni udarac.
Da li je ili nije, da li se to sudi ili ne sudi, da li je krvavi igrač smio pucati kazneni udarac, sve su to pitanja čije odgovore dobivamo uz jutarnju ili podnevnu kavu, pivo ili čašu vina.
I bez obzira da li će španjolski sudac, nakon ovakvog suđenja, ići kući s crvenilom srama na licu ili ne, ostaje činjenica da smo odigrali jadno, bezidejno, loše i doslovno poražavajuće s obzirom na činjenicu da smo "doprvaci" svijeta!

Jedino pozitivno u igri bilo je da smo konačno počeli pucati na gol.

Čnjenica je da je naša ekipa, odlaskom nekolicine, nakon Rusije, postala bezidejna, obezglavljena i potpuno neuštimana.
I to ide na dušu izborniku.

Vatreni. Da, bili smo vatreni. I igrači i navijači.
Bojim se da je od sve te vatre ostao samo plamičak, kojeg navijači pokušavaju pretvoriti u vatru.
Od onih "Vatrenih", koji su žarili i palili po Rusiji ostalo je samo zgarište.

Oznake: jadikovanje