Ideje jednog vizionara

utorak, 30.10.2007.

Moj tata je bogat, a ja ne vozim Ferrari...

Možda ovaj naslov se čini čudan, ali je istinit...danas ljudi u RH, a i šire su počeli brkati stvari...pa su tako pobrkali riječi koji nemaju veze jedna s drugom...riječi totalno suprotnog značenja...riječi totalno drugačijih opisa...riječi bogatstvo (rich/richness) i imetak/imućnost (wealth/wealthness), dva potpuno su različita pojma...jedan može označavati bogatstvo okusa (richness of flavor), bogatstvo življenja (richness of life = experience in life), bogatstvo boja (richness of colors), itd.; ali nikako imetak ili nešto što se može pretvoriti direktno ocjeniti novcem...jer kuće, nekretnine, pokretnine (brod, automobil, itd.) sve je to imetak (wealth); a nikako nije dio bogatstva (richness)!

To mogu reći kao dijete dva obrazovana intelektualca u hrvatskom društvu...kao kumić kojemu je kum jedan od traženijih hrvatskih književnika...kao netko na završetku studija (ne nije kroatistika)...

Dakle moj tata (a i mama) su bogati...bogati su duhom, jer u svojim godinama (kasnijim 50tim) još uvijek se vole, još uvijek sve stvari rade skupa, još uvijek imaju iste ciljeve i strasti (nedavno su obnovili vjenčane zaruke na putu u Svetu zemlju)....bogati su ljubavlju i djecom, jer imaju nas troje, jer su uz nas posvojili i psa kada ga prijatelj nije mogao posvojiti (da, psi se posvajaju, upis vlasnika je premda jednostavniji, ali jednak kao posvajanju drugog djeteta), jer uz nas troje smo razmišljali i nebrojeno puta smo posvojili neko dijete koje ide u školu ili studira u Zagrebu...bogati su vjerom, jer znaju kako postoji Bog, jer odlaze na okupljanje i mise s prijateljima s vojnog hodočašća, jer vole otići s njima na hodočašća po svijetu (i malo vidjeti svijeta, ali pretežno se napuniti duhom svetim)...dakle moji roditelj su bogati!

Ono što oni nisu, nisu imućni...nažalost to je tako zbog komunista i njihove nacionalizacije, tj. države u kojoj je sramota biti imućan (ali neću sada kvariti ovaj lijepi tekst)...dakle moji nisu imućni, ali imamo dovoljno za život i krov nad glavom, često i više nego li drugi...nekretnina baš i nemamo, jer se uvijek pitamo gdje ćemo mi (nas je troje) živjeti jednog dana s našim obiteljima - ali to je druga tema s cijenama stanova u Zagrebu i šire...i premda imamo toliko, sretan sam jer imam krov nad glavom što više od 50% svjetskog stanovništva...sretan sam jer uvijek u novčaniku imam za kavu, što je više od 90% svjetskog stanovništva...

A najviše sam svega raduje me što imam svoju obitelj koja je puna ljubavi i koja je preživjela i preživjet će sve nedaće ovog ludog svijeta - a upravo tu leži pravo bogatstvo...i kao takav smatram se bogat, ali ne i imućan!

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (5)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?