Možda ovaj naslov se čini čudan, ali je istinit...danas ljudi u RH, a i šire su počeli brkati stvari...pa su tako pobrkali riječi koji nemaju veze jedna s drugom...riječi totalno suprotnog značenja...riječi totalno drugačijih opisa...riječi bogatstvo (rich/richness) i imetak/imućnost (wealth/wealthness), dva potpuno su različita pojma...jedan može označavati bogatstvo okusa (richness of flavor), bogatstvo življenja (richness of life = experience in life), bogatstvo boja (richness of colors), itd.; ali nikako imetak ili nešto što se može pretvoriti direktno ocjeniti novcem...jer kuće, nekretnine, pokretnine (brod, automobil, itd.) sve je to imetak (wealth); a nikako nije dio bogatstva (richness)!
To mogu reći kao dijete dva obrazovana intelektualca u hrvatskom društvu...kao kumić kojemu je kum jedan od traženijih hrvatskih književnika...kao netko na završetku studija (ne nije kroatistika)...
Dakle moj tata (a i mama) su bogati...bogati su duhom, jer u svojim godinama (kasnijim 50tim) još uvijek se vole, još uvijek sve stvari rade skupa, još uvijek imaju iste ciljeve i strasti (nedavno su obnovili vjenčane zaruke na putu u Svetu zemlju)....bogati su ljubavlju i djecom, jer imaju nas troje, jer su uz nas posvojili i psa kada ga prijatelj nije mogao posvojiti (da, psi se posvajaju, upis vlasnika je premda jednostavniji, ali jednak kao posvajanju drugog djeteta), jer uz nas troje smo razmišljali i nebrojeno puta smo posvojili neko dijete koje ide u školu ili studira u Zagrebu...bogati su vjerom, jer znaju kako postoji Bog, jer odlaze na okupljanje i mise s prijateljima s vojnog hodočašća, jer vole otići s njima na hodočašća po svijetu (i malo vidjeti svijeta, ali pretežno se napuniti duhom svetim)...dakle moji roditelj su bogati!
Ono što oni nisu, nisu imućni...nažalost to je tako zbog komunista i njihove nacionalizacije, tj. države u kojoj je sramota biti imućan (ali neću sada kvariti ovaj lijepi tekst)...dakle moji nisu imućni, ali imamo dovoljno za život i krov nad glavom, često i više nego li drugi...nekretnina baš i nemamo, jer se uvijek pitamo gdje ćemo mi (nas je troje) živjeti jednog dana s našim obiteljima - ali to je druga tema s cijenama stanova u Zagrebu i šire...i premda imamo toliko, sretan sam jer imam krov nad glavom što više od 50% svjetskog stanovništva...sretan sam jer uvijek u novčaniku imam za kavu, što je više od 90% svjetskog stanovništva...
A najviše sam svega raduje me što imam svoju obitelj koja je puna ljubavi i koja je preživjela i preživjet će sve nedaće ovog ludog svijeta - a upravo tu leži pravo bogatstvo...i kao takav smatram se bogat, ali ne i imućan!
Post je objavljen 30.10.2007. u 10:12 sati.