26
utorak
lipanj
2018
Uvod u pjesmu o Sibircu
Gdje smo bili sve,
što smo radili tad
ako smo živjeli,
disali,
imenom kakvim smo se zvali ?
Jezikom govorili,
slovom pisali,
da li smo kao i mnogi
civilizaciju poznavali?
Da li smo ljubav ljubili,
prijatelje i djevojke
najvjernije imali,
ili možda ratove mrske
vodili i gubili,
strah osuđivali
pjesnike lovorikom
ubijali?
Ako smo bili,
da li smo uopće postojali?
Zovite me imenom mojim. Zovem se Sibirac.
komentiraj (0) * ispiši * #
Tradicija
Odnesi me,
uzmi me i odnesi me jer;
Krajnji cilj moga puta
zahtijeva jedan u nizu
veličanstvenih napora,
na obzoru smjene svjetova,.
-, i nepreglednih kolona
mojih misli,
Što uračunavaju dobrotu i toplinu,
tek rođenog djeteta.
Odnesi me,
uzmi me i odnesi me jer;
Ništa više lijepoga
ne ostaje iza nas.
Toliko ljudi slijepaca
i toliko toga za vidjeti.,
zar strah ne zaziva u vama ono najdublje?
komentiraj (0) * ispiši * #
18
ponedjeljak
lipanj
2018
dok čekam Barbu nacrtati ću noć
Noć je.
Fini jazz fluidira
Uokolo
Samo tama, ja i pogrbljena, mala lampa.
Krijesnica.
Mnogi odoše spat.
Ja kao i uvijek, tat.
Pepeljara kao more
Sadrži utopljenike
Mnogi su na čepovskim brodovima.
A mnogi odoše.
Noć je.
Fini sat
komentiraj (0) * ispiši * #
Uzvodno od Madere kapi
Kaže čovjek indijancu:
-Mogu li ja postati indijanac
ako nisam indijanac?
A ovaj mu reče;
-Postoje dva puta.
-Koja? – pita čovjek
-Pa….ovaj i onaj drugi.
-Nisam te baš razumio.
- Kao ni ja tebe – odgovori indijanac
te nastavi veslati.
komentiraj (0) * ispiši * #
11
ponedjeljak
lipanj
2018
Poezija
Stane u
vlat trave,
pod težinom
sagiba
zadnje trase
(svoje)
bliži se dnu.
Kada tlo takne,
nadanja
u prhut, u slavu
Javljanja!
komentiraj (0) * ispiši * #
Nebo sateliti
Često te gledam noćima,.
Dok spavaš,
Dok sanjaš o nama-
Vrludam ti mislima,
Dotičem te ovim rukama,;
Često te ljubim valovima,
I udjeljujem ti poljupce…pogledima.
Često te grlim svojim vatrama,
Dok pronalazim u sebi dijete, hm,
Sklono igrama.
Često, prečesto, volim sebe
- tvojim ljubavima.
A onda, opet, kada se probudiš,
Tumaraš slatko mojim područjima.
Neka ovo bude list sreće,
Za mene, za tebe, za naše buduće…
Neka ovo osvijetli trenutke,
Moje, tvoje, u vlakovima, autobusima,
- na putovanjima, na dalekim morima.
Znaš, Vedrana, često te gledam noćima…
A to nebo i ti sateliti su tu,
Da nas približe zvijezdama.
Nebo ne treba da te plaši,
Ja sam tu i smijem se zvijezdama;
Ovom piću i potrebama,
Volim te
Uzaludnim, besmislenim potrebama,
komentiraj (0) * ispiši * #
Svi naši vlakovi
U ranoj zori rude
Po tračnicama još mokrim
Tiho bešumno bude
Moje oči pod okriljem
Nečega što tek slijedi
U njima putujem
U njima ljubujem,
Djevojke razne tu srećem
Od mongolske stidljive kćeri
Preko poljakinje svijetle
Do slatke male hrvatice
Iz Dalmacije
Da,.
Buduće sve su to moje supruge
Bile
Krajolike istiskuje želja jaka
Da se uvijek vidi ono
Iza
Što još ne postoji
Barem
Tako misao moja vlastita
Prema meni se ophodi
A prozor mi nudi
Od početka
Pa dokraja
Koliko života mogu da primim
Kompoziciju vlaka
Na ravnici pustoj
Sagledam ga često
Sve nazirem od vlaka što u granicama mi dano
No ne ištem ´tega
Na zavojima vagone sve ne vidim
I poput života
Tom pogledu ja se vazda divim…
komentiraj (0) * ispiši * #
Chignon
Vrelo njene tajne manifestira se u tom potiljku,
koji svagda iznova viđam na pozadini bilo koje žene.
Njihova lica, nalaze se tamo,
u tom obijeljenom vratu, poput mliječne puti što doziva,…
Chignon
Najljepša pjesma moga glasa, potkrovlje njenog stasa.
Njena vedrina sve obuhvaća.
Od početka pa do kraja, od Sibira pa do raja, poezija opija.
Ćutim tišinu njenog vrata, bijela put kao da uzvišava,
uzdah pa krah.
Toliko pjesnika nestalih, a tek su počeli da pišu, glave se njišu, ah glave se njišu…
Sada, čuješ li kišu, tiho pada, čašom nazdravljam samo one koji još uvijek dišu.
Chignon, la plus belle chose, sans chute, sans cause,.
Život je tu, ona je tu, ja sam tu ?
Pod mojim prstima pucketa umiljatost jedne mačke,
njene tamne strane, oči sjajne, dozivlju me da padnem,- ili da se oduprem i na noge stanem.
Žena utvara da voli da ljubi da zavara, ona se grije mojim grijehom, naslađuje mojim perom, a sve za što?
Chignon je Sibirac, da se mogu vidjeti, mogao bih se voljeti, a ovako, žene moj križ nose.
Što da ti kažem,
osim ovih usrdnih riječi;
Da te volim,
Da mi činiš dobro.
i da želim da sa mnom budeš sretnija.
Stihovi su poput noćne ulice
niz koju se slijeva tiha kiša,
nitko ništa ne čuje,
niti vidi,
a ipak odzvanja u nama,
u vama,
u ljudima iz predgrađa.
komentiraj (0) * ispiši * #
Bijes bjesovima
Bijes, bjesovima gledam
Žezlo se kuje u plamenoj vatri
Čelik škripi huk voda nosi
Klicaj trepti
Ispušten iz gole plačne duše…
Rana je to ljuta
Zatvorena iznutra
Izlaza nema
Bešćutna sudbina…
Priroda oko mene
Ne da mi mira
Cvrkut zuj lepet
U meni cirkulira.
Pa udarim jako
Bolna šaka ljutu ranu nudi
Probudi se dušo budi
Ono što jesi, zaniječi
Jecaj taj, ta nitko ga ne vidi, nit želi da se liječi…
komentiraj (0) * ispiši * #
