dobar dan gospodine Murphy !

Kakva drama ispred kava automata!

Po Murphijevom poučku teško je izvesti osobno ono što ti sudbina izvede ne osobno….ili tako nekako ako ste shvatili , uglavnom, srdžba je u pitanju.
Stojim ja dakle u ranu zoru pred kava automatom, vani hladno, minus, tresu mi se crne misli po leđima koja su okrenuta ulaznim vratima. Vadim iz džepa kovanice za automat, 4 od 50 lipa i jedna kuna. Pomislim. Kolika je mogućnost da mi ove polovnjače prođu od prve. Naime, automat ima naviku da ponekad ne registrira najmanje kovanice te se one nađu na izlaznom otvoru kao odbačena roba uz poruku probaj ponovo!
Krenem tako s ubacivanjem kovanica ko po pe esu, sve padaju sve prolaze , kad zadnju cimnem, onu od 50 lipa koju mi je kolega pribavio jer mi je falilo (vjerojatno ću njega poslije okriviti za sve ovo što se dogodilo), a nesretnica prođe kroz sustav, zazvonca u prazno (poznat mi je taj zvuk, poput praznog želuca kad kroz njega spustiš pljuvačku da zavaraš glad), te se samo u stotinki sekunde pojavi na otvoru za odbačenu robu.
Mislim, taj otvor za kusur i povrat novca nema neki posebni naziv, ali sam ga ja eto dramaturški obilježio.
Nesretnica od 50 lipa nije se zaustavila na izlazu tog otvora već hop! sklizne niz automat prema podu, putem zvizne o moju šokiranu cipelu te nestane ispod kava automata u mrak i beznađe paučine, uskog prostora, u društvo izgubljenih stvari…..prestravljen i zbunjen dignem pogled prema displayu automata kao toliko puta u Jazinama dok sam se premišljao da li da gađam suce nakon pogleda na semafor, dakle pogledam ja isti taj semafor, a ono rezultat poražavajući; 2.50 piše!


Fali. Uskogrudna riječ, ako ijednoj riječi možemo prišiti kakvu opisnu nomenklaturu to bi bila ta.
Murphy veli, sagni se ispod automata da vidiš istinitost moga poučka koji na ovom konkretnom primjeru glasi; kovanica je pala u najdalji i najmračniji kut skrivena paučinom, prašinom i ostalim mračnim gadarijama, a ti tu ništa ne možeš- nedostupnost je opet u korelaciji sa stupnjem potrebe; što znači da predmet od većeg značaja za tebe, pada na mjesto gdje ga ne možeš naći ili dohvatiti, dok predmet od manjeg značaja ipak donekle dopušta da bude nađen ili dohvaćen. Uf.





Pošto sam ja silno trebao tih 50 lipa, ubacio sam to u Murphijevu tablicu vjerojatnosti i dobio rezultat; najebao si. Nema kave.
Još veći problem priskrbio mi je sustav automata za kavu u ovoj novonastaloj situaciji; 2.50 na displayu ukazivalo mi je da je taj novac registriran, u sustavu, ali bez daljnjeg protokola, bez kave, za mene izgubljen. Okrenem se na pustom hodniku. Nikoga. Pogledam u svoju cipelu; nesretnice. Zavirim ispod automata; mrak i još veća nužda da pronađem taj prokleti novac. Idealno svojstvo koje ako potraje pretvara me u pljačkaša banaka, bakica, kladionica…nema kovanice. Pogledam u pravcu lifta. Kad bih se sada zaletio natrag u ured, pronašao možda kakvu zamjensku kovanicu i trk nazad dolje do automata, možda bih…Murphy! Samo ime već je stvaralo blokadu….zar mislim da u mojoj odsutnosti neće doći neki frik s namjerom da popije kavicu, vidjeti na displayu 2,50, reći super, ubaciti još 50 lipa te utipkati željeni proizvod. S njim naravno i otići prije nego što se ja vratim zapuhan s lažnom nadom da je sve dobro. Nije dobro. Netko je iskoristio moj dispay 2,50, a meni se smije cijelo kazalište lutaka. Neću tako. Vjerojatno ni Murphy nije htio tako. A nazvali su sve pegule ovog svijeta po njemu.
Ostatak ove drame pred kava automatom, moramo privesti kraju nice and easy, rekla bi Tina Turner. Naišao je gospodin kojemu je moja priča itekako bila poznata ( svim kava automat brijačima ta je priča poznata), dapače gospodin je već krenuo u laboratorijsko i praktično izučavanje formula Murphyjevog zakona te me je interesantnim primjedbama osokolio u zaključku, da ja ovdje sigurno nisam lud, a kao nagradu što sam do kraja poslušao njegove baljezgarije, uručio mi je jednu od svojih kovanica od 50 lipa.
Kava je bila spašena, drama se spuštala svom neminovnom raspletu, a ja sam ipak sretan i zadovoljan mogao krenuti u novi radni dan..dobar dan gospodine Murphy!



14.veljače 2012