Dol….. zaboravljeno vrijeme

Stijene što ih izgradiše kiklopi nekog pred potopnog vremena skrivale su malo mjesto Dol, uvućeno među prve obronke otoka Brača, mjesto do kojeg se tako lako dolazi da je gotovo začuđujuće što se ta kamena klisura ne guši u galopirajućim turistima.

Doduše bilo je to u predsezoni, no ajmo iskreno, ni turisti više nisu turisti koji bi se kao nekad znali verati po stijenama ne atraktivnog kraja po podnevnom zvizdanu, osim ako im to nije pred nosom. Možda tom sveopćem komforu možemo zahvaliti što smo mjesto zatekli gotovo pusto, u tišini. Dobro, gotovo u tišini…

Skuter kojim sam već pokorio Šoltu, a sada na novom zadatku, glasno je brujao, klizeći kroz malu udolinu cestom za Dol. Već sam se pobojao da će proizvedena buka rasturiti bajkovitu tišinu kojom je bio obavijen Dol, kad, gle čuda!

Ujahali smo u mjesto, a tamo apsolutno nikoga.

Oduševljeno sam ugasio skuter, bacio ga na obližnju livadu (šalim se) te krenuo u razgledavanje arhaičnih stijena, pećina i kuća u nevjerojatnom spoju ljepote koja pomalo podsjeća na grčke 'viseće stijene' meteora u Tesaliji.

Ulice su uske, vijugaju među kuće, čak u momentu prodiru kroz dvorišta (to mi je izgovor što sam se u momentu i zagubio) te se cirkularno opet vraćaju na početak. Ušao sam u jednu od prizemnih konoba da se osvježim vonjom bačava, vina i pršuta te da naravno utvrdim koju Riječ sa lokalnim žiteljom.

Po izlasku iz mračne konobe zasulo me svijetlo kao i iznenađujuća misao;

u stvari, čarolija Dola bila je u ogromnim stijenama i grebenima koje kao da su neki divovi pobacali po klancu, a ljudi ih potom iskoristili da pod njima, na njima i oko njih izgrade prvo drvene nastambe koje su se s vremenom potpuno kameleonski bojom i izgledom asimilirale stijenama, a potom i kamene kuće kao kontrapunkt zjapećim pećinama kojih je bilo posvuda, pričajući stoljetnu tradiciju žitelja ovog sjenovitog kraja.

Vlaga i nedostatak dnevnog svijetla vjerojatno su natjerali Doljane da se požure bliže moru, kao što smo i mi učinili nakon par sati boravka u mjestu.

Opskrbili smo se domaćim vinom, kojom pučkom pričom te napustili to vizualno nevjerojatno mjesto vraćajući se putem kojim smo i došli, jer naravno, u mjesta kao što su Dol, vodi samo jedna cesta…