Ljubav kroz riječi jedne žene
Bijeli golub
Danas sam se sjetila profesorice Povijesti, njezinog začuđenog izraza na licu kad sam, umjesto odgovora na pitanje o ratovima, rekla, da bih radije pričala o uzaludnosti ratovanja. O uzaludnosti učenja onoga, iz čega čovjek nikad nije,i nikad neće, izvući pouku. Čemu učiti nešto, što treba zaboraviti?
Kako sa sedamnaest, tako se i danas pitam;
Što je to u (ne)čovjeku što ga potiče na nehumanost i neljudskost? Pitam se, otkud pojedincu pravo uništiti nečije snove, porušiti domove, ugasiti živote ,za ostvarenje svojih, bolesnih ciljeva? Zar iz Povijesti nisu naučili da nikad sila, ni sva oružja svijeta, narod nisu pobijedila; da je cijena svakog rata, ljudski životi, uvijek previsoka.
Tužna je naša stvarnost.Tuga se zgusnula i srce stisnula.
Vrijeme neke slike ,nikad ne briše.
Jučer sam s mojim prvim blizancima išla na kavu. Pričali smo o njihovim planovima za budućnost. Dok su pričali, tjeskoba me stisnula. Mrvicama klipića hranila sam bijelog goluba koji je, bez straha, hodao oko stola i kljucao. Primijetili su da sam odsutna. Pitali su me jesam li zabrinuta zbog rata? Umjesto odgovora, pitala sam ,znaju li da su oko nas znakovi, koje treba prepoznati?
-Bijeli golubovi simbol su mira i ljubavi, rekla sam, iskreno se nadajući, da će razum pobijediti bezumlje, da se bijeli golub nije slučajno šetao između stolova.
Oznake: ljudi, ratovi, slike sjećanja
26.02.2022. u 22:45 | 21 Komentara | Print | # | ^Razbacane misli
Noć se u dan provukla. Tamna i tajanstvena.
Sjetna.
Tisuće žarulja, pale i gase se
Sumorno.
Vani je nestvaran mir. U carstvu mira vrtlog nemira.
Život se zavukao u četiri zida.
I ljudi sa njime.
****
Kad vrijeme stane, nemoj odgovore tražiti.
Nećeš ih naći.
Istina koja lice dana nije vidjela
zauvijek je nestala. Kao tajna,
kao kajanje i krivnja. Istina s odmakom vremena
ništa ne mijenja.
****
U ogledalu ;
slike sjećanja,
sjene prolaznosti.
U vrtlogu vremena;
ljubav izgubljena.
Dolazi zima
Vjetar lišće odnio bespućima
Noći svjetlo ukrale danima
Sjeverac se spustio s vrhova planina;
Tebe još nema, a dolazi zima.
Tko će me u svoj kaput zamotati
Na čija prsa, glavu ću nasloniti?
Nedostaje mi zagrljaj i tvoja toplina;
Tebe još nema, a dolazi zima.
Pahulje bijele nebom zalepršale
Na trepavicama se zaustavile i suze sakrile
Nadu, tuga u srcu zamijenila;
Tebe još nema, a dolazi zima.
Najhladnije su dušo, one, u srcu zime;
Zamotala zima u bijeli šal, naše tuge i naše istine.
(pjesma uvrštena u zbirku "Gradovi od stihova, Tišina pahulja drugi dio)
Šetnja
Sunčan i lijep dan. Šetnja Jagićevim parkom. Sunce na horizontu, avioni na nebu. Mir i tišina.
Varaždin je grad po mjeri čovjeka. Uz sve ono što o Varaždinu znamo, on je i grad u kojemu umjetnici, svatko na svoj način, ostavlja potpis.
Što predstavlja treća slika, pojasnio je umjetnik.
Oznake: Šetnja Jagićevim parkom
09.02.2022. u 20:07 | 12 Komentara | Print | # | ^Dobitna kombinacija
Na izlasku iz kuće stavio je masku na lice. Odgovara mu je ovo vrijeme ograničenog kretanja i distance. Ako nekoga sretne neće morati razgovarati, neće morati objašnjavati. Neće na lice masku sreće navlačiti i lagati. Sam bog zna da mu zadnjih godina nije bio problem lagati. Hodao je rivom s rukama u džepovima. Ubrzao je korak i spustio se do obližnje uvale. Sjeo je na klupu. Sunce se zapadu nagnulo. More u purpurno obojilo. Palme su se na vjetru povijale. Na pješčanoj plaži, neki novi klinci, gradili su kule u pijesku, igrali se, maštali.
U ovoj uvali i on se igrao. Prvu ljubav upoznao. Ovdje je proslavio diplomu, ovdje se od prijatelja oprostio kad je u Njemačku odlazio. Puzzle života obećavajuće su se posložile. U to vrijeme, ponekad je odigrao kombinaciju sretnih brojeva. Kako to obično biva, kad se ne nadaš, kad ne očekuješ, kad igraš iz zabave, dobiješ. Uvjeren da je miljenik sreće, upao je u začarani krug.
Kada je od uspješnog mladog čovjeka koji je imao posao i obitelj, postao čovjek koji se s jednim koferom vratio roditeljima?Onog dana kada je cijelu plaću uložio na dobitnu kombinaciju? Možda onog dana kada je od prijatelja posudio novac koji će mu vratiti kad osvoji jack pot? Ili onog dana, dok je sakrivajući se od prijatelja koji su tražili posuđeno, od kamatara novac posudio? Duga na dug. Mali dobitci vraćali su nadu. U začaranom krugu laži i dužničkog ropstva, poseže za onim što mu je ostalo. Prodaje pokretnine, uzima hipoteku na kuću. Na kraju, ostavlja ženu i djecu i bježi. Kukavica, neodgovorni sebičnjak, govorili su. Bili su u pravu.
Zvuk mobitela vrati ga u stvarnost. Stigli su rezultati. Odugovlačio je s otvaranjem aplikacije. Založio je sat koji su mu roditelji kupili za osamnaesti rođendan.Založio bi ga odavno da mu nije u sobi kod roditelja ostao. Jučer je odabrao sretne brojeve i odigrao dobitnu kombinaciju. Zadnja nada da se digne s dna. Nemoćno je zurio u poražavajuće rezultate. Rukom je udario po klupi. Opet nije imao sreće! Više nema što založiti, ni prodati. Dosegnuo je dno. On je kockar koji ne igra poker ni rulet. On je ovisnik o igrama na sreću, konačno je priznao. Ovisnost se treba liječiti. Preplavi ga val samosažaljenja.
Duboko uzdahne. Bilo bi lijepo kazaljke na satu pomaknuti unatrag, vrijeme vratiti, ispočetka krenuti. Falila mu je Inga. Nedostajala su mu djeca. Zahvalio je nebesima na Viberu.
-Mogu li te nazvati?, napisao je poruku. Važno je. Nakon deset minuta zazvonio je mobitel. Ruka mu se tresla dok je telefon prislanjao na uho.
-Što trebaš?, hladno je pitala.
-Inga dušo, kako si? Kako su djeca? Silno mi nedostajete.
-Filipe, prestani!, oštro ga je prekinula. Alimentacija ni ovaj mjesec nije stigla, što znači da si i dalje budala koja se nada da će na nekoj od igara dobitnu kombinaciju osvojiti i biti sretan. Odrasti Filipe. Imaš dvoje djece koja te trebaju.
-Znam dušo. Zato te i zovem. Hoćeš li me, molim te, saslušati?
S druge strane bila je tišina. Znao je da sada nervozno hoda, znao je da suzdržava bijes, znao je da su joj se plave oči suzama napunile.
-Saslušat ću te , umorno je rekla. Ne znam zašto ovo činim? Prekršio si sva obećanja.
-Hvala ti. Znam da sam potrošio sve isprike i sva obećanja. Prije nego ti kažem ono što želim, reci mi, jeste li još u kući?
Čuo je kako je duboko uzdahnula.
-Jesmo. U kući smo. Moji su otplatili kredit pod uvjetom da ti pošaljem papire za razvod. Pristala sam. Možeš ih očekivati za koji dan. Ako, i kad dođeš, djecu ćeš vidjeti par sati na neutralnom terenu. Ovo sam dozvolila radi djece, ne radi tebe.
U prsima mu je postalo tijesno. Teško je disao.
-Razumijem, suho je rekao. Drugo nisam ni zaslužio. Žao mi je. Vrijeme ne mogu vratiti, događaje ne mogu promijeniti.
-Filipe, nervozno ga je prekinula. Što je ono važno što mi imaš reći? Nemam snage tvoje isprike slušati.
Znao je da je nesretna i depresivna i da je on za to zaslužan.
-Kad završimo ovaj razgovor, tužno je rekao, više te neću zvati. Sutra idem na posao u brodogradilište. Novac za alimentaciju redovito će stizati. Drugi dio novca na očev račun će uplaćivati. Poslije posla imam dogovoren posjet psihijatru. To je bio uvjet da kod roditelja mogu ostati. Bila si u pravu. Sve ono što je počelo kao bezazlena igra, preraslo je u ovisnost. Kad sam počeo igrati da bih osvojio glavni dobitak, izgubio sam kompas. Krediti, dugovi, kamatari. Sad sam tu gdje jesam. Znam da neće biti lako, ali vrijedi probati. Možda ćeš mi, kad se izliječim, oprostiti!?
-Filipe, prekinula ga je, sve je to lijepo i želim ti da uspiješ, ali, po glasu znam da si opet prepun samosažaljenja. Što si ovaj put prodao, da bi ,po tko zna koji put izgubio?
Posramljen, rekao joj je što je založio i nastavio;
- Danas sam naučio da su mi se u životu poklopili svi sretni brojevi. U rukama sam imao dobitnu kombinaciju, samo što toga nisam bio svjestan. Tek kad izgubimo ono što imamo, postanemo svjesni što smo izgubili.
Plakao je. Čuo je da i ona plače.
-Želim ti da uspiješ. Nemoj odrastanje i igru s našom djecom propustiti, tiho je rekla i vezu prekinula.
Dignuo se, zamahnuo, mobitel u more bacio. Hrabro je prošao pokraj kladionice, ušao u knjižaru na uglu i kupio teku. Napisat će Ingi stih. Djeci priču. Podijelit će iskustvo ovisnika o igrama na sreću. Lako je potonuti, znao je. Teško se s dna dignuti.
****
Noć se spuštala. Svjetlost se igrala sjenama, slikar uz obalu bojama, ulični svirač notama. U potkrovlju, Filip se igrao- riječima.
Oznake: igre na sreću
08.02.2022. u 21:57 | 8 Komentara | Print | # | ^Kad pričam,jesam i postojim
Kad spavam
sanjam. Prostranstvima nebeskim
od stvarnosti bježim.
Kad šutim,
kao stijena sam. Okamenjena ,ili tek rođena
čvrsta i postojana;
velom tajne obavijena.
Kad pričam
kao rijeka sam. Tečem, vrtložim i žuborim;
jesam i postojim.
U vrtlogu postojećeg, na obalu se naslanjam
strahove u nadu zamatam;
izazovima odolijevam.
U vrtlogu misli
nepresušan izvor riječi;
riječima volim i griješim,
ispričavam se i tješim.
Riječ je duši hrana.
Riječ rane vida i tugu liječi.
Riječ moćnica, uvijek nađe
put do srca.
Oznake: u vrtlogu misli
02.02.2022. u 21:34 | 16 Komentara | Print | # | ^