Kad spavam
sanjam. Prostranstvima nebeskim
od stvarnosti bježim.
Kad šutim,
kao stijena sam. Okamenjena ,ili tek rođena
čvrsta i postojana;
velom tajne obavijena.
Kad pričam
kao rijeka sam. Tečem, vrtložim i žuborim;
jesam i postojim.
U vrtlogu postojećeg, na obalu se naslanjam
strahove u nadu zamatam;
izazovima odolijevam.
U vrtlogu misli
nepresušan izvor riječi;
riječima volim i griješim,
ispričavam se i tješim.
Riječ je duši hrana.
Riječ rane vida i tugu liječi.
Riječ moćnica, uvijek nađe
put do srca.
Post je objavljen 02.02.2022. u 21:34 sati.