Marketing
Bijeli golub
Danas sam se sjetila profesorice Povijesti, njezinog začuđenog izraza na licu kad sam, umjesto odgovora na pitanje o ratovima, rekla, da bih radije pričala o uzaludnosti ratovanja. O uzaludnosti učenja onoga, iz čega čovjek nikad nije,i nikad neće, izvući pouku. Čemu učiti nešto, što treba zaboraviti?
Kako sa sedamnaest, tako se i danas pitam;
Što je to u (ne)čovjeku što ga potiče na nehumanost i neljudskost? Pitam se, otkud pojedincu pravo uništiti nečije snove, porušiti domove, ugasiti živote ,za ostvarenje svojih, bolesnih ciljeva? Zar iz Povijesti nisu naučili da nikad sila, ni sva oružja svijeta, narod nisu pobijedila; da je cijena svakog rata, ljudski životi, uvijek previsoka.
Tužna je naša stvarnost.Tuga se zgusnula i srce stisnula.
Vrijeme neke slike ,nikad ne briše.
Jučer sam s mojim prvim blizancima išla na kavu. Pričali smo o njihovim planovima za budućnost. Dok su pričali, tjeskoba me stisnula. Mrvicama klipića hranila sam bijelog goluba koji je, bez straha, hodao oko stola i kljucao. Primijetili su da sam odsutna. Pitali su me jesam li zabrinuta zbog rata? Umjesto odgovora, pitala sam ,znaju li da su oko nas znakovi, koje treba prepoznati?
-Bijeli golubovi simbol su mira i ljubavi, rekla sam, iskreno se nadajući, da će razum pobijediti bezumlje, da se bijeli golub nije slučajno šetao između stolova.
Post je objavljen 26.02.2022. u 22:45 sati.