Ljubav kroz riječi jedne žene
Običaji i vjerovanja
Malo o ljudima, običajima i vjerovanjima za najluđu noć....
****
Obilježavanje nove godine jedan je od najstarijih običaja ljudskog roda i postoji već nekoliko tisuća godina. Sumerani su slavili dolazak nove godine još prije 4000 godina, a postoje zapisi o običajima i ritualima starih Rimljana, Kineza, Egipćana, Germana i drugih starih civilizacija.
Običaji vezani za proslavu Nove godine svoje korijene vuku iz daleke prošlosti i načina na koji su naši preci, zaključujući godišnji urod, pozdravljali Novu godinu. Tih se dana oblačila nova odjeća, maskiralo se, plesalo, stvarala se buka i palila vatra. ....Vjerovalo se kako Nova godina predstavlja obnavljanje života i slavljenje regeneracije.
- Indijansko pleme Creek je zrenje kukuruza u srpnju i kolovozu označavalo kao kraj jedne i početak druge godine. Običaji su nalagali oblačenje u novu odjeću i obnavljanje starih kućanstava i interijera.
- Irokezi su u novu godinu ulazili u siječnju, veljači i ožujku, ceremonijama koje su simbolizirale progon zlih duhova i demona. Prakticirali su nadmetanja maskama, stvarali ritmičku buku, plesali i ispovijedali se.
Buka i vatromet na Novu godinu vuku porijeklo iz drevnih vremena, kad se smatralo da buka i vatra tjeraju zle duhove i privlače sreću.
Novogodišnja parada jedan je od najatraktivnijih simbola Nove godine.
-Na Tibetu ona traje čak 4 dana.
-Grci paradiraju noseći figurice jabuka, ovaca i zvijezda.
- Na tajlandu se u paradi maršira uz zvukove gongova i bubnjeva s likovima zmajeva, slonova, bivola i divova.
- Na Bahamima u Junkanoo paradi sudjeluje tisuće kostimiranih ljudi, koji se natječu za nagrade.
- U Siriji i Libanonu djeca paradiraju od vrata do vrata.
- U Njemačkom Oberammergau godišnje se organizira velika parada, u kojoj vođa parade pjeva pjesme o prošloj godini i pleše.
****
Vjeruje se da su Babilonci prvi donosili novogodišnje odluke, i da se otada taj običaj proširio diljem svijeta.
- Rani su kršćani vjerovali da bi prvi dan nove godine trebalo provesti razmišljajući o prošlim pogreškama i smišljajući način na koji se može unaprijediti život u nadolazećoj godini.
- Japanska tradicija nalaže oprost za sve nesporazume i nerazumijevanje u obitelji i među prijateljima kako bi se u Novu godinu ušlo potpuno "čisto".
-Nova godina u Japanu simbolizira obnovu. Na ponoć 31. prosinca budistički hramovi udaraju u gongove 108 puta, u spomen 108 tipova ljudskih slabosti.
- Kineski mjeseci vežu se na mjesečev kalendar, gdje svaki mjesec počinje na najmračniji dan.Legenda kaže da je u davna vremena Buda zamolio sve životinje da se sretnu s njim na kinesku novu godinu. Samo ih je dvanaest došlo i Buda je svaku godinu nazvao imenom jedne od životinja koje su došle.
Običaji i vjerovanja
Vrata domaćinstva za Novu godinu ostaviti otvorena za čestitare, prijatelje i poznanike, pa i putnike namjernike, a hrane i pića je za sve u izobilju.
-Škoti vjeruju kako je posebna je sreća ako prvi gost koji ti uđe u kuću bude visok, taman i zgodan muškarac.
-Španjolski novogodišnji ritual je pojesti dvanaest boba grožđa u ponoć kako bi se osiguralo dvanaest sretnih mjeseci u nadolazećoj godini.
-Nizozemci pale krjesove na ulicama i pale vatromete. Vatra je simbol pročišćenja, gdje nestaje staro i priprema se za novo.
-Grci za taj dan pripremaju tortu sv. Basila, u kojoj se nalaze srebrni i zlatni novčić. Tko god pronađe novčić u svojem komadu torte bit će posebno sretan u nadolazećoj godini.
- Hrvati u Splitu svake godine, prkoseći niskim temperaturama mora, tradicionalno igraju picigin.
-Amerikanci osim spuštanja lopte na Times Squareu u New Yorku kažu: „Jedi grašak na Novu godinu, kako bi imao svega dosta kroz cijelu godinu”.
-Danci, pak, na novogodišnju noć vole pronaći ulazna vrata preplavljena razbijenim tanjurima. Mnogo razbijenih tanjura simbolizira društveno bogatstvo – prijatelje.
-Kubanska tradicija nalaže da sa znakom ponoći pojedete 12 grejpova. Grejpovi simboliziraju mjesece godine, a poštivanje te tradicije u novoj donosi sreću.
-Na Filipinima je bitno pri otkucavanju ponoći na satu imati stol pun hrane, što osigurava blagostanje u nadolazećoj godini.
-Širom svijeta se rođeni 1. siječnja smatraju rođenim pod sretnom zvijezdom.
-Prva osoba koja uđe u kuću iza ponoći imat će na vas poseban utjecaj u novoj godini, a dobrom se možete nadati bude li to visok, tamnokos i naočit muškarac.
-Posao koji inače obavljate dobro je i s mjerom obavljati i 1. siječnja i uspješno ga okončati.
-Želite li dobru i uspješnu godinu, nikako je ne smijete dočekati s dugovanjima.
(danas teško izvedivo, barem kod nas)
-Sve novčanike napunite novcem, i financijsko će vas blagostanje pratiti tijekom cijele godine.
(Ovdje moram dodati kako iz novčanika svakako moramo izvaditi kartice na kojima su minusi:)) )
Oni koji Novu čekaju na tgovima , dobro moraju paziti koga će prvog poljubiti....
-Poljubac u ponoć nije samo dijeljenje trenutka euforije, već i zavjet bliskosti u nadolazećih 12 mjeseci.
Oznake: običaji, vjerovanja
27.12.2017. u 23:52 | 10 Komentara | Print | # | ^Mala učenja
Materijalno posjedujemo. Duhovno imamo. Jednostavno je i razumljivo. Kad i kako sam to naučila? Onoga dana ili trenutka, svejedno, kad sam analizirajući sebe naučila i svoje mane. I greške koje sam napravila.
Jedino prava ljubav prašta. I voli. I postoji. I opstaje.
Svaki dan donosi nešto novo, nešto nepredviđeno. Kako se snalazimo, kako događaje proživljavamo, kakav trag ostavljaju? Što naučimo? Da smo mogli drugačije, da smo mogli lakše, znamo tek onda kada i ako nađemo odgovore. Najjednostavniji su odgovori koji se nude sami po sebi. Nismo ih svjesni.
Život je sam po sebi jednostavan. Ne traži, a daje puno. Stvar svakoga posebno hoće li jednostavne stvari zakomplicirati te samim time tražiti i odgovore, ne u jednostavnim, nego višim sferama.
Niti svjesno, niti nesvjesno, nitko od nas ne može utjecati na slijed događanja u životu. Bit će baš tako kako mora biti. Ma koliko bili svjesni, neke događaje ili ono što nam život donese, ne možemo i ne želimo ni razumjeti, ni prihvatiti. To je jednostavno ljudski. Tada se pitate, tražite odgovore, nadate se. U tim i takvim trenucima želite što prije i što brže danas promijeniti u sutra. Želite o onome danas što prije pričati kao o onome jučer. Previše htijenja, previše požurivanja, onoga što se ne može mijenjati ni produživati, izazove takvu nemoć, da se jednostavno izgubite u vrtlogu jučer, danas i sutra. Niste svjesni da je bilo, da jest i da će možda biti. Onda si predbacujete i pitate se da je jučer izgledalo drugačije, danas bi bilo bolje, sutra izglednije. Kad naučimo da je sve baš tako kako mora biti, onda naučimo kako je važno biti svjestan postojanja u trenutku.
To je jednostavan način učenja. Što, kako, koliko i na koji način naučimo, u konačnici nije ni važno. Ono što je bilo, ono što ima istinsku vrijednost je svjesnost naučenoga
Sretan Božić
Noć se spušta.
Ivanščica u bijelo obučena . Pokraj Bednje, kod raspela jaslice. Ukrašene terase i dvorišta žmirkaju.
Sutra ćemo četvrtu svijeću zapaliti. Šarene šuštave poklone pod bor ćemo staviti.
Na večer, crkve , vrata će otvoriti.....
Na stolu neka bude sve ono što imamo. Oko stola svi oni koje volimo.
Sretan, miran i blagoslovljen Božić
Oznake: Božić
23.12.2017. u 20:58 | 14 Komentara | Print | # | ^Ljudi i običaji
Običaji su nešto što nasljeđujemo. Svaki običaj ima i svoje objašnjenje. Tako i običaj sijanja pšenice na današnji dan.
Pojašnjenje sijanja pšenice lijepo je danas napisala Anaboni gdje kaže....citiram.
„ Na blagdan Sv. Lucije sije se pšenica koja je simbol života, i žetve u katolika.
Njenim se zelenilom priziva plodnost,blagostanje i obilje u nadolazećoj godini.“
****
Raditi na blagdane , biti izdvojen iz obitelji nikada se ne naučimo. Jedino što nam preostaje da se prilagodimo,da dio blagdanskog ili prazničkog veselja u radnu sredinu unesemo.
Tako smo mi u dvadeset petrijevih zdjelica stavljale malo vate, malo zemlje i sijale pšenicu. Na sv. Luciju. Svaku zdjelu inicijalima smo označavale, stavljale na prozor , gledale i čekale da pšenica naraste.
Prije petnaest godina učinile smo jednako. Te godine devetnaest pšenica lijepo je naraslo. U dvadesetoj zdjelici proklijala su i rasla samo dva izdanka. Ma koliko se mi trudile staviti zdjelicu na toplije mjesto, na mjesto sa više svjetlosti, ništa se nije dogodilo.
Dan prije blagdana kolegica je svoju zdjelicu uzela i doma je odnijela. U šali je nabrajala tisuću i jedan razlog zbog kojeg pšenica nije narasla. Doma će ona meni lijepo narasti; govorila je. No ni doma, nije narasla.
Blagdani su prošli, mi smo na pšenicu zaboravile.
Druge godine krajem listopada kolegica je iznenada otišla. Njena svjetlost se ugasila. Ona, čija pšenica nije narasla.
Nikada poslije na poslu pšenicu nismo posadile.
****
Da li smo puno kasnije pravilno zaključile....vi prosudite.
Oznake: običaji
13.12.2017. u 23:14 | 16 Komentara | Print | # | ^Iza sjaja i raskoši
Vijest koja više i nije vijest već izviješće o katastrofi, htjeli mi ne htjeli, potakne nas na razmišljanje.
U ovoj godini do sada, u cijelom svijetu opožarene su jako velike površine šuma. Još i sada gore. Kažu da je požar u Kaliforniji opustošio površinu veličine New Yorka.
Kada bi sve prigodno porezane borove, jele i smreke sa svih tgova i ulica , iz svih domova diljem svijeta stavili na jedno mjesto, vjerujem da bi površina bila daleko veća od gore spomenute.
Vremenske prilike zamijenile su vremenske neprilike. Zemlja već na škrge diše. Polako ali sigurno prijeti nam pomanjkanje kisika i kao posljedica -acidoza.
I u ovo vrijeme kada svi gradovi na svijetu pričaju priče, pričaju bajke , kada probuđeno dijete u ljudima čeka da čarolija oživi...događa se stvaran život.
Negdje iza svog glamura , diljem svijeta beskućnici ostaju beskućnici, gladni ostaju gladni . Prognanici i izbjeglice daleko od raskoši sanjaju svoju domovinu i svoj dom.
Daleko od bajke, na kraju grada, socijalna samoposluga. Usprkos svim vremenskim prilikama i neprilikama, barem dva tri sata prije, korisnici dolaze, stoje u redu i čekaju.
Gužve su na cestama, gužve su u robnim lancima. Nije to potrošačka groznica već potreba da dio tog veselog, šarenog, umjetnog okruženja i veselja, svatko unese u svoj dom.
Već drugi tjedan počet će velike i lijepe želje i čestitke. Bilo bi lijepo da moćnici koji to mogu, ono što požele i ostvare. Kada požele mir i blagostanje , zdravlje i veselje svim ljudima diljem svijeta, neka se potrude da tako i bude. Ratovi započinju riječima nerazumijevanja i mržnje. Ratovi se zaustavljaju razgovorom, razumijevanjem i riječima pomirenja.... lijepim željama i iskrenim nakanama.
Kad ulice i trgovi prestanu biti bajke, postanemo svjesni da sjaj, raskoš i glamur neće oživjeti čaroliju. Čarolija je u srcu. Ljepota i toplina je u domu, u ljubavi. Nije radost u poklonima, radost je u zajedništvu.
I tako svake godine. Jedni imaju više no što trebaju, drugi preživljavaju. Jedni remene stežu, drugi otpuštaju
Dok ponovno ne naučimo da je ponekad manje ljepše i više, da je ovaj umjetni sjaj i raskoš ipak malo previše, dotle ćemo svake godine u ovo vrijeme , na jedan mjesec u godini.... pobjeći od stvarnosti.
Oznake: sjaj, raskoš, stvaran život
11.12.2017. u 23:20 | 12 Komentara | Print | # | ^