Običaji su nešto što nasljeđujemo. Svaki običaj ima i svoje objašnjenje. Tako i običaj sijanja pšenice na današnji dan.
Pojašnjenje sijanja pšenice lijepo je danas napisala Anaboni gdje kaže....citiram.
„ Na blagdan Sv. Lucije sije se pšenica koja je simbol života, i žetve u katolika.
Njenim se zelenilom priziva plodnost,blagostanje i obilje u nadolazećoj godini.“
****
Raditi na blagdane , biti izdvojen iz obitelji nikada se ne naučimo. Jedino što nam preostaje da se prilagodimo,da dio blagdanskog ili prazničkog veselja u radnu sredinu unesemo.
Tako smo mi u dvadeset petrijevih zdjelica stavljale malo vate, malo zemlje i sijale pšenicu. Na sv. Luciju. Svaku zdjelu inicijalima smo označavale, stavljale na prozor , gledale i čekale da pšenica naraste.
Prije petnaest godina učinile smo jednako. Te godine devetnaest pšenica lijepo je naraslo. U dvadesetoj zdjelici proklijala su i rasla samo dva izdanka. Ma koliko se mi trudile staviti zdjelicu na toplije mjesto, na mjesto sa više svjetlosti, ništa se nije dogodilo.
Dan prije blagdana kolegica je svoju zdjelicu uzela i doma je odnijela. U šali je nabrajala tisuću i jedan razlog zbog kojeg pšenica nije narasla. Doma će ona meni lijepo narasti; govorila je. No ni doma, nije narasla.
Blagdani su prošli, mi smo na pšenicu zaboravile.
Druge godine krajem listopada kolegica je iznenada otišla. Njena svjetlost se ugasila. Ona, čija pšenica nije narasla.
Nikada poslije na poslu pšenicu nismo posadile.
****
Da li smo puno kasnije pravilno zaključile....vi prosudite.
Post je objavljen 13.12.2017. u 23:14 sati.