| < | ožujak, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Kad sam se prije tridesetak godina nastanila u Panoniji nisam se baš najbolje snalazila u gradu. Stanovala sam u novom naselju na desnoj obali Kupe, a to je zapravo poluotok koji čini sama rijeka tako što prije utoka u Savu zavija u obliku velikog slova U. Kad se s vrha tog poluotoka spustiš do Frkovićevog mosta i pređeš preko Kupe, eto te u Sisciji. A mene su prvih nekoliko mjeseci u grad vozili autom. Budući da je promet u gradu organiziran tako da se stalno voziš u krug, ja se nikako nisam mogla orijentirati. Kad izađem iz auta nikad ne znam gdje je sjever, gdje je jug, gdje je istok, gdje je zapad. Pojma nemam na kojoj strani mi je Zagreb, na kojoj strani mi je Petrinja, gdje mi je željeznički kolodvor, gdje mi je Galdovo, gdje je tvrđava, gdje je Caprag, a gdje Naselje. Ništa, velim ja, sad je dosta toga beskonačnog vozikanja u krug. Sad će novopečena Siscijanka navuć tenisice, stavit torbicu preko ramena i naočale na nos, pa lijepo krenuti u grad pješice. I to sama, da ja vidim kak je to organizirana ta famozna rimska Siscia.  Spustim se najprije kraj bolnice do staroga zidanoga mosta, pređem preko mosta, pogledam Kupu kako lijepo mirno teče, i eto me u Sisciji. Skrenem lijevo u Prvu ulicu paralelnu s rijekom, šibam do kraja, skrenem desno, kad eto me na autobusnom kolodvoru. Dignem glavu kad eto ti i željezničkog kolodvora. Skrenem desno, eto me u Drugoj ulici, paralelnoj s Prvom. Šibam do kraja Druge ulice i onda napokon shvatim: četiri glavne siscijanske ulice teku paralelno s rijekom Kupom u pravcu sjeveroistok jugozapad, a ostale kraće ulice presijecaju ih pod pravim kutem. Kad sam shvatila kako je grad orijentiran i organiziran, sve se u glavi posložilo i odmah sam znala gdje je moj rodni bijeli Zagreb grad, a gdje Petrinja, grad mojih pradjedova.  Nakon toga sam otišla u Gradski muzej da saznam nešto više o gradu u kojem živim, pa sam tamo doznala da je naselje sojeničkog tipa na Kupi vjerojatno postojalo kroz sva prapovijesna razdoblja. Na web stranici muzeja čitam da "nalazi pomno obrađenih kamenih sjekira koje se mogu datirati u eneolitsko razdoblje upućuju na čovjeka ratnika koji se ovdje nastanio potkraj 4. tisućljeća pr. Kr. i stvorio prvu kulturu." Arheološki nalazi iz drugog i prvog tisućljeća prije Krista potvrđuju da su ljudi ovdje živjeli i tijekom brončanog doba. A nakon toga obitavali su tu i trako-kimerijski ratnici s Istoka, nositelji novog željeznog doba, čiji stariji period traje od 8. do kraja 5. st. pr. Kr. Segestika, utvrda i naselje koje spominju rimski pisci u periodu od 2.st. do 1.st. pr. Kr. vjerojatno je bilo smješteno na desnoj obali Kupe, na povišenom dijelu današnjega grada zvanom Zibel i u poluotočnom dijelu meandra Kupe zvanom Pogorelac. To je razdoblje mlađeg željeznog doba koje traje od početka 4. do kraja 1. st. pr. Kr. Od druge polovice 4. st. pr. Kr. ovdje su živjeli Segestani koji se dijele na ratničku vojnu aristokraciju i puk. Ratnički sloj živi od kontrole materijalnih dobara, ratovanja i pljačke, a puk se bavi poljoprivredom, trgovinom i obrtom: metalurgijom, drvodjelstvom i proizvodnjom keramike. Segestika je postojala sve do 35. godine pr. Kr. kad su ovo naselje, smješteno na strateškom položaju ključnom za osvajanje Panonije, osvojile rimske legije predvođene Oktavijanom, budućim carem Augustom. Time Segestika postaje važno vojno uporište, a kasnije na lijevoj obali Kupe nastaje i slavni rimski grad Siscija. Na temeljima rimske Siscije smješten je i današnji grad Sisak.  Nakon posjeta muzeju prošetala sam se i do sisačke tvrđave da vidim to čudo u blizini kojega se odigrala slavna bitka - premda smatram da u ratovanju nema ničega slavnog - daleke 1593. godine. I tu sam dosta toga saznala o životu ljudi u ovim posavskim i pokupskim krajevima. Kako su godine prolazile imala sam priliku razgovarati i s brojnim stanovnicima Siska koji doista vole svoj grad, ali često ne znaju baš mnogo o njemu. Pa su tako neki od tih sugovornika mislili da je Segestika samo tvornica u kojoj se proizvodi alkohol, a Siscia samo tvornica u kojoj se šiva lijepa odjeća. |