Želim, želim…
Hmmm, neću reći da želim zvijezde s neba, no činjenica je da želje ponekad nisu jednostavna stvar, čak ni kad želimo nešto jednostavno i ne preskupo, poput narukvice na gornjoj slici. Sedefasta ljepotica sad je moja, stoji u ormaru kao što sam i predvidjela i malo je vjerojatno da ću je prije slijedećeg ljeta staviti na ruku više od dva ili tri puta. To je ukras za preplanulu kožu, ne mogu je zamisliti na blijedom zimskom zapešću.
Za oko mi je zapela još prošloga ljeta. U dokolici godišnjeg odmora čovjek često primijeti i stvari na koje inače ne bi ni pomislio. Ja u Zagrebu rijetko obilazim dućane u potrazi za lijepim stvarima. Organski mrzim kupovanje bilo čega osim najnužnijeg pa tako u obilazak krećem samo kad moram jer mi je nešto jako potrebno, ili ako tražim poklon za nekoga. To ne znači da ne volim zavirivati u izloge, volim, no zavirivanje pa i detaljno razgledavanje bez obaveza je jedno, a mukotrpno traženje nečega je sasvim druga priča. Uglavnom, kako na moru imam puno više vremena za neobavezne šetnje, tako se češće dogodi da naiđem na nešto što mi privuče pozornost i što ponekad uistinu poželim imati. Poput ove narukvice. Naprosto mi je zapinjala za oko svaki put kad bih prolazila pored štanda na kojem je bila izložena. Rutinirano sam ugušila tu bezazlenu želju uvjeravanjem same sebe da je ionako neću nositi ako je kupim, da je to nevelik ali sasvim nepotreban trošak na ionako skupom ljetovanju, da će sedef požutjeti do vremena kad je poželim ponovo staviti… Nisu me zanimali argumenti da mi se stvarčica neobično sviđa, da me privlači svaki put kad prođem pored nje, da spada u rijedak nakit koji mogu nositi jer se sastoji samo od ljuštura školjaka i uvučene gumice na što nisam alergična, dok mi nošenje ostalog „neplemenitog“ nakita onemogućava vrlo brzo izbijanje crvenih plikova na mjestu kontakta… Naprosto sam otišla i zaboravila na želju.
No ove godine sve se ponovilo. Prigušena biserna bjelina sedefastih ljuštura počela me opsjedati kad bih prolazila pored prodavača i tako sam shvatila – moram je kupiti kako ne bih kasnije do kraja života žalila za propuštenom prilikom. Zašto? Ne znam. Mi ljudi smo kao djeca i kad smo odrasli. U srednjim godinama nisam više navikla na te intenzivne dječje želje o kojima bih mogla napisati esej. Pomalo ljuta sama na sebe konačno sam pitala za cijenu i željena ljepotica se za sedamdeset kuna našla na mom zapešću. Ljubazna prodavačica uvjerila me je da je gumica u narukvici dovoljno čvrsta i poželjela mi zdravlje i sreću. A ja sam istoga časa shvatila koliko sam sretna. Bilo bi strašno da ovako intenzivno želim novi mercedes, vilu s bazenom ili barem superkomforan stan. Ne, ne bi bilo strašno to željeti, normalno je i ljudski ponekad željeti nešto lijepo, problem bi bio kad bi me takva želja opsjedala godinama i natjerala me da je pokušam realizirati. Kad pomislim koliko je truda potrebno da se nešto takvo stekne (o nekim mutnim načinima stjecanja dobara neću ni razmišljati), a zatim koliko napora za održavanje postignutog, odustajem brižljivo čuvajući svoje dragocjeno vrijeme za ono što me istinski raduje i ispunjava. Baratanje željama nije nimalo jednostavno i svatko kroz život traži svoj način kako se nositi s njima. Da me ne bi netko krivo shvatio, ne zagovaram principijelno protivljenje željama, još manje siromaštvo i asketizam (ukoliko ih netko svojom voljom ne odabere kao način prolaska kroz avanturu zvanu život), samo mislim da bismo sa svojim željama morali pažljivo postupati. Postoji mudro staro upozorenje – pazi što želiš jer bi ti se želja mogla ostvariti. A što se mog čuvanja dragocjenog vremena tiče – mogla bih ispričati jedan stari, prastari vic. Znamo da vic koji je čovjeku drag često o njemu govori više nego tisuću riječi. Pa da ispričam svoj, nije jako smiješan, ali je jedan od rijetkih koje pamtim. Varijacija koju znam glasi otprilike ovako:
Došao bogati industrijalac sa Zapada na odmor u Dalmaciju. Uživa on u zasluženom odmoru na našem modrom Jadranu i jednoga dana šećući i razgledavajući naiđe na čovjeka koji sjedi na molu i lovi ribu udicom. Sjedne i promatra kako onaj ponekad izvuče ribu, pogleda je i baci natrag u vodu. Nakon nekog vremena priđe čovjeku i pita ga što radi. Ovaj mu odgovori da peca. Zašto peca? – za zabavu. Pita ga bogataš zašto ne sačuva ribe koje je uhvatio, može ih prodati na placu i zaraditi novac. Što će mi taj novac? upita čovjek. Pa nakon nekog vremena moći ćeš kupiti štap i pecati veće i skuplje ribe. Prodat ćeš ih na placu i zaraditi još više novca. Onda ćeš za taj novac kupiti mrežu i barku i loviti još više ribe. Kad i tu ribu budeš prodavao, na kraju ćeš zaraditi dovoljno da kupiš ribarski brod i loviš još više ribe. Onda ćeš brzo zaraditi i kupiti cijelu flotu ribarica i tvornicu za preradu ribe. Čovjek ga gleda i gleda i na kraju pita: A dobro, što ću onda kad budem sve to imao. E onda, kaže mu bogataš, moći ćeš sjesti na mol i odmarati se pecajući. Pa to radim i sad, kaže mu čovjek, okrene mu leđa i ode svojim putem.
Kako se nosite sa svojim željama? Muče li vas više one velike ili one male? Frustriraju li vas jako ili je to samo povremena nelagoda? Mislite li da je dobro sebi ispuniti svaku želju?
23.08.2009. u 23:04 | K | 109 | P | # | ^
Nema ništa loše ni negativno u željama i ispunajvanju istih. Sve su želje ostvarive ali neke na kraju ne budu vrijedne uloženog truda što shvatimo prekasno. No i to je na kraju poztivno radi stečenog iskustva.
Materijalne želje je ipak najlakše ostvariti. U žrvnju života čovjek naime shvati da si najviše želi malo više vremena i mira....| champs-elysees | 24.08.2009. u 09:19
Jedne jako lijepe i skupe sandale čežnjivo sam gledala 6 mjeseci. Osveta je moja, sad ih, za male pare dobro gazim:)))
| ljelja | 24.08.2009. u 09:42
treba biti oprezan sa željama, sve se one ispunjavaju, nekada bez štetnih posljedica, nekada bogme i s njima.... nekada zbog previše želja, kao što reče @champs-elysees stvarno shvatiš da ti je mir i vrijeme najneostvarivija želja.... uživaj ...:))))
| freestyler | 24.08.2009. u 10:06
narukvica je stvarno lijepa, što jest, jest! i ne čudi me da ti je obnovila želje i osjete lijepoga, toploga---- ma, ajde, ni cijena nije prestrašna.....
a sad kupovina i slično - draga moja Aquaria - da samo znaš koja sam ti ja lijenčina za te stvari... prije su moja majka i zaručnica po gradu hodale i tražile a mene samo pozvale da dođem probati (nekad ni to nego su samo donjele hihi...) stvarno sam bio teret za te stvari. . no, vremena su se promijenila, pa i ja s njima.... ne, i dalje ne hodam, ne tražim nego baš kad moram odem.... kako imam mali problem s ponekim bojama to me valjda još više odbija od tih zahvata pa, redovito, neko kome vjerujem ( a ima ih;))))) mora sa mnom... ...
i znaš, kad me nešto baš "zasvrbi" ma.... nađem načina to i izvući jer, u današnje vrijeme, male stvari poput tvoje narukvice, mogu toliko lijepoga unjeti u ove, neke malo oteže, dane... ali, gušt kad zadovoljimo tu sitnu želju...e on je neponovljiv;))))
a sad, kad bih počeo spiskom želja..... ovak, prva bi bila da .... .ma ne, nećemo kvariti dan;))))
lijep ti pozdrav, ugodan dan...i nadam se da šećeš malo narukvicu - još je i te kako vrijeme za nju:))| smotani | 24.08.2009. u 11:13
Da, ima tako nekih želja kojima je teško odoliti :)))
| Bugenvilija | 24.08.2009. u 12:38
došla plavuša u kafić i konobar je pita: što je ovo, neki vic?
želim da ne želim| pametni zub | 24.08.2009. u 19:12
Kad sam ugledala sliku pomislih da je neki cvijet, tek nakon pročitanog teksta shvatih.
Mišljenja sam da si želje poput ove tvoje zaista trebamo ispuniti. Nije nešto veliko, ali te veseli. Zadovoljstvo koje si osjetila vjerojatno je ogromno. I još si ju priželjkivala od lani.
A želje općenito, pa tko ih nema. To je dio života i mislim da pozitivno djeluju na nas. Pričam o nekim normalnim okvirima, ne o jahtama, vilama,...
Na kraju balade, ima želja koje se ne mogu ispuniti nikakvim novcem. Možda su baš te najdragocjenije.| *Kora* | 24.08.2009. u 21:38
Već je pozitivno kad želja postoji. Onda joj se i može udovoljiti. Gadno je kad želje nema.
| chablis | 24.08.2009. u 23:09
VESNA
Moje zelje su oduvjek bile veoma realne. Kupujem kada sto trebam ili kada je nekakva izuzetna prilika. Moja prebogata masta me sasvim zadovoljava. Ja vise zamisljam stvari nego sto bi ih zapravo pozeljela. To se uglavnom odnosi na uredjenje stana.
Ne sijecam se kada sam posljednji put vidjela neki predmet, kojega bi pozeljela.
Hvala na dobrim zeljama, tek jucer sam ustala iz postelje, jos uvijek lagana temperatura...| borut | 25.08.2009. u 07:17
Ne baš svaku, ali svaku drugu. Šalim se, iako kad je želja tako jaka, kao ovaj tvoj predmet želje, valja joj popustiti.
| odmak | 25.08.2009. u 07:39
i meni je taj vic neopisivo drag...nedavno me silno razveselio jedan komentar mog statusa na fejzbuku...napisala sam da je život lijep jer sam si složila sve što trebam na kompu i pijuckam kavicu...a frendica mi je odgovorila da je stvarno prekrasno kad se čovjek veseli malim stvarima...
| so far away... | 25.08.2009. u 08:13
Imam puno želja, a kad imam puno želja, onda imam i puno volje da si ih ostvarim. :) Mislim da su želje pozitivna stvar koja nas potiče na konstantan trud, napredak i ustrajno koračanje prema ciljevima, ali pod uvjetom da time nikome ne štetimo. E sad, netko priželjkuje na bankovnom računu milijardu eura, a netko drugi priželjkuje onu najnoviju sjajnu knjigu iz izloga lokalne knjižare. Svakome njegovo, jel. :) Ja si ispunjavam svaku želju, unutar svojih realnih mogućnosti, to gledam kao nagradu sebi za neke odrađene obveze i nakon toga se osjećam veselo. :)
| Kinky Kolumnistica | 25.08.2009. u 10:38
Hm, baš se ova tvoja tema uklopila u neka moja razmišljanja ovih dana... Točno, sa željama treba oprezno. Naravno, onda pak postoje i okolnosti...i činjenice...koliko su želje realne... Ne priželjkujem kule u zraku, dakle nekakve basnoslovne cifre na računu, kuće, jahte...ili što ja znam...da postanem celebrity. ;-D No nekad se zbilja zabrinem kad spoznam da su mi one nekakve sasvim obične, ljudske želje (i vrlo realne), nekako i dalje neostvarive. Pa me to malo zabrine, pa se pitam u čemu je problem... Znam da ona misao da se cijeli svijet uroti kad nešto želiš...ili kako već ide...nije baš najtočnija, tj. da se ništa neće pomaknuti ako sami nešto ne učinimo, ali opet...nekad i činim, pa ne ide... Uh...zabrazdila sam. ;-)) A nekad se jednostavno dogodi - kao tebi s tom narukvicom. Našla si je na istome mjestu, želja je i dalje ostala ista i onda si je jednostavno ostvarila. :-)
| Big Blue | 25.08.2009. u 22:03
Kada bih mogao volio bih ispuniti sve neispunjene želje,nisu velike,ali niti na dohvat ruke..ali,nastojim i dalje,zašto ne,možda mi i zlatna ribica pomogne!
Užitak te je čitati i zadovoljstvo osmjeh ostaviti :-))))| Sa dva prsta po tipkovnici | 26.08.2009. u 09:16
Lijepo si je ispuniti poneku želju. Nabavio sam si novi bicikl jer mi stari već škripi.
| gogoo | 26.08.2009. u 12:00
Prelijepo si to opisala draga aquaria ... I tako mi je drago da si udovoljila svojoj želji i kupila prekrasnu narukvicu, malu, ali srcu dragu ... Uvijek mi je veliko veselje kada su ljudi veseli i zadovoljni nečim što su silno željeli i tu želju ostvarili, ma koliko ona za neke bila mala, često drugom nerazumljiva, čudna, 'što ima u tome', pitaju se. A vic je samo u tome da to čovjeka čini sretnim ! i ta sreća često biva veća što je predmet želja manji i posebniji ...
Već odavno nemam nekih stvari koje posebno želim i upravo se pitam, koliko je to dobro. Ali bilo je vremena u životu kada sam željela i bila sretna kada sam te želje nakon dugo vremena pogledavanja, prevrtanja, tihog iščekivanja i preispitivanja, i realizirala, uvijek sa velikim zadovoljstvom i srećom šo sam se konačno odlučila imati ih. i sreća je bila veća ako sam čekala da želja sazri i da je tek onda i zadovoljim. Inače, ako sam prebrzo nešto odlučila ostvariti, zadovoljstvo je bilo kratko i nepotpuna sreća, ne čista, i prečesto pomješana sa pitanjem i krivicom, koliko mi je to uopće bilo potrebno ... Danas su želje za materijalnim stvarima vrlo rijetke i svode se večinom na stvari za kuću, za druge, većinom djecu ... Ali želje, tihe, moje velike želje, želje moga života postoje i sa njima se dobro nosim, makar se polako, malo po malo ostvaruju ili se pak čini da su neostvarive, vesele me i tako, jedostavno stoga što su to želje i bez toga nema življenja i stremljenja ... Ne odustajem od njih nego znam da postoji cijeli život da se ostvare, a ako se i ne ostvare u ovome zemaljskome potpuna sreća i vrhunac svih naših želja nas tek čeka. I uvjerena sam da će tada sve želje biti skupljene u jednu i ostvarenje te jedne bit će sreća neopisiva !!!
Hvala ti na predivnome postu !
Narukvica je divna !
I nosi je, molim te, ...
može se i po ovakvom vremenu,
još je ljeto ...
smisliit ćeš već u kojoj kombinaciji ...
/osjećam da će i kod mene doći do želja,
ovakvih malih, dragih, .../
Od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...| mirjam | 26.08.2009. u 20:42
Krasan si post napisala.
Nemam nekih želja, čak sam prilično nezainteresiran, što se po mom blogu ne bi reklo:)) Apsolutno se slažem s onim što je 'champs-elysees' napisala.
LIjepi pozdravi:-)| zoccao | 27.08.2009. u 10:46
želim da mi se barem na trenutak malo sreće i osmijeha vrati
| GAJINE GLUPOSTI | 27.08.2009. u 12:34
Vjerovala ili ne, već punih 15 g. s uspjehom kontroliram svoje želje. Za stvarima uopće ne žudim. Postajem asket ...ili već jesam.
I ne bih se složio sa chablis: nedostatak želje (govorimo o materijalnom, zar ne, jer glavnu ulogu ovdje igra narukvica) može značiti i da imamo sve što nam treba.
To, što nekim ljudima nikad ničeg nije dovoljno imati, to je druga priča...
Lijep pozdrav!| misko | 27.08.2009. u 12:37
Hm, nije baš lako pitanje.
Meni ne trebaju skupe stvarčice ali kad mi nešto zapne za oko MORAM to odmah imati.
Inače ne nosim i ne volim nakit osim onog "nužnog" prsten i naušnice.
To je što se tiče materijalnih stvarčica i želja , sasvim je drugačija stvar onih želja u "glavi" za njih se često ne znam izboriti.
Pusek draga....| teuta | 27.08.2009. u 12:39
komentar od @ chablis totalno je besmislen,da ne kažem
neku drugu riječ...bit Buddhinog učenja sažeta je u Četverostrukoj
plemenitoj istini:
Život je patnja;uzrok patnje je želja;istina o prestanku patnje je
utrnućem želja a utrnuće želja postiže se provodeći Osmerostruku stazu
pravednog života (ispravno gledište,ispravne misli,ispravni govor,ispravno
ponašanje,ispravni život,ispravno zalaganje,ispravna svijest,ispravno
zalaganje i ispravna koncentracija)
...ne moramo prihvatiti Buddhin nauk,ali onda moramo biti svjesni posljedica i
znati ih prihvatiti...svejedno treba ponekad ispuniti si poneku želju kao što si ti
učinila...| mushin munen | 27.08.2009. u 13:26
Lijepo je prihvatiti te male želje ravne "mercedesu", od sitnica se sastoji život i u pravu je onaj
čova što se ne opterećuje sa kapitalom i zadovoljava se onim minimalnim i jednostavnim što
priroda daje. Kako je jednostavno a kako lijepo biti skroman!!:-))| fra gavun | 27.08.2009. u 14:57
Pa što nisi javila da si bolesna
da dojden s likarijama :):):)
Nadam se da si bolje .| prorok | 28.08.2009. u 13:30
želje? imam želja, puno želja. obično ih želim drugima. većinu svojih sam već ostvarila. uvijek sam radila prema devizi : sve što želim, dobijem. prije ili kasnije. imam auto. i nisam nesretna što nije novi i nije bmw nego obični fiat uno. imam stan. mali. ali i ne znam što bih sa trosobnim. i ne patim zbog toga. ... i još puno toga.
ali živim na sitnicama, i ne razmišljam o onih dvadeset i devet kuna koje sam dala za nove cipele ( a nije da mi fali još koji par). i veselim se za onih deset kuna koje sam jutros dala starcu bez noge ...
kad ću sve to ako ne sad?| spookie | 28.08.2009. u 13:43
Mislim da je lijepo kad si čovjek ispuni ovakve sitne želje...takve injekcije sreće nisu jeftine u psihološkom smislu, jer zna se da sitnice život znače. Ne treba miješati egzistencijalne potrebe od sitnih zadovoljstva, jer prije će nam izmamiti osmijeh pogled na željenu narukvicu nego na novi automobil. Barem ja tako mislim:)
| fulvus | 28.08.2009. u 15:39
if wishes were fishes ...
a neki predmeti su nam naprosto suđeni ...
... baš kao i neki ljudi ...| rU | 28.08.2009. u 16:30
Možda nečeš vjerovati,ali baš smo danas popodne uz kavicu češljali po ovoj temi i zaključili je sa istim vicem:)
Narukvica je prekrasna,a i ja sam vlasnik iste:)Dijelimo i sličnu gnjavažu sa kupovinom,stvarno ne volim šopinge jer do kraja je to za mene pravo mučenje,ali kada mi neke stvari zapnu za oko okrenem sve dok ne dobijem isto.Jednostavno imam neke hirove koje moram sebi ispuniti s vremena na vrijeme
Lijep ti pozdrav draga Aquaria| Nisa | 28.08.2009. u 23:13
dobro ti jutro draga Aquaria
nadam se da je zub i okolina malo popustilo i da uživaš u ovoj, ne bš sunčanoj, nedjelji:)
odmori i ugodan ti dan želim:)))))| smotani | 30.08.2009. u 09:53
Super blog.
Šaljem veliki pozdrav iz Đakova.| marijicin blog | 31.08.2009. u 10:56
uživala sam danas čitajuči te...a želje ...eh, želje....
ja poput tebe često imam želju za ovakvim narukvicama to kažem zato jer jednostavno upravo takav nakit obožavam...:-)) i ne mogu si odoliti da ih ne ispunim...
a želje one ŽELJE ...ponekad teško se nositi s njima naročito ako znamo da je težak put do njihova ostavrenja...ali zato one stvaraju želju i volju u nama da se borimo i da uvijek idemo putem njihova ispunjenja ma kako nemoguče bile....
nikada za nečim ne možeš žaliti više kao za željom koju smo si mogli a eto nismo ispunili...| Nina... | 31.08.2009. u 18:07
Svejedno što ne želimo zvijezde sa neba
samo lijepo je čuti da je netko spreman da nam ih obeća:):)
Prijatno veče ti želim.| prorok | 01.09.2009. u 20:59
Pa iskreno, hvala Bogu, želje mi se često i ostvare, bez puno novaca, naletim na ono što želim za malo ili dobijem - ne smeta me što je to netko već nosio ili imao prije mene...
Ne frustrira me ono što nemam i ne mogu imati, sretna sam s onime što imam. Uvijek naravno postoji nešto što nemamo ili ne možemo imati, ali i za to postoji neki razlog, nekad je i bolje ne imati nešto ili nekoga, jer nije sreća za nas. Naravno da nekad gunđam i žalim se zbog nečega što nemam, ali prođe me. Pa, sve prođe, zar ne? I svaki dan nosi nešto novo, nekad ne baš lijepo, ali često puno lijepoga i milost je kada u tome možemo biti sretni. Ali do takvog stava dođemo najčešće nakon puno patnje u životu i nakon što mnogo toga izgubimo - istinita je izreka da ne znamo cijeniti ono što imamo dok imamo- shvatimo tek kada izgubimo (Shakespeare: Dok imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kada izgubiš sve).
Pozdrav ti i hvala na ovim lijepim impresijama!| Julijana | 03.09.2009. u 00:13
Moje mišljenje je da treba sanjati kako bi se snovi mogli ostvariti....naravno, sve u nekim granicama razuma i mogućnosti, ali se mogu i mogućnosti s vremenom promijeniti (a bolje ili na gore). Ne ispunjavam si svaku želju koju poželim, rijetko kad mahnito nešto kupim, mislim da sam dosta razumna po tom pitanju (nadam se, heheh)...ali nisu uvijek želje materijalne naravi, sad imam jednu želju kojoj se jako nadam :)
ali jedna narukvica je želja koju bi si ponekad trebalo priuštiti, pogotovo ako toliko veseli...
lijepi pozdrav| Brunx | 03.09.2009. u 10:36
zamisli, vratih se :))
| zrno gorušice | 04.09.2009. u 22:54
snovi se uvijek mogu ostvariti, ja se držim toga, u suprotnom mi je neugodno. ;)
| misty | 05.09.2009. u 17:15
potpisivam Ru......točno tako :))
| slatko grko | 06.09.2009. u 02:41
Evo, i ja navratih malo :)
Lijepa je narukvica i dobro je da si ju kupila. I meni često zapnu za oko neke lijepe stvarčice, nekad kupim, nekad ne pa mi bude zao. Ako je u pitanju nesto malo skuplje, tjesim se da ja to zaslužujem :))
Pozdrav veliki, draga Aquaria!| rozza | 08.09.2009. u 18:40
Predivna je narukvica - želim Ti da je nosiš sa stećom i zadovoljstvom! Željice si treba
ispunjavati....
Pusa, pozdav - hvala na komentaru kod mene! Vole Te Luki+Goldie| luki 2 | 11.09.2009. u 00:05
ovaj sam post davno čitala i bila uvjerena da sam ga komentirala kad tamo....
sada neću napisati ništa osim pozdrava jer je kasni sat i....
pusa, mila moja :***| posoljeni zrak | 14.09.2009. u 01:04
Da...želim želim želim...i nema šanse da ne nastojim bar neku ostvariti..Dobar je to osjećaj!
Zadovoljstvo mi je ostaviti osmjeh lijepog jutra,a jesen samo što nije :-)))))| Sa dva prsta po tipkovnici | 15.09.2009. u 10:34
Još uvijek smo na željama? Kad je tako ja si želim lijepa jutra babljeg ljeta.
| chablis | 15.09.2009. u 21:29
Mislim da si ti itekako zaslužila tu narukvicu koju si sama sebi poklonila. Nije toliko bitna ta narukvica koliko potreba da malo pomaziš ono dijete u sebi. Nije bitno ni koliko ćeš je puta staviti na ruku, bitan je onaj osjećaj kad je vidiš na svojoj ruci, nasmiješiš se i sjetiš ljeta na moru kad si je odlučila sebi pokloniti. Ja to nikako ne bi stavljala u isti ruksak sa mercedesima, vilama, skupocjenim stvarima i tome slično.
A narukvica je jednostavno - prekrasna! :-)))| gustirna | 16.09.2009. u 21:42
Neću ni ja poželit zvijezde sa neba ja sam skromniji ka cigo
imam samo jednu želju da mi se sve želje ispune :)| prorok | 22.09.2009. u 06:53
Moje želje obično proguta zaborav. Vidim nešto, poželim to, ali događaji se nagomilaju i ja zaboravim na ono za što sam vjerovala da moram imati:))))
| atlantida | 23.09.2009. u 22:27
Želim..želim...želim...Da,još uvijek želim,istim žarom istim nadanjima..Da nije tako bio bih živi mrtvac,a to nisam...Tebi takvoj koja ŽELIŠ za dobro jutro osmjeh suncu kradem i sa zadovoljstvom ovdje ostavljam :-)))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 24.09.2009. u 09:55
VESNA
i ja imam zelju, a ta je, tvoj novi post.
razveseli me njime, mooooolim!| borut | 28.09.2009. u 10:32
Laka ti noć :-)))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 28.09.2009. u 22:43
Super vic!
| zgdnevnik | 28.09.2009. u 22:59
...znam ovaj vic i mogu ti reći da ga se često sjetim u svakodnevnom životu...
ima puno istine u njemu...a narukvica ili mercedes...kad zapnu za oko...ispada na kraju da je mnogo teže nositi se s ovom prvom željom, jer za mercedes najčešće nas vežu samo kratki pogledi i odmahivanje rukom...
ali kad želimo nešto što nam je na dohvat ruke a nismo pružili ruku i uzeli...to nas ponekad košta žaljenja. Zato nam čini neopisivo zadovoljstvo kada pružimo ruku i sebi ispunimo želju.| carla | 29.09.2009. u 19:57
nevvvvvvvv posttttttt
| KALIOPA | 04.10.2009. u 21:11
Vratim se i krenem obilaziti a onda vidim da mnogo vas isto ne piše dosta vremena, ostavljam pozdrav i nadam se da si dobro, a da je izostanak samo zbog obaveza.
| Majstorica s mora | 05.10.2009. u 17:22
topli ti pozdrav... u prolazu
vidiš da je lijepo vrijeme potrajalo - siguran sam da je bilo prilike za narukvicu ;))))))| smotani | 05.10.2009. u 19:15
Iz buketa osmjeha modrog zagrebačkog jutra izvlačim osmjeh sunca i ostavljam ga ovdje sa velikim zadovoljstvom :-))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 08.10.2009. u 08:46
o da, zelja imam i to na pretek ali se isto kao i ti obuzdavam koliko god mogu, no kako je ljudska priroda varljiva tako i ja cesto podlegnem tim zeljicama sto je naravno usko povezano sa financijskom situacijom na zalost. Mislim da si covjek treba priustiti sve sto ga veseli ako si to moze financijski priustiti (naravno ako je ta zelja vezana uz nesto materijalno), ako ne onda se mora jako dobro obuzdavati. Lijep pozdrav sugradjanko draga i nadam se kakvoj kavici kad imas vremena (koje ranije popodne eventualno?).
| MENTINA | 14.10.2009. u 22:14
Zadovoljstvo mi je još jednom u zagrebačkom hladnom ali sunčanom prijepodnevu potpisati se osmjehom :-))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 15.10.2009. u 10:48
VESNA
sta se zbiva? je li sve u redu? sada vec pocinje briga?
javi se, tek tako da znamo da si, da ste dobro.| borut | 15.10.2009. u 12:26
U, sad već dugom nizu dana, nađoh jedan, da ostavim ovdje pozdrav!
| Irida | 15.10.2009. u 13:11
Sve moje trenutne zelje su neostvarive. Prica o pecanju sadrzi zivotnu mudrost, manje je nekad vise.
| morska zvijezda | 26.10.2009. u 16:37
lijep pozdrav!
| posoljeni zrak | 26.10.2009. u 22:52
nadam se da je sve ok...?
topli ti pozdrav ;)| smotani | 28.10.2009. u 14:13
Lijepo je i ovo jutro zaviriti u tvoj topli dom želja i osmjeh ti ostaviti :-))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 29.10.2009. u 09:26
davno sam čula tu pričicu u verziji s mladim američkim biznismenom na odmoru negdje u meksiku...sasvim istinito. i ja sam to upamtila.
vrlo je lijepa ta tvoja narukvica. moguće bi i meni bila zapela za oko, iako ne nosim nakit. jednom sam prije dosta godina tako naišla na narukvicu koju sam kupila i nosila doslovce godinama dok se nije raspala.
istina je da čovjek vrlo lako postane rob svojih želja, danas su to mnogi. i strče i jure da bi stekli predmete koji im zatim vrlo malo znače, ali važno je imati. svijet je ćaknut.....
da li je moguće da sad postove pišeš kvartalno ili si odustala od bloga?...veliki pozdravček:)))))))| greentea | 01.11.2009. u 17:51
želim i ja ...
... novi aquariin post ... :-)| rU | 03.11.2009. u 14:40
Laku noć ti želim i osmjeh ostavljam :-)))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 03.11.2009. u 23:33
Đe si ti, ja mislila kako samo mene nije bilo dugo, javi se bar sa dva slova da znam da si dobro ;))
| slatko grko | 04.11.2009. u 11:28
želim... želim...
laku noć :)))| posoljeni zrak | 06.11.2009. u 23:51
Kao i uvijek, prekrasno napisano :-)
Puno pozdrava, moj je novi blog na http://rijecankaudublinu.wordpress.com/| LittleMissG | 07.11.2009. u 11:54
m'da....
ja ipak pišem... ne tako često, ali pišem :)
velik pozdrav i pusa :*| posoljeni zrak | 12.11.2009. u 10:19
:-))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 14.11.2009. u 22:31
pozdrav s jezeraca ...
| rU | 29.11.2009. u 18:02
Osmjeh ti ostavljam :-))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 30.11.2009. u 09:56
lijep pozdrav ostavljam, vratila sam se! Nastavljaj si ispunjavati sve sitne željice koje možeš!
| Hram žena | 07.12.2009. u 20:51
Uvijek mi je veliko zadovoljstvo doći na tvoj blog i uz pozdrav osmjeh ostaviti :-))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 17.12.2009. u 13:16
Ovo je jedna od mojih zadnjih šetnji tvojim blogom ove godine na izmaku...Iskren i topao osmjeh ti ostavljam :-)))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 21.12.2009. u 11:12
nema te... nadam se da je samo predblagdanska gužva.....
Draga Aquaria, tebi, tvojim najmilijima želim sretan i blagoslovljen Božić ispunjen toplinom, mirom i ljubavi!
veliki ti i topli pozdrav.......| smotani | 23.12.2009. u 20:04
Sva iščekivanja i nade;
sva čekanja i tame;
svi (pre)dugi sati i odbrojavanja
neka se sliju u radosnu vijest božićne noći:
"Bog je s nama!"
Od srca želim sretan Božić!| posoljeni zrak | 25.12.2009. u 03:25
hohoho...sad mi je malo lakše, puuuno si "gora" od mene. ovo je takoreći pretpoviejsni post.
sretan ti božić, draga akvarija ma gdje bila, ma što radila:))))))| greentea | 25.12.2009. u 11:45
Raduje me i veliko mi je zadovoljstvo tebi i svima koje voliš čestitati Čestit i Blagoslovljen Božić i da ti se u Novoj 2010.godini ostvari sve što sama poželiš!
I hvala ti za sve divne trenutke koje smo dijelili u ovoj našoj velikoj blogoobitelji :-))))| Sa dva prsta po tipkovnici | 25.12.2009. u 11:53
sretan i blagoslovljen božić, draga aquaria.
| rU | 25.12.2009. u 18:45
Dugo te nema, ma gdje god bila sretan i blagoslovljen Božić tebi i tvojima od srca te svako dobro u Novoj !!!
| slatko grko | 26.12.2009. u 00:05
Čestit i blagoslovljen Božić !!!
BTB !!!
Lijep pozdrav ...| mirjam | 26.12.2009. u 12:04
Vidim da i ti slabo zalaziš u blogosferu.
Sretan ti Božić draga:))| atlantida | 26.12.2009. u 17:11
Sretan Božić i zdravu novu godinu:)
| ljelja | 29.12.2009. u 02:58
DA imaš zdravlja i DA imaš više ljubavi i sreće,DA se ostvare tvoje želje manje ili veče,DA zračiš vedrinom.a odbaciš tugu,DA u liniji života imaš dugu,DA ti se snovi ostvare u javi,DA lijepe misli imaš u glavi,DA ti drage osobe budu dio sna i DA ti sve u Novoj godini počinje sa DA ! SRETNO u Novoj 2010.godini!
| Sa dva prsta po tipkovnici | 31.12.2009. u 09:57
Sretna i blagoslovljena nova 2010. !!!
BTB !!!
Lijep pozdrav ...| mirjam | 01.01.2010. u 14:42
Iskrene čestitke za Novu godinu i svaki dan koji je pred nama!
| posoljeni zrak | 02.01.2010. u 14:12
Draga Aquaria želim ti uspješnu i sretnu novu godinu ma gdje god bila,neka te pati sreća,zadovoljstvo,zdravlje...
| Nisa | 04.01.2010. u 09:17
Puno lijepih trenutaka i putopisa u Novoj 2010!
| gogoo | 05.01.2010. u 02:48
Želim, želim, da navratiš na blog...
| atlantida | 08.01.2010. u 20:03
http://www.facebook.com/home.php?ref=home#/event.php?eid=237153692900&ref= mf
puuno pozdrava ...
nakon duugo vremena :)
(ako ti bude usput, navrati do hnk na moju predstavu - vidi link gore )| spookie | 17.01.2010. u 19:52
Samo da ostavim svoj trag :-)))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 19.01.2010. u 09:17
Nedostaješ. :)
| Kinky Kolumnistica | 28.01.2010. u 20:26
Smatram se stvarno sretnom osobom po tom pitanju. Uvijek sam zadovoljna onim što imam. Nije da nemam želja, ali one se nikad ne pretvaraju u bolnu čežnju za nečim što ne mogu imati. Jednostavno to prihvaćam. I sasvim se dobro osjećam. Čovjek ne može imati sve. Ali za ovakav način razmišljanja ipak treba uhvatiti i koju godinicu..:-)
| Mima | 03.02.2010. u 11:48
Nadam se da će i ovdje osvanuti nekaj novoga...navikao sam doći ovdje :-))))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 05.02.2010. u 08:46
još jednoj sam šetnji do tvojeg bloga.
Iskren pozdrav iz snijegom zametene metropole i jedan topli osmjeh ostavljam :-))))| Sa dva prsta po tipkovnici | 10.02.2010. u 11:05
Pozdrav draga, nadam se da si tu negdje
| carla | 12.02.2010. u 09:50
...pa dobro gdje si ti : )
| mushin munen | 15.02.2010. u 17:09
tebe još uvijek nema :(
nadam se da je sve ok i da je samo vrtlog vremena odvojito od nas....
veliki ti pozdrav draga aquaria :)| smotani | 26.02.2010. u 18:23
Ja sam već par dana željela skratiti kosu a jutros sam napokon i otišla kod frizerke i riješila to. I gle, kao u pjesnikovoj pjesmi, već se u meni rodila druga želja: da posvijetlim kosu. A onda ću već željeti nešto drugo...
| Mima | 04.03.2010. u 13:20
Pozdrav! Možda se sjećate, možda i ne, no nekad davno komentirali ste i(li) pratili blog oratio.blog.hr. Kao što možda znate, autor tog bloga je nedavno preminuo i u znak sjećanja na njega, u komentaru na zadnji post objavila sam njegovu posljednju pjesmu koju je napisao u svojoj zbirci, ako vas zanima. Sigurna sam da bi volio da ju pročitate...
| Nina | 13.03.2010. u 20:38
Ma gdje bila....Ja namjerni putnik virtualom kao gušter svoje otoke sunca tražim...U još jednom obilasku meni dragih blogova-osmjeh ti ostavljam :-)))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 16.03.2010. u 08:27
Želim, želim...želim da ti napišeš novi post.
| Mima | 27.03.2010. u 09:03
Sretan Uskrs !!!
| slatko grko | 04.04.2010. u 22:01
već dugo želim tvoj povratak na blog ...
| rU | 10.04.2010. u 17:25
Dugo me nije bilo,nisam siguran da li pišeš ovdje jer..predugo te nema..ipak,ma gdje bila osmjeh ti ostavljam :-))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 23.04.2010. u 11:11
Što je s tobom? Jesi li dobro?
| misko | 29.04.2010. u 00:02
Gdje si?
| bubilo | 21.05.2010. u 07:45
Upravo me šokiralo da ćeš ti već početi nositi narukvicu, a da ja tek sada čitam tvoj post. Nakon 9 mjeseci. Strašno nešto, ne smije se ponoviti. :) Točno mogu osjetiti ono što si napisala, jer i ja se jako jako veselim sitnicama. Nekad je dovoljno da si kupim naušnice za 20-30 kuna i budem baš sretna. :) Imam i većih želja, imam i jako velikih želja (da propadne banka kod koje imam stambeni kredit ili da dobijem na lotu pa da ga isplatim :)), imam i želja koje bih željela za svoje najbliže, a čemu bi se silno veselili (npr. tatina u ratu razrušena kuća vapi za ulaganjem). Nadam se da ćeš uskoro nešto napisati, možda kako se spremaš staviti narukvicu na ruku. :)
| pegy | 28.05.2010. u 13:32
Moja bivša škola, moj sadašnji grad i sadašnji profesor (fra Stjepan) ;)
| jimbo | 10.06.2010. u 00:27
