ŽENA VREMENSKOG PUTNIKA
Spisateljica Audrey Niffenegger autorica je neobičnog ljubavnog romana intrigantnog naslova koji sam stavila iznad ovog posta. Kako sam tri dana provela više ili manje u horizontali zbog neugodne viroze, imala sam vremena pročitati ovu i još jednu izvrsnu knjigu gotovo u jednom dahu. Roman nije nov, izašao je 2005. u odličnom prijevodu Dragane Vulić Budanko u izdanju Profila. Stjecajem okolnosti, tek je sad završio u mojim rukama.
Fabulu je nemoguće jednostavno prepričati, jer nas autorica tako suptilno vodi kroz brojne vremenske petlje, čvorove i čvoriće, da to može pohvatati samo netko tko pažljivo pročita cijelu knjigu. Henry je prvi čovjek kojemu je dijagnosticiran rijedak genetski poremećaj skraćeno nazvan krono.On se manifestira tako da u trenutku kad se uznemiri ili kad dođe do vizualnih podražaja zbog bljeska svjetlosti ili titranja slike na televizoru bude naprosto izbačen iz svog i premješten u neko drugo vrijeme. Često se tamo susreće s ljudima iz svoje prošlosti i budućnosti, pa i sa samim sobom. No problem je što on nikako ne može promijeniti ništa što se već odigralo u prošlosti, ma koliko to želio i pokušavao. Osim toga, kad nestane, iza njega ostane hrpa odjeće, a na novom mjestu osvane potpuno gol. Kako bi preživio, naučio je mnoge sumnjive vještine poput provaljivanja, krađe, tučnjave. U Chicagu gdje živi policija ga već poznaje jer im uvijek nestane iz zatvora prije nego što ga identificiraju. Clare poznaje Henryja od svoje šeste godine. Stalno joj se vraća, a ona postane tek postepeno svjesna da se on vraća iz različitih budućnosti i ne zna uvijek ono što je znao onaj Henry s kojim je prethodno razgovarala. Na kraju upozna Henryja u stvarnom životu, no on nije onaj kojeg je upoznala, on će to tek postati kad se nađu zajedno. Oni se vjenčaju i započnu život pun nevjerojatnih pustolovina. Obilaze liječnike i nastoje Henryjevo nestajanje dovesti pod kontrolu, a priželjkuju i dijete… I tako se nastavlja priča, vrlo romantična i paradoksalno realistična na jedan poseban, šarmantan način. Isplati se djelo pročitati i zato što je autorica izvrsna spisateljica koja dobro poznaje i voli sve likove sa svim njihovim vrlinama i manama, pažljivo plete fine niti međusobnih odnosa, a mjesta događanja također odaju poznanstvo dublje od površnog pogleda. Scene seksa kojih također ima priličan broj u romanu utkane su u cjelinu i nimalo ne vrijeđaju svojim istaknutim mjestom. Jer roman je ipak ljubavni – svevremena priča o Penelopi koja očekuje svog Odiseja, znajući da će se jednom, prije ili kasnije, vratiti.
U svakom čovjeku kriju se i Penelopa i Odisej. No Penelopa je ipak prisutnija u ženama, ona je dio anime, ne animusa. Neizmjerna, premda neprimjetna snaga kojom žene koje su doprle do svoje nutrine prolaze kroz život nema uočljivu udarnu moć muškog principa. Ali ima moć trajanja i širinu zahvaćanja koja se ponekad prenosi generacijama. Koliko puta sam gledala Penelope oko sebe, naizgled obične, neupadljive žene, u trenutku kad duboko udahnu, čvrsto stisnu zube i odluče ustrajati do kraja, i preko kraja, ako bude potrebno.
Počela sam pisati ovaj post jer sam željela obraditi dvije stvari – ženski način pisanja i putovanje kroz vrijeme, no otišla sam drugamo. O ženskom pismu sam možda nešto i rekla, a o putovanju kroz vrijeme zapravo i nemam što dodati. Vrijeme je za nas prividno ili stvarno linearno u trenutku gdje jesmo. U prošlosti izgleda ukočeno i ograničeno djelovanjem na koje više ne možemo utjecati. U budućnosti izgleda raspršeno na bezbroj mogućnosti koje se nude u svakom trenutku. No kad budućnost postane sadašnjost i kad smo prisiljeni odabrati jednu mogućnost, i ona tako postaje sadašnjost i vrlo brzo je ukrutimo u zamrznutoj prošlosti. To je način kako mi doživljavamo vrijeme. Je li to odraz stvarnosti ili našeg subjektivnog doživljaja, ne znam. Bi li vrijeme postojalo kad ne bi bilo nas koji u svakom trenutku odabiremo slijedeći trenutak u neposrednoj budućnosti? To su već filozofska pitanja i ja danas za njih nisam spremna, a neću ni biti jer ih zasad smatram nerješivima. Ostat ću tako u sadašnjosti i svemu što sam napisala dodati još jedan lijepi citat koji sam našla u knjizi. Može se tumačiti na više načina – muški, ženski ili univerzalni, kao i svaki koji je između tih krajnosti. Odaberite slobodno.
26.10.2008. u 19:41 | K | 29 | P | # | ^
Hopla, meni ovo odlično zvuči! Lijepo si predočila one najvažnije sadržajne crte, to ću sigurno pročitati. A sad si me podsjetila na još jednu knjigu, naslov joj je Penelopeja, Margaret Atwood. Odiseja ispričana iz Penelopine perspektive. I to moram posuditi. :-) Ovaj mi je tvoj post baš dobrodošao i kao podsjetnik. :-)
| Big Blue | 26.10.2008. u 20:04
Imam knjigu i nisam je pročitala. Ali hoću, uskoro!
| katalona | 26.10.2008. u 20:25
postojalo je vrijeme, sada zamrznuto u prošlosti, u kojem sam gutala svu naučnu fantastiku koja mi je došla pod ruku. neću niti pokušavati otvarati nekakvu diskusiju o toj zamrznutosti i o raspršenosti budućnosti, jer već si za sebe odlučila da je to za sada nespoznatljivo. knjigu si nam ipak jako dobro dočarala, tako da mogu reći da si mi baš zagolicala maštu i otvorila apetiti za ponovno čitanje toga žanra. da, moguće je da ovih dana opet svratim do gradske knjižnice.....hvala, aquario....:)))))))
p.s. da, zaista -oblikom lista raštika ima sličnosti sa blitvom, ali je u odnosu na nju kao šmirgl-papir u odnosu na paloma rupčić. ...pozdravčić:)))))))| greentea | 26.10.2008. u 22:26
privukla si i mene, aquaria ... iako ...
rado bih vidjela Nju u ulozi vremenskog putnika ... no to bilo vjerojatno bilo sasvim drugačije putovanje ... :-))| rU | 26.10.2008. u 22:56
Dopadljiv mi je tvoj komenar vremena. Roman je prilično privlačan ali za nekobuduće vrijeme. Sada je ovo samo dobra motivacija. hvala ti!Laku noć i uspješan ozdravljujući, radni tjedan!
| detalj | 26.10.2008. u 23:22
već dugo me komentar o knjizi nije privukao na čitanje...priznajem, znatiželjan sam......hvala na lijepom komentaru o knjizi kojim si probudila moju želju za malo zaboravljenom knjigom..
topli ti pozdrav ostavljam| smotani | 27.10.2008. u 00:18
Pročitala sam knjigu prije dvije godine otprilike i jako mi se svidjela, iako je lagano štivo, zanimljiva je i originalna!
| missillusion | 27.10.2008. u 03:23
Knjigu sam pročitala prošlo ljeto i oduševila se.Kada sam je primila u ruke nisam o njoj ništa znala i kolutala očima samo da nije ljubić,a ljubić je i to kakvi.Eto toliki da sam je u dva dana pročitala:)
Nego...kada će kod mene Gizmo?:)))
Poljubac ostavljam| Santea | 27.10.2008. u 08:08
vesna
prije kratkog vremena provela sam burnu noc snova u nastavcima. Tri sna, koji su se nadovezivali jedan na drugoga po sadrzaju, ali u razlicitim vremenima i na razlicitim mjestima. Cijeli slijedeci dan provela sam pod dojmom snova. Realnost je oko mene bila prisutna kao magla. Hvala na savjetu, potrudit cu se doci do nje.| borut | 27.10.2008. u 09:57
Knjigu sam pročitala, svidila mi se, a ti si je odlično predstavila! :-))
| čiovka | 27.10.2008. u 10:48
Fascinantna knjiga, voljela bi je pročitati nakon tvojeg
predstavljanja, ...potražit ću :))| Duliba | 27.10.2008. u 13:16
zanimljivo, možda je jednog dana uspijem pročitati
| champs-elysees | 27.10.2008. u 14:06
U svom ludilu oko nas napokon jedan malo drugačiji post. I super da je tako.
Zadnjih dana baš razmišljam o kupnji knjige, možda će baš ova ući u uži izbor. Ne volim posuđivati knjige, ne volim vremenske rokove zbog kojih ih moram pročitati. Radije si kupim, tako su mi uvijek na vidiku. Jer nekima se vraćam, kao i filmovima.| *Kora* | 27.10.2008. u 14:13
.........baš sam se mislila, hoću li u knjižnicu i u horizontalu čitat ili poviriti internet...tu sam..........kasnije ću skoknuti do knjižnice, provjeriti jesu li vratili Penelopeju i imaju li ovu knjigu...................pozdravić.......drago mi je što si još u blogosferi.........
| katrida | 27.10.2008. u 14:40
Čini se zanimljivim štivom. Jesu li imali dijete koje je jednako tako nestajalo? Ili se rasplelo sretnije i običnije?
| chablis | 27.10.2008. u 16:16
tu sam tu sam tu sam ... samo malo zastranjujem u druge sfere pa nikako uklopiti sve ljubavi u ta mala vražja 24 sata ... pozdrafček i mah mah :O)
| spookie | 27.10.2008. u 17:57
Putovati kroz vrijeme - to golica maštu mnogih kreatora priča, filmova, slika, i svaki čovjek često se pozabavi tom temom.
Hvala na predstavljanju knjige, kad dođem u fazu čitanja, sjetit ću se ovog tvog posta. :-)))))| gustirna | 27.10.2008. u 21:44
Zvuči izuzetno zanimljivo - tema, a sigurno i način na koji je napisan roman. Rado ću je pročitati, baš si me zainteresirala.
S jedne strane bih voljela moći putovati kroz vrijeme, a s druge strane smatram da je bolje to što ne mogu. Jer, kad bih bila u mogućnosti promijeniti neke stvari iz svoje prošlosti vjerovatno ne bih mogla odoljeti i učinila bih to, ali vjerujem i da bi to utjecalo na moju sadašnjosti i promijenilo čitav niz događaja i lijepih i ružnih....a to ne želim, ne želim izgubiti lijepe uspomene, a od ružnih mogu probati nešto naučiti....
OK, malo sam zaglibila...hehe
Lijepi pozdrav i hvala na knjižnoj preporuci!!| Brunhilda | 28.10.2008. u 10:38
VRIJEME je nedefinirana stvarnost..........
| OTISAK srca | 28.10.2008. u 18:32
Čini mi se da je nedavno najavljivana serija "Putnik" (ili tako nešto) o čovjeku kojemu se događa upravo to što si opisala... No, s obzirom da je moj pojam vremena otkako sam rodila potpuno promijenjen i vrtoglavo ubrzan, možda je ta serija već završila... :) Jesam li ja Penelopa? Ne znam, bojim se da mi prije svega nedostaje strpljenja, no kažu da ono dolazi upravo s vremenom. Ali nešto znam pouzdano - kada bih ja bila svom mužu unutarnje vrijeme, ne bi mu bilo lako. :)))
| bivša apstinentica | 28.10.2008. u 18:38
samo pozdrav!
nikako te pročitati :(
navraćam nekom drugom prilikom... do tada: stoj mi dobro!| posoljeni zrak | 28.10.2008. u 20:26
Baš zanimljiv prikaz, zaintrigiralo me...a naročito ta ideja vraćanja u prošlost, od onih sam rijetkih koji bi to baš voljeli i ne bi ništa mijenjali...
| Majstorica s mora | 28.10.2008. u 22:14
Iako ne volim fantastiku, fabulom si mi potaknula maštu i želju da pročitam ovu knjigu. Jednom će sigurno doći na red, sad sam pretrpana obavezama.
| ***** | 28.10.2008. u 22:58
Hvala, možda...
Trenutačno čitam "Iluzija o bogu! od Dawkinsa.| misko | 29.10.2008. u 08:00
Joj, kad će opet doći vrijeme da ću i ja nešto moći pročitati....zasad stignem prolistati kakav časopis za bebe i to je to, šmrc :))
| mama sepia | 29.10.2008. u 19:35
Zanimljivo, znaš zainteresirat čovjeka, bacam se u traženje knjige :))
| slatko grko | 29.10.2008. u 19:50
vraćam se po tko zna koji puta. vrlo pažljivo pročitah. možda malo manje pomno ono o vremenu jer mi misli zastadoše na penelopi, ženskom načinu pisanja i tome slično. u svakom slučaju na interesantan si način napravila presjek pročitanog, ali... u ritmu kojim živim čini se da mi ta knjiga neće doći u ruke ;(
a i pitanje je bih li shvatila sve ovako točno kako si ti iznijela ;)
lijep ti pozdrav! čini se da kod tebe uvijek proširim horizonte :))
pusa!| posoljeni zrak | 30.10.2008. u 22:21
Zanimljivo izgleda kad ti to opisuješ, vidjet ćemo...pozdrav
| otkucaj | 31.10.2008. u 19:43
.........čitam, uživam.........ali mi budi pitanje............postoji li takvo razumjevanje između muškarca i žene, takva ljubav............
| katrida | 31.10.2008. u 21:59
