ŠETNJA KROZ MAGLU
Danas poslijepodne uspjeli smo uhvatiti malo vremena i za šetnju. Malo smo se nadali da će barem nakratko zasjati sunce kao i jučer, no stopostotna vlaga u zraku i snijeg koji je u taj mokri gustiš dodavao stalno nove čestice vode spriječili su takav vedar događaj, tim više što smo se uputili prema Savi i Jarunu.
Dok smo prolazili kroz veliki park na Srednjacima magla još nije bila tako gusta. Nisam mogla odoljeti i ne snimiti ovaj stup koji je nekad davno bio svjedokom mojih gumi-gumi uspjeha i neuspjeha, a uz njega su žmirile generacije kvartovske djece koja su se rado ovdje igrala skrivača u posljednjih četrdesetak godina. Zapravo su taj stup i betonske ploče na tlu posljednji svjedoci starog naselja koje je srušeno kad su se početkom šezdesetih počele graditi zgrade na mjestu malih kućica i uskih uličica kakve se još uvijek često mogu vidjeti na zagrebačkoj Trešnjevci, ali i drugdje, kao oaze starinskog života usred podivljale urbanizacije. Stup nije zamišljen kao punkt za igranje skrivača, nego je ukazivao vatrogascima u slučaju požara gdje se nalazi poklopac hidranta koji je zbog malih dimenzija često neuočljiv, osobito u žurbi ili panici. Ako je pritom još i mrak ili se spusti magla, mogao je takav stup biti i te kako koristan.
Ovaj pejzaž podsjeća na beskonačne pustopoljine izvan grada, no kad se pogleda na drugu stranu, sve dobiva sasvim pitomi prizvuk.
Haberleova ulica nastavlja se na ulicu Srednjaci kad ova presječe Horvaćansku cestu - ako se bolje pogleda, vidi se i semafor na tom raskrižju. Ljeti se ovuda slijevaju rijeke ljudi koje žele ovim prijatnim putem doći do Jaruna. S jedne strane je naselje Gredice koje je bilo dovršeno za Univerzijadu '87. jednako kao i tramvajska pruga koja se dotad nije granala od Jadranskog mosta prema Jarunu, a Prečko je o tramvaju moglo samo sanjati. S druge strane iste ulice su livade na kojima su tereni Fakulteta za fizičku kulturu. S te se strane dugo pružala žičana ograda, no kako je bila u lošem stanju i probijena na više mjesta prije nekoliko godina su je u tom dijelu gotovo sasvim uklonili. Na livadama i terenima su se osim bacača diska, koplja i ostalih "oruđa" te ragbijaša i igrača bejzbola koje sam ondje znala viđati, često mogu naći i šetači pasa, osobito onih većih. Uz tu smo ogradu vozili mlađeg u kolicima, dok je stariji tražio puževe kućice zalijepljene na tu žičanu ogradu - jadne životinjice očito su uginule od dehidracije i ostavile svoju jedinu imovinu na isprepletenim žicama. Zimi se nešto dalje moglo i sanjkati, mala i kratka strmina nastala kao nasip za ulicu mogla je zadovoljiti djecu ovog ravničarskog dijela Zagreba u rijetkim danima kad je snijega bilo dovoljno za takve aktivnosti.
Ovo je jedan od nekad ilegalnih ulaza na zemljište Fakulteta, danas ograde nema, a na tlu se vide mnogobrojni otisci potplata i šapa.
Nevjerojatan gustiš koji bi, da se proteže cijelom duljinom, bio učinkovitiji od svake ograde.
Nisam se mogla još jednom ne osvrnuti natrag prema transformatoru koji je kao ukopan na ovom mjestu, a iza njega vidi se žalosna vrba, jedina od tri takve koje su nekad rasle uz cestu, a upamtila sam ih po tome što sam njihovo granje ponekad otkinula i dala malome koji je sjedio u kolicima i dosađivao se tražeći štap. Grana žalosne vrbe nije štap kojim bi se mogao ozlijediti, a njome se moglo lijepo mahati na sve strane. Jedne vrlo sušne godine na prijelazu iz prošlog u ovo tisućljeće vrbe su se na ovom potezu osušile, osim te jedne koja se nije dala. No moj junior kasnije ionako nije više pokazivao želju da mu se dohvaća granje, prešao je na ekološki prihvatljivije igračke.
Križanje s Jarunskom cestom bilo je već sasvim nestvarno. Zbog sve gušće magle odustali smo od nauma da odemo do jezera i uputili se Jarunskom cestom prema naselju Jarun.
Rijetki automobili su u sporoj vožnji izranjali iz magle poput prikaza. Magla je prigušivala i zvuk automobilskog motora.
Drvored se gubio u magli.
A pješački prijelaz nije nas nimalo privlačio pri ovoj vidljivosti.
Ti su me likovi u magli tako fascinirali da sam unatoč hladnoći koja mi je izjedala nadlanice kad bih skidala rukavice morala stalno vaditi fotoaparat. Ovdje uz ledinu na kojoj se Gredice susreću s Jarunom imala sam osjećaj da lebdim u gustom i hladnom zraku.
U toj nestvarnoj prigušenoj atmosferi ugledala sam dobro poznate stupove dalekovoda ispod kojih sam bezbroj puta prolazila do današnjeg dana. No nikad nisu izgledali ovako, a uživo se činilo kao da se nejasno nazire razlivena topla sunčeva svjetlost i sasvim lagano osvjetljava gornji dio ovih divova.
Nakon toga više mi se nije slikalo. Prošli smo kroz naselje Jarun i polako se uz Horvaćansku vraćali kući. Magla više nije bila tako gusta.
Dva jablana i bor u magli podsjetili su me na stari film Tri jablana o kojem bih mogla započeti još jedan post, ali neću sad duljiti. I stup ispred njih - isti onakav kao i naš stup za igranje skrivača i za pridržavanje gume kad se samo dvije djevojčice igraju gumi-gumi. Igra li se itko danas te igre?
Vrlo blizu kraju šetnje poželjela sam snimiti i ovu hrpu božićnih jelki. Ista takva nalazi se i pred našim ulazom i pred gotovo svakim ulazom u zgrade. Jednu od tih hrpa u blizini neki su šaljivci uspjeli i zapaliti zajedno s kontejnerom za papir. Da se zna gdje živimo. No neću si sad na kraju kvariti raspoloženje. Šetnja je bila maglovita, ali dobra. Uistinu dobra.
08.01.2008. u 21:42 | K | 53 | P | # | ^
Rekoh ja da ćeš nas ti razveseliti šetnjom čim prizdraviš. Uh, moram ti priznati da mi je naporna ova magla... već danima traje sivilo... Zato je ljepše ovako "šetati" s tobom, odnosno gledati sve to iz tople sobe :-) I da ne zaboravim - još mnogo, mnogo sretnih rođendana... :-)
| Big Blue | 08.01.2008. u 23:38
Hvala ti na ovoj setnji, ja sam se u tom parku igrala kad sam bila osnovno skolskih godina.
A na vrbama kod fakulteta smo znali napraviti ljuljacke od sapletenih grana pa se ljuljati satima.
Moze li koja slika sa Knezije, ona zelena zgrada blizu nebodera? A cujem da je skola Matija Gubec puno veca nego prije dvadesetak godina?| Zvrk | 09.01.2008. u 00:26
Lijepa šetnja i kroz maglu. Sretan rođendan malom nećaku i njegovima.
| gogoo | 09.01.2008. u 00:56
Sretan rođendan malom Jarčiću.
Nadam se da će proći komentar, jer mi se većnekoliko puta dogodilo da ga ne mogu ostaviti, kod tebe i na još 2-3 bloga :-(| champs-elysees | 09.01.2008. u 09:07
I ja sam jučer bila u šetnji; bio je predivan sunčev dan, sunce me cijelim putem grijalo dok sam koračala u blatu. . .već dugo nisam nikog vidjela da igra gumi-gumi, a zamisli kad kažem da smo igrali " skakavac", pljušte pitanja mojih cura i smijeh. . .pozdrav ti ostavljam
| otkucaj | 09.01.2008. u 09:22
Hvala na čestitci i ipak nemoj pretjerivati šetnjama po magli. Ova zagrebačka baš i nije ona planinska... :) Pusa!
| bivša apstinentica | 09.01.2008. u 11:51
Malome želim sve cool! ;) Nije me oduševila magla kao tebe ali sam ipak napravila malu rutu- moram "održavat" kondiciju. Čak smo i skoro pa susjede, točnije ovim cestama prolazim skoro svaki dan...
| idesbeba | 09.01.2008. u 14:34
Joj... Tri jablana... jednom sam bila u kazni, a na TV - u je bila repriza filma. Nikada se nisam osjećala jadnije. Cvilila sam iz svoje sobe: Bit ću dobra, bit ću dobra.... neću nikada više! samo me pustite da gledam [I]Tri jablana, [/I]ali njihova srca su ostala neumoljiva. To mi je kazna koju pamtim cijeli život. Mama se prije neku godinu pravdala činjenicom da sam ga ionako već bila gledala, ali ja sam joj samo rekla: Kako si mogla biti tako nemilosrdna... :p
| Tri Pojma | 09.01.2008. u 16:24
Draga Aquaria, još jedna tvoja prekrasna šetnja. Bez obzira na maglu, slike su divne. Gumi-gumi je igra za koju bih voljela da jednog dana i moje eventualno dijete zna i da ju igra, ali mi se sve više čini da će utonuti u zaborav. Potrudit ću se da ne bude tako. Danas to nitko ne igra. Zadnje dijete koje sam vidjela da igra gumi-gumi danas ima 19 godina!!
Žalosno!
Horvaćanskom prolazim 3 puta tjedno i često kad prođem pogledavam uokolo ne bih li prepoznala koji dio s tvojih fotografija.
A još da spomenem zapaljeni kontejner za papir. Ispred naše zgrade plamen iz plavog konetjnera postao je dio života. Lokalnim haharima to je očito veliki gušt, kao i prevrtanje kontejnera za staklene boce!
I to je žalosno!
Lijepi pozdrav šaljem!| Brunx | 09.01.2008. u 17:40
hvala ti na jos jednoj foto setnji kroz zajednicki nam kvart iako u vrlo tmurnom izdanju kojeg se ne zelim ni prisjecati (naime mrzim zimu iz sve snage). Sve se nadah kojoj slicici Vurovcice pogotovo broja 38 no to ces vec nekom drugom prilikom pogotovo kad bude SUNCAAAAA. Bas sam vel skroz nostalgicna ali mi se po ovoj zimurini nikako ne ide u ZG jer od zime sam i pobjegla. Kad skoknem konacno do metropole nadam se nekoj blogerskoj kavici u nasem kvartu :)))))))
| MENTINA | 09.01.2008. u 18:48
I mene ubi ova magla,a vidim da živimo na istoj strani grada.
| salvetna tehnika | 09.01.2008. u 20:26
Lijepa šetnja, pogotovo tvoji komentari uz tu šetnje, ko da šetam s tobom.
Malom nećaku sretan rođendan, naravno mami mu i tati i svima ostalima.| slatko grko | 09.01.2008. u 20:37
Bio sam ondje jednom.
Braće Domany ne pamtim broj.
Zgrade u koje stane čitavo ovo
premaleno selo.
Liftovi do zvijezda.
Parkirališta s crvenim, žutim
i plavim plohama.
Hrpice snijega.
Šetao sam onuda jednom
kad je Sveti Otac
dolazio.
Bilo je divno. :)| Vladimir Ordanić | 09.01.2008. u 23:52
puno magle na tvojim fotkama. kako je li je tek izgledalo u stvarnosti?!
ne čini se da je ugodno...
velik ti pozdrav! tvom nećaku sve dobro za njegov prvi rođendan! i njegovim roditeljima - čestitke!
pusa!| posoljeni zrak | 10.01.2008. u 09:47
Prelijepe fotke, unatoč magli... ma zapravo, zbog magle i jesu posebne...
Zanimljivo mi je ovo sa stupom... stup i betonske ploče na tlu posljednji su svjedoci starog naselja koje je srušeno
Pozzzzz| ...jedna duša slomljena... | 10.01.2008. u 11:06
Nije da u Rijeci nema magle, ima, bila je i neki dan. Pamtim čak jednu pred par godina koja je trajala danima što je baš nespecifično za naš kraj. Ali te zagrebačku maglu upoznala sam jednom kad sam bila na višednevnom seminaru. Jedva da sam mogla i hodati koliko gusta je bila tada. Prolazila sam kraj zgrade HRT-a, a nije se vidio onaj toranj. :)
| pegy | 10.01.2008. u 13:39
Nije ni magla najgora stvar na svijetu..kad se šeta u tako ugodnom društvu.
| Mima | 10.01.2008. u 23:36
Bogme baš prava maglovita šetnja...
Lijep pozdrav!| misko | 11.01.2008. u 16:30
dragi moji prijatelji...
dragi moji prijatelji,
moja braco i moje sestre
oprostite sto me nema i sto ne djelim
vasu srecu i tugu s vama...
vratit cu se i ja ubrzo, bit cu opet s vama
ali sad mi je potreban mir da shvatim da
nisam nikad bila a i nisam sama...
zivot je tako cudan, ali i uvjek je lijep
ja volim zivjeti i zato moram nastaviti
svoj put koji je vise od suza satkan
nego od srece i veselja...
vratit cu se i nadam se da cu vas sve naci ovdje
nadam se da me necete zaboraviti
jer ja vas nikada nisam napustila
i ne namjeravam to uciniti...
hvala svima na svemu... necu nikoga
posebno izdvajati jer vas sve neizmjerno
Kristovom ljubavlju ljubim...
Vasa seka| tajna mog zivota22 | 11.01.2008. u 18:30
I opet sam prošetala s tobom,možda u magli,ali nisam guska:))
Jooj zar je već prošla godina?Kako meni brat jednom reče (inače otac troje djece);Kako tuđa djeca brzo rastu:))
Pozdrav draga moja veliki ostavljam| Santea | 11.01.2008. u 20:03
fotografije su prekrasne... a tek kad nadjes sunce u tom... :)
| majta | 11.01.2008. u 21:16
lijepa šetnja, iako mi je prošla hladnoća kostima :))
sve najbolje nećaku :)) i mami, odnosno tvojoj sister :))
šaljem velike pozdrave i puse :) najviše zdravlja malenome, a ljubavi već ima od svih vas :))| Uranova Pikula | 12.01.2008. u 00:49
vesna
nostalgicna setnja kroz maglu...kako skladno.
cestitke zaslusnima, a malisanu najbolje i najljepse zelje.
tuzne na je sudbima ovih jelki. kako su mogle biti velike, lijepe i koliko su jos mogle biti korisne, a zivot im se skoncao u ranoj mladosti, da bi krasile neku prostoriju koji dan i bile bacene pored kontejnera. zalosno!| borut | 12.01.2008. u 11:44
I kod nas je magla sve zarobila...
Prošetah s tobom i mislim da ću i ja bez obzira na sivilo malo na zrak protegnuti noge.
I ja prilikom šetnji volim svojim digitalcem nešto tu i tamo uhvatiti i možda bih to trebala i s vama podijeliti.
Nećaku sretan rođendan uz najljepše želje.| @pple | 12.01.2008. u 12:11
Magla, magla svuda oko nas, ....
Prošetah sa tobom i baš mi je lijepo bilo čitati i pratiti ljubav prema naselju djetinjstva,
i sjetu, ...
/Često čitajući te pomislim, kako ona to krasno niže, kao nisku bisera da slaže, ...
i baš je gušt kao da sam prošetala/
I taj gumi-gumi , igra li to još netko? Divna igra. Moja djeca su ga igrala ...
U mome kraju /i u moje doba/ gumi-gumija još nije bilo.
Tada je "između četiri vatre" bila najpopularnija igra. U Zg-u bi to bilo slično "graničaru".
/Moram se pohvaliti, bila sam najbolja, svi su me htjeli u ekipu./
................................................................... ....................................................
Jest, gušt mi je bio sa tobom, iako bih danas radije na sunce u šetnju,
jer danas je bio baš lijep dan ...
još malo odmora dok ne ozdravim,
možda sutra ...
Sretan rođendan tvome nećaku,
a ponajviše mami !!!
/dosta kasnim, ali svaki dan je rođendan,
dao dragi Bog sreće i zdravlja ..../
Lijep pozdrav ...| mirjam | 12.01.2008. u 17:41
Zato je danas bilo lijepo i sučano u ZG i okolici. Pozdraw
| gogoo | 12.01.2008. u 21:55
Kod nas nema magle :-(( ...a ja je volim....zato jer je nekako tako tajanstvena....sve skriva....a sve što otkrije je lijepo
| Elyca | 13.01.2008. u 10:46
Hvala za šetnju.... : )
A gumi gumi.... :) I ja sam imala svoj stup ispred kuće.| mirta | 13.01.2008. u 10:57
prošetala si i bila uz to i vrijedna ..ko svaki pravi bloger! ta silna magla se bila spustila i ovdje kod nas, ali je uz nju bilo još i puno inja koje je visilo sa stabala...meni predivan
ugođaj,bajkovit, iako znam da se mnogi ne bi složili. nažalost bilo je to usred tjedna, a to nije baš najzgodnije vrijeme za fotografirati - kad žuriš na posao. :))))))| greentea | 13.01.2008. u 15:56
a ja volim maglu, ima u njoj nešto tako tajnovito.
hvala na lijepoj šetnji, morat ću i ja ponijeti fotić na jednu od svojih šetnji osijekom.
a malenom sretan prvi.
čestitke ponosnoj mami, i teti ... ;-))| rU | 13.01.2008. u 20:15
nećaku sretan rođendan, a tebi pohvala za izvrsnu reportažu. magla ima neke svoje čari ali samo kad ne traje duže od podne i naravno ne danima. lijep pozdrav.
| prirodno_celav | 13.01.2008. u 21:02
tko bi rekao da jedan takav stup ima toliko važnost,
povijesno gledano,hvala za šetnju,bilo je više nego
dojmljivo i interesantno,nije mi samo jasno zašto svi navode
unatoč magli,pa što fali magli,da nema magle,ne bi se tako
radovali suncu kad se pojavi,prekrasne fotografije,baš
zahvaljujući magli,
čestitke nećaku i roditeljima mu na prvom rođendanu i
pozdrav tebi| mushin munen | 13.01.2008. u 21:06
divno, malome je prvi roćkas!!!
| slaven178 | 13.01.2008. u 22:00
još si u magli? :))
ostavljam pozdrav u nadi da je i kod tebe vidljivost bolja!
laka ti noć!| posoljeni zrak | 13.01.2008. u 22:42
Kakva maglovita šetnja što kroz sadašnjost, što kroz prošlost, jako dobro :)))
Imam rukavice za fotografiranje, vunene bez vrhova prstiju, toplo preporućam, idealne i na velikim minusima :)))
Malom pišmolju želim sretan ročkas, a i mami ali dakako i teti :)))))| Bugenvilija | 14.01.2008. u 21:55
evo mene, opet sam s vama i ope tu...
obecanje se ne smije prekrsiti obecala sam da cu se vratit i evo me tu sam...
hvala na komentarima dok me nije bilo...
pusa velika i citam vas od sad pa nadalje...| tajna mog zivota22 | 14.01.2008. u 22:51
I ja sam napravila maglene sličice, mislim da je kod nas to još gore i traje već sto godina...
Lijepi pozdrav, nadam se da ćemo preživjeti...| Majstorica s mora | 15.01.2008. u 14:24
Himeji dvorac je u središu grada,oko dvorca je ogromni park, a u
samoj blizini je i zoološki vrt,kada sam bio posjetio dvorac,pri
izlasku,u parku,naletio sam na trideset odraslih ljudi koji su sjedili
u krugu i pljeskali, jedan je pjevao na mikrofon,imali su zvučnike i
tv ekran,oni su si organizirali karaoke,taj me prizor toliko oduševio,
čak više i od dvorca,iako je Himeji prekrasan ;-)| nihonkichigai | 15.01.2008. u 15:25
....nadam se SUNCU............
| daj SANJAJ | 15.01.2008. u 16:41
i ja mislim da su majke najzaslužnije i da njima treba čestitati rođendane djece :))))...mi smo u familiji uveli običaj da majkama uvijek nosimo ruže na rođendane njihove djece :))...maglu ne volim, ali uvijek volim tvoje društvo...pozdrav
| odgoj s osmijehom | 16.01.2008. u 08:09
Siječanjska noć, tiha kao molitva.
Neka Vas lijep i topao obuzme san. :)| Vladimir Ordanić | 16.01.2008. u 23:53
Volim maglu. Djeluje tajnovito i jednostavno lijepo. Želim ti ostaviti pozdravčić!Dugo me nije bilo.
| detalj | 19.01.2008. u 22:22
Lijepo to o rodjendanu
a kod mene je danas takođe takav dan samo malo veći broj
od kad sam najsretniji na svitu.| prorok | 21.01.2008. u 11:04
Svidjeh mi se gledati drvored koji se gubio u magli i likove u magli super... ma koji super F E N O M E N A L N O! si ih ulovila. ;-)
I hvala ti što nam pružaš da ih vidimo iz svoje tople sobe i to na način na koji si ih ti vidjela i ovjekovječila. :D| Tup...aaa | 21.01.2008. u 15:32
http://marchyri.blog.hr/
zaradaa na internetu.jednostavno i efikasno=)=)=)| pogledaj=)=)=) | 21.01.2008. u 21:57
Brrrrrrrrr ne volim baš maglu
ne samo zbog saobraćaja
volim jasnoću i ka pogled daleko seže.
Dobro jutro i dan sa osmjehom želim
Zahvaljujem se za čestitke mojoj mazi.| prorok | 22.01.2008. u 06:15
Baš me zanima postoji li ijedna tema o kojoj ti ne možeš napisati lijep i topao post.
Magla, transformatori, stupovi, dalekovodi...sve iz tvog pera izgleda ljepše :))| trill | 22.01.2008. u 14:32
plače mi se kad vidim ove mrtve borove.. a za par kunića više mogu se kupiti oni u teglama koji se poslije lijepo negdje posade na veselje bogu i ljudima.. inače, i moje kumče (koje dadiljam jer joj trudna mama čuva sljedeću bebicu da ne ispadne prerano) je navršilo godinicu nekidan i tak je medešna u svom otkrivanju svijeta da joj sve pretjerano toleriram pa me kumovi grde na pasja kola.. al šta ću, kad me pogleda onim okicama plavim i nasmije se grleno (tek se nedavno počela smijat tako glasno), rastopim se ko maslac u mikrovalnoj.. ajme šta ću tek od svoje djece napravit, da bog oslobodi.. ;))
| moe boe | 23.01.2008. u 00:28
Volim zimske pejzaže, makar ii maglovite. zapravo, magla je bajkovita. A jablanovi su stabla mog djetinjstva.
| chablis | 23.01.2008. u 17:40
jesi se i ti pogubila u toj magli pa se ne javljas??? hahaha Ajde stavi malko neke veselije fotkice, negdje gdje ima malo sunasca :))))) pozdrav mojoj susjedi iz kvarta :))))))
| MENTINA | 23.01.2008. u 21:50
Kuc! Kuc!
Ima li koga?
Ne bih smetala, možda odmarate ... ,
ali već vas dugo nema,
i falite mi ...
pa samo da vidim jel' sve u redu ...
pa idem ...
Javite se !
Čekamo vas !
Lijep pozdrav ...| mirjam | 23.01.2008. u 22:49
uhhh....., u gužvi sam i ovih dana ne stižem do nikoga, a vidim, puno toga propuštam...ostavljam čestitku za malog Mihaela!
| Irida | 24.01.2008. u 12:32
setnja je bila sjajna...
iako je magla malo pretanka, moras jednom doc kasno navecer zimi u Karlovac :)| catcher | 24.01.2008. u 15:05
