NERA
Na današnji dan prije dvije godine Nera je na rukama moje sestre prviput gurnula nosić u naš stan. Bila je preslatko sićušno štene staro nepunih šest tjedana, crno, mekano, svilene dlake, blistavih očiju i neodoljive njuškice s nesrazmjerno velikim brkovima i sitnim bijelim, iako oštrim zubićima. Prvo što je napravila - ušla je u dječju sobu, čučnula i popiškila se. Obilježava teritorij, pomislila sam dok je moj muž odjurio po kantu i krpu. To se obilježavanje u nešto manjoj mjeri nastavilo nekoliko slijedećih tjedana, no kako je bila stalno izvođena van, ubrzo je postalo više stvar nezgode ili nesretne slučajnosti nego pravilo.
Nera je nađena u Crikvenici, u kartonskoj kutiji u koju je netko smjestio njezinu mamu i dvije sestrice. Nikad nisam saznala je li ta kutija bila čin milosrđa nekoga tko se sažalio nad psima bez mogućnosti da ih usvoji, ili okrutnosti - jer možda su zajedno s tom kutijom bili izbačeni iz nečijeg doma. No kako god bilo, sve se dobro završilo jer mama i tri male kujice dospjele su posredstvom dobrih ljudi u Zagreb u Noinu arku i danas su sve četiri sretno udomljene.
Moja sestra je teško podnijela gubitak našeg starog dobrog jazavčara i na internetu je pretraživala slike pasa koji se udomljuju. Tako je ugledala i ovo naše malo čudo koje ju je odmah privuklo. Uzela ju je iz azila, vjerojatno u nadi da će roditelji koji su se godinama brinuli o jazavčaru podijeliti s njom brigu o maloj, za koju se zbog radnog vremena nije mogla u potpunosti sama brinuti. No oni nikako nisu bili spremni na novog psa, a nadošle su još neke situacije i Nera je, da ne duljim, završila kod nas. Time je sve bilo riješeno na zadovoljstvo svih zainteresiranih.
Ja ionako vjerujem da je bila namijenjena nama, jer znam i već sam doživjela da se neke intenzivno pomišljene želje naizgled slučajno ostvare. Nekoliko mjeseci prije Nerinog dolaska razgovarala sam sa susjedom koja je svoju kujicu prije nekoliko godina našla u hvarskom kamenjaru gdje su je ostavili zajedno s još jednom sestricom. U tom trenutku sam osjetila snažnu želju da se i meni dogodi nešto slično, da mi pas dođe na način da ga muž i ja ne možemo odbiti, jer jedva sam si usuđivala priznati koliko mi je već više od deset godina nedostajao četveronožni prijatelj. Znala sam da ćemo se teško odlučiti za kupnju psa, iz više razloga, no želja je bila tu i u tom trenutku je bila nevjerojatno snažno usmjerena. Bilo bi zapravo neobično da se nije ostvarila.
I tako, prošle su već dvije godine i svakakvih smo zgoda s njom imali, no nikad nismo požalili što je ovdje s nama, ni ja, ni muž, ni dečki. Jer pas ne snižava kakvoću života kao što mnogi misle, on obogaćuje i oplemenjuje život svog vlasnika, ma kako nevjerojatno to ponekad zvučalo onima koji nisu nikad iskušali.
22.06.2007. u 13:11 | K | 51 | P | # | ^
Nerica je imala sreću naći vlasnike poput vas. Ja životinje imam, čini mi se, oduvijek. Kao manja imala sam mace, a već dvadesetak godina psiće. I svaki put kad otpratim jednog kažem "e neću više psa, neću ja više patiti i plakati." No za najviše mjesec dana u kuću uđe novo pasje stvorenje i volimo ga isto kao i onog prije.
Tko nikada nije imao psa ili bilo kakvu drugu životinju možda neće shvatiti nas koji se tako jako vezujemo za njih. Neće shvatiti ni to koliko ti to drago stvorenje može pružiti radosti, ljubavi, smijeha. No ja sam zaista sretna što sam doživjela i naučila puno odkada se družim s psima.| kora-kri | 22.06.2007. u 15:21
Mi smo imali jednog sivog mačka- Chivi. Bio je vrlo neobičan za jednu mačku, ljudi su četso znali pitati: je li on stvarno mačka ili možda neka druga životinja, :) Lutao bi po kući i stalno se skrivao. Na kraju dana, kada bi se svi okupili, svatko od nas je imao z aispričati nešto smiješno što je Chivi napravio. I poslije je nestao. Nadali smo se da će se vratiti, ali nije... :( A mi dan danas prepričavamo njegove dogodovštine. Pozdrav veliki, draga aquaria. :)
| mirta | 22.06.2007. u 15:33
apsolutno te razumijem. ja imam psa, maltezera, vec 7 godina i sad znam sto znaci da je pas covjekov najbolji prijatelj. psi su najdivnija bica na zemlji i zrtvu koju radimo mi vlasnici mnogi nikad nece razumijeti osim ako nabave psa. svaka cast sto ste ih udomili!
pozzz| svaasta. | 22.06.2007. u 17:05
bas mi je drago da si i ti moj istomisljenik po "psecem pitanju" hahaha Nera je PRESLATKA. Ja sam totalni ovisnik i zaljubljenik u pse! OBOZAVAM ih! To su za mene najdivnija stvorenja na ovom svijetu. Tako su predani, tako te bezuvjetno vole, tako ti se raduju, tako kuze svako tvoje raspolozenje.......predivni su. I u svakom slucaju obogacuju svaciji zivot no na zalost neki ljudi imaju razne predrasude i fobije od pasa a da ne govorim o izrodima ljudske vrste koji ih maltretiraju i izivljavaju se na njima. Te bih mogla golim rukama bez grizodusja zadaviti! Mrcine proklete! Oni koji nemaju psa ne znaju sto propustaju! Vazniji im je hladno ulickan dnevni boravak da slucajno ne bi koja dlaka tamo ostala........no dobro, shvatila si moju poantu! Veliki znjar Nerici!!!!!!!!!!!
| MENTINA | 22.06.2007. u 18:30
Moja Bonica će 28. 06. navršiti točno dvije godine svog života - pesice su nam skoro pa vršnjakinje:)))
Mi svoju, što dalje, to više volimo. Nevjerojatne su te spone između životinja i ljudi...| ledena | 22.06.2007. u 21:11
u crikvenici prije nekih 10ak godina, kad sam ja još bila mala, našli smo mače koje se nalazilo u kutiji u kojoj su valjda bila i braća tog mačića
nažalost silom prilika nismo ga zadržali, ali je mačić udomljen
ah, ta crikvenica.. :D| majja | 22.06.2007. u 22:17
Već smo par godina bez psa. . .teško nam se odlučiti za njega, a djeca bi , a i ja . . .s prošlim smo imali toliko problema i to je jedini razlog zašto ga nemamo. . .pozdrav
| otkucaj | 22.06.2007. u 22:35
Lijepo i zanimljivo. Imam psa i potpuno mi je jasno... :-)
| Big Blue | 22.06.2007. u 22:47
Sve mi je jasno jer i sama imam četveronožnog člana obitelji koji me svako jutro budi malom njuškicom:))Nera je prekrasna,malena mala...ma ja se sva raspekmezim...samo nemoj više slike zmija stavljati:)))
Pozdrav draga moja veliki ostavljam| Santea | 23.06.2007. u 00:47
Ja imam malog nestašnog i lajavog aprikot pudla koji voli spavati preko nogu, a sad je češće na pločicama zbog vrućine. Zanimljiv je kad se gleda u ogledalo, šeće lijevo desno, pa njuška, a onda zalaje od ljutnje što ga taj pas preko ne ferma, he. Pozdraw sa mora
| gogoo | 23.06.2007. u 01:48
Izgleda njegovana i zadovoljna!
| ljelja | 23.06.2007. u 07:08
Ne znaju što propuštaju, oni koji nemaju psa...
| misko | 23.06.2007. u 09:52
predivan psić! sasvim si u pravu. tko nije imao kućne ljubimce, ne može nikada shvatiti tu vrstu ljubavi i privrženosti.:)))))
| greentea | 23.06.2007. u 17:41
Lijepo je kada ti se želje ostvare. Na zadovoljstvo oboje, vidim:))
| atlantida | 23.06.2007. u 20:29
nice to meet you
| Homoblogija | 24.06.2007. u 02:42
Mi smo imali njemačkog ovčara koji je doživil duboku starost i morali smo ga uspavati. Onda smo nabavili traumatiziranu kujicu iz azila..
| zgdnevnik | 24.06.2007. u 14:38
vesna
nista u zivotu nije slucajno. sa pono topline i ljubavi "zraci" tvoj post. kao netko tko cijeli svoj zivot djeli sa zivotinjama, drago mi je da ima slicnih ljudi. zivotinje obogacuju nas zivot!| borut | 24.06.2007. u 17:33
Ja sam isto imala psa - Bubija. On nam je bio nešto posebno. Upotpunjavao je naš život, svaki trenutak. Bio je pametan. Osjećao je našu tugu, radost...
Nažalot, ima i zlih ljudi. Otrovali su ga. Mama još uvijek ne želi drugoga psa...
Osmijeh...| Festina lente! | 24.06.2007. u 23:08
blago nerici sa takvim vlasnicima, nije mogla bolje proci :-))
| LittleMissG | 24.06.2007. u 23:32
Divnoj životinji je divno. I neka je. :-)
| sklblz | 25.06.2007. u 07:29
Slatki pas... :) moj će sad za par dana 11 mjeseci, trenutno je na nekih 40 kila :) njemački ovčar, kaj ćeš. Isto kad je došel u kuću prvo se spišal, sad već u dvorištu zna kaj sme, kaj nesme, istreniran je, jeben pas! :)
| Orator, -oris, m. | 25.06.2007. u 21:44
Poznat mi je osjećaj, ja sam svog psa isto našao napuštenog, i nisam ga mogao ostaviti jer mi se omotavao oko nogu dok sam trčao!;D Od toga dana je prošlo otprilike dvije godine i sad još malo fali da ne otvorim vlastiti azil!:D Prije mjesec dana smo dobili novu pošiljku od 6 malih trčkarala i već sam se počeo vezati za njih ali, ipak 12 peseka bi mi bilo malo previše na dvorištu!;D Zato, koristim ovu priliku da preko bloga uputim oglas ukoliko ima netko tko je zainteresiran za posvajanje malih štenaca da me kontaktira na mail koji se nalazi na mom blogu sa strane! Aquaria, zamolio bih te (ako ti nije problem) da se i ti raspitaš kod svojih poznanika ako ih netko želi udomiti! Hvala unaprijed!
P.S. Proces udomljavanja može početi tek za dva-tri tjedna jer sad još uvijek sisaju i nisu spremni!;D| nova vizija | 26.06.2007. u 00:21
baš je cukrena ...
| okeco | 26.06.2007. u 10:57
ma jest cakana!:D
| xanthus | 26.06.2007. u 14:22
Zanima li vas sigurna zarada preko interneta, obavezno posjetite ovaj blog. Potrošit ćete samo malo slobodnog vremena. Pogledajte, razmislite i pridružite se!
AGLOCO| aglocomakingmoney | 26.06.2007. u 16:59
sisavci su zahvalna stvorenja, posebno psi i mačke. imaju različitosti, ali su jako dobri suputnici na ovom životnom putu, uz obitelj naravno.
treba voditi brigu, kako čistio biološku, tako i onu o davanju pažnje. itekako se vrati.| Sadako's apprentice | 26.06.2007. u 17:04
Slatka ti je Nera. :) Volim životinje pa me svaki put kad vidim nekog ostavljenog psića ili mačkicu uhvati tuga i enormno čuđenje prema ljudima koji tako nešto mogu napraviti. Živim u stanu, a kako mi se taj ambijent ipak ne čini pogodnim za životinje kojima treba prostora, ne razmišljam o tome. Da sam negdje u prigradu, vjerojatno bih imala kakve mačkice, a i psa.
| pegy | 26.06.2007. u 18:26
Nera je baš slatka. I ja imam psa pa znam koliko on ispuni nečiji život svojom ljubavi i dobrotom :)
| Astraaa | 26.06.2007. u 18:31
Imati životinju, pogotovo psa velika je obavezi ijoš veći užitak...
Životinja definitivno popravlja kvalitetu življenja...
Nera je preslatka na ovoj fotki, a po tvom opisu u živo je vjerojatno neodoljiva...
Čestitke za dvogodišnjicu Nerice kod vas i lijepi pozdrav| Brunhilda | 27.06.2007. u 17:02
Moja su djeca također doveli doma ranjenog, malog, crnog, rudlavog.
Bila je to ljubav na prvi pogled, kad sam ga primila u ruke.
Također sam razmišljala kao vi, odvela na lječenje. Prošle su također dvije god.,
naraso je ( slika je na blogu), i postao dio obitelji.
Nedavo sam čula izreku starih ljudi. Pas koji dođe u kuću, jer treba pomoć, donese sa sobom sreću u obitelj.
H. Džubrana također rado čitam. Zanimljiva slučajnost.| Renci | 27.06.2007. u 22:23
Nerici se okrenulo kolo sreće da igrom sudbine ipak završi u pravim rukama. tko nije imao psa, nikad neće shvatiti pojam "bezuvjetne ljubavi". sve čestitke Nerici i vama na njenoj drugoj godišnjici sretnog života. pozdrav!
| Vinci | 27.06.2007. u 22:40
Životinje svakako oplemenjivaju svačiji život, ali treba se brinut o njima ili ih ne imat, a izbacit živinu iz kuće kako se kome prohtje to je katastrofa, zato treba dobro promislit želimo li ih.
| slatko grko | 28.06.2007. u 14:26
prekrasno je što su svi udomljeni. nažalost, rijetki su takvi slučajevi. obično su svi ravnodušni i prođu kraj tih "kutija". evo, upravo si mi dala ideju da opišem događaj kada se i meni to dogodilo....pozdrav!
| horsy | 28.06.2007. u 22:19
Lijep peso prekrasnih okica.
| champs-elysees | 29.06.2007. u 09:12
Istina........kad primimo u naša srca neka nova bića u kojima jednako titraju sreće i strahovi i sami otvaramo oči malo šire i postajemo barem malo više ljudi...
| prilagodba na tijesnu kožu..... | 29.06.2007. u 21:14
moram priznati da sam prelijena imati kućnog ljubimca, previše obaveza, u mojoj lijenosti i briga o biljkama je uspjeh ;)))
| tita | 29.06.2007. u 21:55
najvažnije je kako ste svi bili za nju....
jer samo jedan glas protiv, može izazvati mnoge teškoće...
želim vam još dugi niz godina zajedničkih dogodovština...| piskaralo Tixi | 29.06.2007. u 23:31
peseki su super. jesu ogromna briga, ali sve se tako lako zaboravi kad se vratis doma nakon cijelog dana i netko ti se veseli bez obzira ne sve.
zato cu jednom biti bogata, zivjeti u dvorcu u Svicarskoj i imati 100 pasa i 100 macaka!| majta | 30.06.2007. u 18:04
Želim lijepog malog haskija- čim imala uvjete za to... ipak mislim da prvo trebam kućicu- za sebe i za njega ;) Pozdravčić! :)
| idesbeba | 30.06.2007. u 23:44
Jako lijep pas. Ne kaže se uzalud da je čovjekov najbolji prijatelj. Kad god si tužan on te razveseli.
Lijep pozdrav!| HPD Biokovo | 01.07.2007. u 23:27
Mah, mah u prolazu.
| slatko grko | 02.07.2007. u 15:25
jel to ona ima plave oči? :)
| 4pištolja | 03.07.2007. u 18:39
Pozdraw Neri od Nikija
| gogoo | 03.07.2007. u 23:37
Odoh se osvježiti morem i sunčanim plažama. Pusu ti ostavljam:))
| atlantida | 04.07.2007. u 00:13
kaj si se opet malko opustila a nas zapustila? Ili se negdje brckas na moru?
| MENTINA | 05.07.2007. u 00:41
:)
znam i ja da je tako kad je pas tu.. :) ali eto, ne znam zasto, ali kad se osvrnem malo oko sebe, svi na pse (osim vlasnika, naravno) gledaju na njih kao nesto lose, s prezirom.. bar u ovom mom gradu (da ne koristim neke epitete)... I onda su svugdje postavili znakove za zabranu i jos svasta.. Prolazim ulicom a svi me gledaju kao zadnje smece jer imam psa.. takvi su ljudi. eto.| finding myself | 05.07.2007. u 09:50
U školi majčine ljubavi izvor je Božanskog milosrđa. Hvala na posjeti...Btb...
| ...loading lemonshine baby... | 05.07.2007. u 20:02
..krasna pesica..:)))..od kad pamtim sebe, nikad nisam bila bez psa - psi su jednostavno oduvijek bili uz mene i uvijek dio obitelji - sad imam dva yorkića, 9 im je godina..psi su divna bića..:))
| plejadablue | 05.07.2007. u 22:31
Radost života i ruka Ljubavi neka te i dalje vodi...Btb...
| EuM | 07.07.2007. u 19:09
a k meni se upravo uselila dva mačeta.
moja je sestra pronašla troje, bačene na smetlište ...
othranila ih na dudu, a pošto ih ne može zadržati, uspjela je dobro udomiti jednog, jednoga sam ja obećala uzeti ... a trećem se nije pojavio udomitelj ...
a tako mi donesoše dvojicu. dobar pazar - dva za jedan ... hihii
sad mi je kuća puna veselja ...
uglavnom sam i do sada udomljavala odbačene ... valjda mi bijahu suđeni, i ja njima ...| rU | 07.07.2007. u 22:22
Ja cu sebi nabaviti haskija to je naj bolji, naj jaci i naj ljepsi pas.
| Mukiol | 01.09.2007. u 18:27
