KUPAONE, VULKANI I ROĐENDAN
Kakve veze imaju tri stvari spomenute u naslovu? Zapravo nikakve. Prije nego što se definitivno skinem s teme o nusprostorijama, željela bih dodati nekoliko riječi o kupaonama. Kakve veze imaju kupaone i vulkani u glavi petogodišnjeg djeteta saznat ćete ako pročitate post. A rođendan? On nema veze ni s kupaonama, niti s vulkanima. Da krenem redom.
Nakon slobodnih asocijacija vezanih uz zahode, dodat ću još neke koje se tiču kupaona. Nekako mi se čini da se u posljednje vrijeme ljudi olako odriču kada i mogućnosti namakanja u toploj vodi. Kade se zamijene tuš-kabinama koje zauzimaju manje prostora i u trendu su, zadovoljavaju potrebu za brzim obavljanjem neophodnih rutinskih poslova, a navodno troše i manje vode. Ipak, ja svoju kadu ne bih mijenjala za ništa na svijetu. Namakanje u toploj vodi predstavlja mi vrhunski užitak kojeg se ne bih odrekla, iako se posljednjih godina bitno smanjila mogućnost njegovog provođenja. Nekad smo se kupali svake nedjelje. Sjećam se kako smo brat i ja u velikoj kadi (a mi smo bili mali) pravili valove i bućkali vodu kako bismo napravili još one mirisne pjene. Kasnije smo to isto činili svatko za sebe. No trend tuširanja uzeo je maha, pa je kupanje postalo gotovo nepotreban luksuz. A ja se ne volim tuširati. Što ne znači da to ne radim. No ona jedna ili dvije prilike u mjesec dana kad se uspijem namočiti u premaloj kadi (staru duboku dotrajalu kadu zamijenili smo novom koja je iz nekakvih estetskih razloga plića od stare, a duga je samo metar i deset centimetara – jedva smo je bili našli negdje na Velesajmu). Dakle, referendumsko pitanje čitateljima glasi – Biste li se radije kupali ili tuširali, ako biste mogli birati?
Vulkana sam se vjerojatno prisjetila zato što ću ovoga ljeta imati priliku, nadam se, boraviti u podnožju jednog navodno uspavanog. No ja prema vulkanima od malih nogu osjećam stanovito poštovanje, zapravo strahopoštovanje. Kad sam imala oko pet godina (to je bilo 1970, moglo se dogoditi koju godinu prije ili poslije), Etna na Siciliji imala je seriju opakih erupcija. Sjećam se kako sam sjedila za stolom kod tete koja je čuvala mog mlađeg brata i mene i listala nekakav časopis. Unutra su bile strašne slike i priče – upamtila sam priču o starcu koji se kupao i onda ga je potres zajedno s kadom izbacio iz kuće. Možda nije bilo tako strašno, no ja sam tako upamtila. Sjećam se kako sam gledala crnobijele fotografije rijeka lave i teta mi je na moj upit objasnila da je to otopljeno kamenje koje ponekad probije ispod korita rijeka. opet ne vjerujem da je to rekla, vjerojatno je govorila o rijekama otopljenog kamenja koje se slijevaju niz padinu vulkana. Ja sam i to pogrešno shvatila i zamislila kako podmukla lava probija dno korita rijeke i neopazice ulazi u vodovodni sustav. Nekoliko tjedana ili mjeseci zamišljala sam kako u kadu dok se kupam iz pipe umjesto vode teče ta strašna užarena tvar koja me može u trn oka spaliti. Logika mi u tim godinama nije bila jača strana. Lava iz pipe nije nikad potekla, ubrzo sam shvatila nelogičnost svog strahovanja, no oprez i određena mjera straha ostali su još dugo. Čak sam prije nekoliko godina sanjala da je Sljeme postalo vulkan i počelo izbacivati lavu. U djetinjstvu sam se bojala jednog brda na koje nas je tata ponekad vodio na izlete i za koje se znalo da je prije mnogo tisućljeća bilo pravi vulkan. Osjećala sam prave napadaje panike kad smo sjedili na livadi na mjestu gdje je navodno bio krater. Kasnije sam s mužem posjetila to mjesto i mislim da se nisam ni prisjetila tih svojih strahova iz ranog djetinjstva. Nadam se samo da oni neće omesti moja ljetna istraživanja ili još gore, prizvati pravu erupciju. S tim brdima se nikad ne zna...
Rođendan ima moja mama.
Ne danas, sutra. Rođena je posljednjeg zimskog dana.
Nekad sam joj kupovala bukete od narcisa i irisa s malo zelenila. No danas ima puno cvijeća u svom vrtu. Zato umjesto pravog cvijeća, prilažem nekoliko slika...
Sve najbolje, draga mama! 
19.03.2007. u 16:39 | K | 51 | P | # | ^
