ŽIVI KAO ČOVJEK
Stvori Bog magarca i reče mu: Bit ćeš magarac, radit ćeš od zore do mraka, teglit ćeš na svojim leđima sve što ti stave i živjet ćeš 30 godina.
Magarac odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali..... 30 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10?
Usliši Gospodin magarca i načini ga takvim.
Zatim stvori Bog psa i reče mu: Bit ćeš pas, čuvat ćeš kuću čovjekovu, jest ćeš što ti stave i živjet ćeš 25 godina.
Pas odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 25 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 10?
I usliši Gospodin psa i učini ga takvim.
Onda stvori Bog majmuna i reče mu: Bit ćeš majmun, skakat ćeš sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu okoline svoje i živjet ćeš 15 godina.
Majmun odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 15 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 5?
I usliši Gospodin majmuna i načini ga takvim.
Konačno stvori Bog čovjeka i reče mu: Bit ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na Zemlji, gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom - to ti nikada neće uspjeti) i živjet ćeš 30 godina.
Čovjek odgovori: Hvala ti i neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali...30 godina je premalo, zar mi ne bi mogao dati 20 godina što neće magarac, 15 što ih odbije pas i 10 što ne htije majmun?
I usliši Gospodin čovjeka i načini ga takvim.
I tako čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do sumraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući što mu daju. I na kraju, živi jos 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.
Ovaj tekst sam dobila mailom ili našla negdje u internetskim prostranstvima. Nije mi osobito smiješan, no poslužit će svrsi.
U magarećoj sam fazi. I upravo se tako osjećam. Zapravo, našla sam sliku koja odlično opisuje moje trenutno psihičko stanje:
A što ću kad dođem u pseću fazu za desetak godina? Kod nas se s pedeset još ne ide u mirovinu. No može se biti nezaposlen. Tko zna? Time ću se baviti kad dođe vrijeme za to...
28.02.2007. u 18:39 | K | 48 | P | # | ^
O, Bože!! Čitam i razmišljam što će biti na kraju svega ovoga... I začudim se kraju citirane priče. I još se više začudim čemu je priča trebala poslužiti. I na kraju ostadoh bez teksta nakon zadnje fotografije.. i nakon konstatacije da se još s 50 ne ide u mirovinu ali bi se mogao dobiti otkaz...
Nije mi drago što si u toj fazi... kako ti kažeš: magarećoj... Želim ti barem malen doticaj svjetla i smisla (a može Svjetla i Smisla)...
Uz iskren pozdrav i zagrljaj, draga moja aquarijice :))
Pusa!| posoljeni zrak | 28.02.2007. u 19:36
Draga moja...žao mi je da se tako osjećaš, znači da imaš posla preko glave.
Nadam se da ta magareća faza neće potrajati i da ćeš se uspjeti odmoriti i posvetiti stvarima koje ti voliš.
Lijepi pozdrav ti šaljem i ugodnu večer želim| Brunhilda | 28.02.2007. u 19:41
Zar i ti?Ja sam već deset godina magarac, ali sam djeci obećala da pas neću biti.Vratit ću se na čovjeka.Kad tad.
| Mima | 28.02.2007. u 19:59
Želim ti lake i zdrave godine ma kako se one zvale... i malo optimizma draga!
| idesbeba | 28.02.2007. u 22:18
Draga moja nekako te zamišljam kao jaku,staloženu,smirenu i prisebnu osobu koju nikako ne mogu poistovjetiti s ovom magarećom fazom.Nadam se da ćeš se brzo iskobeljati na svoje dvije noge.Pozdrav draga veliki ostavljam
| Santea | 28.02.2007. u 22:19
Pomalo smiješno, ali istinito, tako istinito... Nadam se da ipak ta jako izražena faza osjećaja kao na slici neće dugo potrajati. Hrabro! ;-)
| Big Blue | 28.02.2007. u 22:25
ma nemoj se uopće opterećivati s tim. svatko od nas sam odlučuje kako će živjeti. ja sam tako čvrsto odlučio cijelog života biti ljenivac :))
| Vinci | 28.02.2007. u 22:27
A di ti je drugi magarac da podijeliš malo teret? :-)))
| šumarKA | 28.02.2007. u 22:33
Već odavna se među nama razmjenjuju misli
i putuje riječ dostojna prijateljstva.
Bez sretanja, bez namirbi, bez objava.
Baš onako kako s daljinama trebaju
činiti ljudi skromni s misijom dostojanstva.
Doista vrijedan primjer komuniciranja.| Vladimir Ordanić | 28.02.2007. u 23:16
Baš sam htio reći da sam pas po godinama, ali do mirovine ću se još načekati, prije nego sam pročitao kraj. Srećom, majmuni žive duže... Lijepi pozdraw, ovaj put i sa slikom (nije baš neka)
| gogoo | 01.03.2007. u 00:16
Uh,nemam još ni 30,a vidim da me ne čeka svijetla budućnost...a dok ja dođem u 50-tu,možda će skroz ukinuti mirovine...eto,ako ti je to nekakva utjeha ;) Topli pozdrav ti ostavljam :))
| ...indigo... | 01.03.2007. u 00:29
htio bih te utješiti, ali ta priča ima istine u sebi. tako da... nemam rješenje. :/
| Sadako's apprentice | 01.03.2007. u 02:04
He he...zato se ja nisam oženio, pa sve godine živim kao čovjek i činim što hoću, koliko hoću i kada hoću...
| misko | 01.03.2007. u 08:22
Karikirana ali istinita priča. Čak nije problem toliko o potrebama obitelji koliko poslu, jer kad bismo obitelji mogli posvetiti vremena koliko poslu, a poslu koliko obitelji, stvari bi izgledale puno drugačije, čini mi se.
| champs-elysees | 01.03.2007. u 08:36
hahaha...ovo je sjajna pričica! baš mi se sviđa....žao mi je što je tebi sad eto tako malo nezahvalno....ali, proći će. nekako mi se ipak čini da je sve to naš izbor, ne? nitko nas ni na što nije prisilio...ali, mi kao da ne znamo drugačije...ili znamo, ali nam ni ovako nije baš toliko loše...
evo ti osmjeh, pusica...podrška... i tegli dalje, draga moja! pozdravčić!| greentea | 01.03.2007. u 09:53
Baš bi bilo zgodno malo pobrkati te uloge u vremenu. :-))
| Portret snova | 01.03.2007. u 10:24
Uf, pseća mi je blizu. Država tvrdi da sam cijelo vrijeme ljenčarila, i da mi zapravo poklanja socijalnu pomoć zbog toga. Moju mirovinu koju nisam zaslužila daje onima koji jesu vrjedniji od mene, bolji, zaslužniji i sto drugih komparativa, za dvije godine u toru
| ljelja | 01.03.2007. u 10:56
Hi, hi, dobra pričica sa puno istine u njoj:)
| serafina | 01.03.2007. u 10:56
Hehehe, super :)
| Danči | 01.03.2007. u 11:06
Znaš da sam se zamislila......na prvu loptu je smiješnu, na drugu nešto manje.....ne veseli me baš taj pseći život, majmunski još i manje......ali nema veze, ajmo naći komediju u tome. Vjerovatno je to napisao neki muškarac kojemu je taj dan smanjilo mirovinu za 1,3% ,a žena mu dala za ručak ostatke od jučer jer joj se nije kuhalo, a unuci samo šta nisu stigli na čuvanje....ha ha ha......pozdrav.....:))))
| prilagodba na tijesnu kožu..... | 01.03.2007. u 13:36
pa kad vidim sliku, ti u biti letis... a meni se cini da to i nije najgora solucija.
i ja bi letila, ili bar bila malo pametnija nego sad. malo ti zavidim...
i moram skomentirat, kad sam vidjela avatar od danči's world, mislila sam da mi muha plazi po ekranu... :)| majta | 01.03.2007. u 13:39
eh poslao mi je to Borivoj,možda si od njega dobila :-)
Heh možda nije naročito smiješno,ali je svakako istinito!
Zar se osjećaš upregnutom kao magarac?
I da,do penzije radiš malo kao magarac,malo kao pas...A tek nakraju biš trebao biti kao čovjeka i uživati u plodu dugogodišnjeg psećeg i magarećeg ubijanja poslom..Ali ništa od toga!| Kao da je važno... | 01.03.2007. u 18:22
Pa koliko bilo smješno ili žalosno u principu je dobar opis za današnjicu.Vatreni pozdrav
| Ranger | 01.03.2007. u 19:55
Prije nego sam pročitala tekst vidjela sam slike. I odmah pomislila kako baš volim magarčiće. Imaju neke slatke njuške, valjda i radi tih ušiju. :)) Sve su faze (valjda :)) lijepe, samo ih treba prihvatiti. :)
| pegy | 01.03.2007. u 21:30
Draga aquaria, od srca si me nasmijala ovom zadnjim slikom! Nadam se da ces uspjesno pronaci onaj par paketa koji ti nisu potrebni i ukloniti ih da bi mogla sretno nastaviti dalje prema psecim godinama... ...ipak su najbolje one majmunske! :)
| vorja | 01.03.2007. u 22:49
ovo sam već negdje čitala, ali me se ponovo dojmila domišljatost nepoznatog autora ove pričice i poruke koja iskri kroz laganu ironiju....laku noć ti želim! lijepo sanjaj!
| Irida | 02.03.2007. u 00:23
ja sam još u čovječoj fazi pa mi je tekst smiješan...a znaš kaj ja mislim...dobro su posložene faze, jer bolje je biti tvrdoglavi tegleći magarac nego u tim godinama majmun :-)
| *Mala_Chi* | 02.03.2007. u 00:42
Haha, kada dođeš u pseću fazu, možda zaključiš da je pravo vrijeme objaviti ono što sada vrijedno ispisuješ i preispituješ se je li dovoljno dobro za ugledati svjetlo dana.
Neka Bog dade zdravlja, ostalo će doći samo po sebi.
A ovaj teret sa slike... podijeli, nitko neće osjetiti, a ti ćeš moći otpuhnuti u miru.
Veliki pozdrav:))))| atlantida | 02.03.2007. u 00:47
a ja ću u penziju za 30...pa već sad ne znam kaj da mislim :))
pozdrav :))| mama sepia | 02.03.2007. u 06:54
Ali zato je magarcu podario naj vecu kitu od ostalih zivotinja :)))))))))
| Kenguur | 02.03.2007. u 07:55
blagoslovljena svaka dodatna godina tom kratkom ljudskom vijeku...
uglavnom teglimo ... ovakve ili onakve terete u svim godinama, pa ipak ... blagoslovljena svaka godina i svaki dan ...
jer u svim danima ipak ima mjesta i za trenutke u kojima letimo a ne teglimo.| rU | 02.03.2007. u 08:09
Pozdrav u danu s vijugavim stazama.
Valjda se neću umoriti odviše.
Noć čuvam za malo stiha.
Navratit ću i do Vas.
Žurbicaaaa!| Vladimir Ordanić | 02.03.2007. u 11:14
hehe...
a eto takav je zivot, ma proc ce to sve :)
poslije oblaka uvijek dolazi sunce..
a znas kako kazu.. svatko nosi svoj kriz - bez obzira na godine!| finding myself | 02.03.2007. u 13:15
he he... ima nešto u svemu tome... :)
slučajno navratih... :) i drago mi je... pozdrav ostavljam...| stajdooharica | 02.03.2007. u 19:21
I ja se osjećam kao magarac trenutno :)) I zbog rintanja i zbog toga što mi se prečesto čini da me drugi vide s veeelikim sivim ušima ;)) Ali nema veze, jedva čekam majmunsku fazu :)))))))
| ljubica | 02.03.2007. u 20:55
Pisamce sa svitkom umora.
Lelujava nit sna odvodi me sred dubina.
Noćas ću biti najtiši glas.
Želim Vam nježnu mjeru snivanja.| Vladimir Ordanić | 02.03.2007. u 22:02
Nije me bilo neko vrijeme...
Znam ovo, dobila sam i ja mailom.
Pusa
Osmijeh...| Festina lente! | 02.03.2007. u 23:21
...pa dobro je...što bi tek bilo da kao majmuni moramo biti - magarci..:)))..usput, uvijek sam znala da je Bog veliki šaljivđija..:))
| plejadablue | 03.03.2007. u 07:26
Skoro pa istinit tekst. Smiješan? Ipak bih rekao, istinit :-)
| sklblz | 03.03.2007. u 09:03
Mene je nasmijalo, doista je tako...i sad mi je jasnije u kojoj sam fazi i zašto imam osjećaj da mi rastu uši a teret mi je na leđima...
| Majstorica s mora | 03.03.2007. u 12:52
a joj
| 5@k XIII. | 03.03.2007. u 13:47
Odlicno. Istinito i smijesno =)
Pozdrav| svaasta. | 03.03.2007. u 14:41
Lijep post. Pozdrav :)))
P.S. Slika me je baš nasmijala.| povjesnicar2 | 03.03.2007. u 14:58
Ponekad se pitam da li sam i onih 30 prozivjela kao covjek...rat me uhvatio u najljepsim godinama...no...druga prica, a sad sam sve pomalo od nabrojanih zivotinja...i jos bih dodala i krava muzara, jer sve sto imam, izvukose djeca i unuci....:-)))zelim ti lijep i uspijesan ostatak dana i neka ti vikend prodje u uzivanju...
| mirisdunje | 03.03.2007. u 18:56
hehe:-)
ja sam još čovjek....| tajchi(ca) | 03.03.2007. u 19:19
Možda tebi nije smiješan, ali ja sam se doslovno zbacio sa stolca! :) hehehe... Odličan mi je post, a što je najžalosnije ( i samim time najmješnije ) to je čista istina. ps. nadam se da ćeš nekako uspjeti spustiti ovaj silan teret. ;) Pozdrav!
| Marginalna Društvena Kronika | 03.03.2007. u 19:24
draga , tekst je na prvi pogled smješan, a na drugi žalostan i istinit...a na zadnju fotografiju bih dodala...kako tebe zamišljam kao jaku i snažnu osobu koju ni takav teret ne može svladati ( baci dio svog tereta na mene ) lijep pozdrav
| otkucaj | 03.03.2007. u 20:04
Poučna priča, još i slikama popraćena...Dio tereta su naši okovi iz prošlosti i mene muči ona rečenica: Najteže je zaključiti koje mostove iza sebe ostaviti, a koje srušiti?!
Ostavljam ti osmijeh i prijateljski zagrljaj, i želim ti snagu, vanjsku i duhovnu da savladaš prepreke i izbaciš teret sa sebe koji je suvišan! Ugodan dan!!!!| kraljicamira | 04.03.2007. u 10:08
