PALICA
Sinoć sam napisala svoj 109. post, uredila ga, dodala slike, sve pregledala, kliknula na objavi i – nakon poduljeg čekanja – zapanjeno se zagledala u onu ružnu rečenicu The page cannot be displayed. U gotovo deset mjeseci koliko sam ovdje još mi nikad nije pojelo post. Događalo se već da ne mogu pristupiti blog editoru, pojelo mi je komentare kad i ostalima pa sam ih vraćala iz arhive, no stvarno mi još nikad nije nestao post. Sve svoje postove pišem u wordu i spremam ih prije objavljivanja, u editoru napravim samo sitne preinake i ispravke ako su potrebne. Unatoč tome preplavio me osjećaj nelagode, jer su se moje misli, sjećanja i slike koje sam odabrala raspršile i nestale u virtualnim bespućima kao kap kiše kad udari o čvrsto tlo. No dobro, ionako petak nije prikladan dan za post o maškarama, pomislila sam, budući da ne vjerujem u slučajnosti. Objavit ću ga u ponedjeljak, a dotad, vidjet ću, možda mi nešto padne na pamet. Kako je bilo već kasno, ugasila sam komp i otišla u krevet.
I gle, jutros me u komentarima zastarjelog prigodnog valentinovskog posta dočekala nova štafeta. Moje drage prijateljice Festina lente i Miris dunje proslijedile su mi zadatak da napišem nešto o svom nadimku i naslovu bloga. Kaže Festina lente da se štafeta prikladno zove palica. Bilo mi je nedavno zabavno pisati svoj meme, ali i čitati ono što su drugi napisali. Zato se s veseljem prihvaćam zadatka.
Najprije moram još jednom napomenuti: razne lance sreće u kojima se obećava ovo ili ono ako ih proslijedimo, a često se prijeti raznim nevoljama, čak i nesrećama ako to ne učinimo, prekidam bez milosti. U slučaju spomenutih prijetnji brišem ih istoga časa. To činim zbog sjećanja na knedlu u grlu s kojom sam kao djevojčica koja je ponekad objavljivala svoju adresu u dječjim časopisima (sa željom da se dopisuje i razmjenjuje salvete) razmišljala što da radim s porukama koje je trebalo poslati na deset ili više adresa, ako ne želim da me zadese sve nevolje ovoga svijeta. Mama mi je govorila da to treba zanemariti, no neki neodređeni strah kljucao je u meni još danima nakon što sam odlučila ne utrošiti svoje vrijeme pišući rukom ta pisma i šaljući ih na adrese meni sličnih naivaca iz onih istih časopisa.
Ne volim ni one poruke u kojima se traži da istu proslijedimo i pošiljatelju, ako smo mu prijatelji. To mi miriše na emocionalnu ucjenu, no kod takvih slučajeva obično procijenim tko mi je poslao poruku i nije li ucjenjivački dodatak slučajno ušao u tekst poruke koju ljudi možda i automatski šalju dalje. Nemam dakle ništa protiv poziva na druženje putem ovakvih štafeta, naprotiv, rado se pridružujem ako mi se tema dopada i imam o njoj što reći.
Sad prelazim na palicu.
Najprije NICK, to mi je jednostavnije. Već sam negdje napisala da sam blog otvorila u trenutku inspiracije kad sam prviput ušla u blog editor, 26. travnja prošle godine. Za blogove sam čula i prije, nailazila sam na njih kad sam pretraživala internet po ključnim riječima i znam da na njima nikad nisam našla ono što sam tražila, pa sam prestala klikati na njih u google-ovoj ponudi. Onda mi je negdje u ožujku sestra rekla da piše blog, da joj to oduzima dosta vremena, ali je veseli i dala mi adresu. Pogledala sam, pročitala, povremeno navratila, no nisam razmišljala da sama otvorim svoj blog. Mučila sam se sa starom modemskom vezom koja mi je zagorčavala život na internetu i još nisam otkrila pravu bit bloganja – komunikaciju putem komentara. Onda sam te travanjske večeri naizgled ničim potaknuta gurnula glavu kroz ekran i - našla se u novom svijetu. U prenesenom smislu, naravno. I ovdje ostala do dana današnjeg. Iskreno se nadam da me ništa neće odavde izbaciti. Od onog opasnog zasićenja zbog kojeg ljudi odlaze s bloga, zasad sam još daleko. I kad bih prestala pisati, ne mogu zamisliti da potpuno prekinem kontakt s tolikim dragim ljudima koje sam ovdje upoznala.
Dobro, opet sam zastranila. Hvala svima koji strpljivo ili nekom od tehnika preskakivanja nebitnog čitaju moje (pre)duge postove (u statistikama blog editora piše da su kratki, jer u prosijeku imaju manje od 250 riječi...).
Još jednom, o nicku iliti nadimku. Nisam slučajno napisala onaj naizgled suvišni odlomak gore. Naime, kad sam se našla u blog editoru pred pitanjima o nazivu i naslovu bloga i nadimku, bila sam zatečena, ali nisam odustala da bolje razmislim. Nisam imala nadimak, samo umanjenicu svog imena koju su koristili djedovi i bake. Razmišljala sam i razmišljala i sjetila se – imam kolegicu i prijateljicu koja je rođena istoga dana kad i ja. Obje u znaku vodenjaka. Vodenjak je Aquarius (znate ona poznata pjesma iz kultnog filma Kosa – Age of Aquarius), a nas dvije smo se u šali prozvale vodenjačicama, što bi dakle u ženskom obliku bilo ime Aquaria. To sam upisala u editor i ostala na tome. Kasnije sam se registrirala na još nekim forumima i mjestima, kao tiha, laryssa i slično, no tamo sam već bila prisiljena kopati, ti nadimci nisu bili moj prvi izbor jer je taj bio zauzet. Kao i na gmailu gdje imam adresu s dva slova a, jer je ona s jednim već bila zauzeta.
IME BLOGA Sursum corda nastalo je slučajno. No kao što već više puta rekoh, u slučajnosti ne vjerujem. Mislila sam da ime bloga mora biti različito od adrese. Zapravo nisam točno znala što je što. Zamislila sam da mi se blog zove Lanx satura, to mi je dobro i zanimljivo zvučalo, a znači puna zdjela, naziv za zbirku raznovrsnih pjesama s raznim životnim temama. Razmišljala sam kasnije da sam trebala blog nazvati Aquarijina zdjela s voćem ili nekako slično tome. No nisam trebala. Nazvala sam ga upravo tako kao što sam ga nazvala. Da mi se blog zove Sursum corda shvatila sam kad sam se sredinom rujna našla na naslovnici. Netko me na to upozorio, a ja sam začuđeno lutala opisima postova, dok nisam shvatila da o meni govore kao o Sursum corda.
Zašto? Kad sam razmišljala o trećoj rubrici u editoru koja je zjapila prazna, nisam je željela popuniti bilo čime. Ovaj naziv zapravo je prvi od dva poziva vjernicima na početku najsvečanijeg dijela Svete Mise. Ako sam ponekad i vegetirala ili statirala do tog trenutka, nikad se nije dogodilo da prečujem taj najljepši od svih poziva koje izgovara svećenik: Gore srca! I nikad se nije dogodilo da se u mom odgovoru nije našlo bar malo iskrenosti, bez obzira na okolnosti i trenutno stanje duha. Eto, te sam riječi znala na latinskom i upisala ih u treću rubriku. Ma koliko neobično zvučala konstatacija da je blogerica Sursum corda nešto napisala, ima istine u tome. Na blogu sam Aquaria, ime koje sam prihvatila kao svoje za virtualni svijet. No Aquaria mora imati barem malo sursum corda (dobro, zapravo bi trebalo u jednini reći sursum cor) kako bi mogla nešto napisati. U prizemnom stanju svijesti najviše što mogu stvoriti je poneki suhoparni zapisnik ili ispričnica učiteljici zbog djetetovog izostanka iz škole...
Uh, dosta je... Predajem palicu petorici dolje navedenih blogera, ali i drugima, svim dragim prijateljima i namjernicima koji žele pisati o izboru svog NADIMKA i IMENA BLOGA. Samo naprijed, svima želim dobru zabavu i ugodan vikend!
Sepia
Atlantida
Irida
Grof V.
Oceana
17.02.2007. u 14:33 | K | 44 | P | # | ^
Joj...zbog tih jedenja postova sam nekolicinu puta pizdio i brisao blogove....haha
| EatShit | 17.02.2007. u 15:31
meni je nekad pisalo da pišem duge postove, ali reducirala sam ja to ;D zanimljiv opis izbora imena :)))
| tita | 17.02.2007. u 16:01
Mislila sam da si Aquaria, jer voliš vodu. :)) Dobro, sigurna sam da ju voliš i bez obzira na razlog za nick kojega imaš, ali ... :)
| pegy | 17.02.2007. u 16:16
bas sam se bila pitala sta znaci sursum corda, zanimljivo. a aquaria mi se jako svidja. sta se tice dugih postova - mislim da oni svima napisu da pisu kratke postove jer sam slicno cula i od drugih blogera,a i sama cesto puno pisem pa su mi navodno 'kratki'. a post mi je nestao vec nekoliko puta dok se nisam opametila da stalno pisem u wordu.
| Chicago Chick | 17.02.2007. u 16:19
Baš mi se sviđa Aquaria ali sam i ja mislila da to potječe od neke ljubavi prema vodi. Sursum corda- zanimljivo objašnjenje... Lijepi pozdrav!
| idesbeba | 17.02.2007. u 17:18
krasno!Sursum corda!Smisleno i lijepo!Mora da ti je sada drago zbog izbora!
Ja sam ime odabrala bez razmišljanja,žurno sam htjela otvoriti blog da vidim ja što je to..A kad sam već upoznala neke ljude,bilo mi je žao mjenjati ime bloga...NO sad mi se nekako i čini smislenije :-)| Kao da je važno... | 17.02.2007. u 18:30
Samo nemoj početi tući sa tom palicom!
Lijepi pozdrav i ugodan vikend!| misko | 17.02.2007. u 19:02
E, pa, moja draga blogerice!
Meni si već jednom otkrila što znači lanx satura, jer sam ja znala što znači Sursum corda :)) Čak sam znala i onaj drugi latinski izričaj koji imaš na blogu pa sam mislila da bi bilo dobro nešto novo naučiti te sam te pitala.
A Aquaria.. i ja sam mislila da ima neke veze s vodom (naravno da ima) a onda mi neki dan onako odjednom dođe da si rođena u znaku vodenjaka i da je to - to. Uopće nisam o tome razmišljala nego mi je onako došlo.
I ja sam svoja imena stavila onako nabrzaka, negdje u pozadini razmišljajući koliko dugo sam na netu, koliko će me to doći, koliko je modem toga već nabrojao i kakav će biti računa za veljaču :)))
A brisanje postova? Je, jedne sam večeri uređivala blog nekih 20', neki razmaci, ovo i ono, sličice i sve onako kako ja to radim ne bih li bila zadovoljna, kad odjenom nakon klika Objavi na webu - isto ono piše kao i tebi samo na hravtskom: Poslužitelj nije moguće pronaći. Nekoliko mi se puta dogodila da nakon čekanja učitavanja posta piše neki error i ja se redovito osjećam isfrustriranom. Sada se pokušavam sjetiti da sve što sam napravila u editoru označim i kopiram i čekam spremna zalijepiti to u word dok ne ponovim čitav postupak: ime, lozinka i tako to.. Često puta, nasreću, uzalud kopiram, a web ne zafrkne skoro redovito kad nemam kopiran post :(
Toliko o tehnici...
Hm, pisat ću to što si ti pisala, ali mislim da neću večeras jer sam prepuna jednog dobrog osjećaja i želim o njemu...
Moj poslovični komentar - post :)) je završen...
Netko će se pitati tko je vlasnik bloga Sursum corda..
Sve dobro i ugodan vikend želim :))| posoljeni zrak | 17.02.2007. u 19:09
Ja sam prošle godine jedan post posvetila tome i vidjela sam da ljudi rado pišu o svojm nadimcima i imenima bloga.
I meni su nestajali postovi, ali sada mi nije važno jer ih samo iz Worda copy paste.| Mima | 17.02.2007. u 19:23
ni ja ne volim lance sreće, aquaria. no, ovo je ipak nešto sasvim drugo. shvatila sam to.
meni srce zaista podigne, kad god dođem k tebi. a kao vodena vila, dakako da obožavam vodu.
meni je već pojelo koji post. jer ja uglavnom pišem odmah u blog editor. no, sad sam se smudrila, prije konačnog klik, napravim jedno copy. za svaki slučaj.| rU | 17.02.2007. u 19:27
Kad sam prvi put naišla na tvoj vrijedni komentar (o stereotipima) kod More Nade bila sam u potpunosti sigurna da ti je ime izvedeno iz Age of Aquarius.
Način na koji svećemik izgovora - Gore srca! - i iščekivanje odgovora od strane vjernika mi je presudno u svakoj Svetoj Misi. Pomalo sam žalosna kad se te snažne rečenice izgovaraju ravnodušno.
Nomen est omen - zaista ti pristaju tvoja imena!| stella | 17.02.2007. u 19:28
........ja uporno pišem u editor jer mi je to izbacivanje nekih osječaja iz mene i volim i greške koje pritom pravim,jer mislim o nečemu i da ću o tome pisat,ali završim na desetoj temi ....a što se tiče tvog nicka i ja sam mislila da je posvećen vodi.........
| katrida | 17.02.2007. u 19:55
Za nadimak Aquaria sam pretpostavljala, no Sursum Corda me malo mučilo, nisam znala što to znači...ali nisam se ni dovoljno potrudila saznati. Evo sad sam dobila odgovor.
Opet ću se ponavljati, ali ti od tako jednostavne teme napraviš nešto predivno za pravo uživanje pred monitorom.
Lijepu i ugodnu večer ti želim.
Pusa :):)| Brunhilda | 17.02.2007. u 20:10
hm...dakle, ipak bi bilo bolje da pišem najprije u wordu, a? ok...nastojim učiti od drugih, da ne bi na svojim greškama...
ti si izgleda ta zbog koje meni nadimak aquaria nije prošao, ha ptico?! nema veze, snašla sam se ja....vodenjak je vodenjak, ne? hehehe....
tvoj blog je bio jedan od prvih na koje sam u početku naišla i odmah mi se svidio...mislim da bih odustala da sam u stratu naišla na blogove osnovnoškolaca i sl. ali, imala sam sreće!
i sasvim si u pravu...nema pune zdjele ničega bez malo plamena u srcu! ja ne vidim nigdje ništa slučajno...s tim tvojim imenima i nadimcima...
zaista je lijepo...sviđa mi se i uživam pročitati tvoje pažljivo sročene, mudre postove ...ima neke ugodne topline u njima.
osmjeh...i pozdravčić...| greentea | 17.02.2007. u 20:10
baš lijepo! I da, prihvaćam igru ;- )
| oceana | 17.02.2007. u 20:13
O daaa događaju se takve stvari ... uz tvoje slučajeve, dogodilo mi se i to da sam se raspisala na jedan tvoj raniji post krajem prošle godine ... komentar je bio duuug i u trenutku pomjeranja miša na pošalji komentar, nestane električne energije u cijelom kvartu...drugi pokušaj, sat kasnije, je prošao kao prvi samo na polovini pisanja komentara, ... dva puta ista stvar, pa nisam mogla vjerovati, ....no ovakva uporna, kakva jesam, uspjela sam to tek iz trećeg pokušaja ...
Što se tiče nicka i naziva ... moja intuicija je najvećim dijelom potvrđena tvojim tekstom...
Lijep pozdrav ...| melody | 17.02.2007. u 20:17
Baš mi je drago što si prihvatila štafetu.;)
Neko vrijeme sam razmišljala o tvom nicku, imenu i adresi bloga. Znala sam da je riječ Aquaria povezana s vodom, ali nisam znala točno što znači. Isto tako, sada sam i ja nešto novo naučila na latinskome. Predivno ti je ime bloga. Osupnuta sam...
Osmijeh...| Festina lente! | 17.02.2007. u 21:11
Dođoh Vam javiti da sam ispunio zadatak.
Radije bih da je taj detalj ostao tajna, ali sam
kao vjernik iskrenosti napisao po istini.
Sad će mi se mnogi narugati, ali što mogu.
Valjda je to dio misije da se tu i tamo
osujeti zamka oholosti.
Da to ne bude moj 341. post, stavio
sam štafetu ispod broja 340. kao mali
dodatak. Lijepo Vas pozdravljam
i zahvaljujem na nedavnoj pomoći.| Vladimir Ordanić | 17.02.2007. u 21:13
Eh, to se i meni događa. Svima koji pišu direktno u editor. Odmah. Iz prve. Bez dorade. To sam činio, ali više neću, jer s blogomhaer se nikad ne zna :-)
| sklblz | 17.02.2007. u 21:36
Baš mi je bilo zanimljivo otkrivanje značenja tvojih nadimaka. Lijapa ti noć!
| detalj | 17.02.2007. u 21:51
Progutalo mi više puta post,čak mi jednom i nestao objavljeni post...još tragam:)
Jako mi je drago što si i ti pristala na ovu nam novu palicu jer me raduje saznati još ponešto o dragim mi ljudima.Za tvoj nick sam pretpostavljala odakle,ali me više zainteresirala ova priča oko imena bloga.Sječam se tvoje prve naslovnice i nisam uopče skužila da si to ti dok na tvome blogu nisam pročitala;Čestitam na naslovnici:)Tek sam onda obratila pozornost i na ime bloga,a dopisujemo se ovim komentarima još od petog mjeseca.Uf baš znam biti površna:)Pozdrav draga| Santea | 17.02.2007. u 21:57
Dakle, dobila sam palicu:))))
Napisat ću sve za koji dan, kada dođe red za novi post. Što se nicka tvoga tiče, odmah sam znala što znači, jer sam nekada bila luda za astrologijom, fanatično tražeći istinu među zvijezdama. Sama riječ aquaria meni je izuzetno lijepa (fonetički), blagoglagoljivo klizi niz grlo dok je izgovaramo, a i pristaje ti:))
Glede romana, javit ću ti se mailom.
Pusa:))))| atlantida | 17.02.2007. u 22:03
pa da nick ti je prepoznatljive etimologije. No ja kad ga procitam (tvoj nick) odmah me asocira na vodu (kao element) a zatim na more koje mi je pak prva asocijacija na vodu. Da, gotovo smo blog-vrsnjakinje, ja sam malko "starija" tj. moj blog je "rodjen" 18 travnja prosle godine. Ja se jos bakcem sa repovima simptoma gripe/prehlade (vec tjedan dana) i nikako da se potpuno izvucem jer sam nedisciplinirana (stalno salabazam okolo). Zato imas moju podrsku u borbi protiv te gnjusobe od gripe! Ne daj se!!!! Ovo sa sursum corda nisam znala (hvala na "prosvjetljenju"), latinski mi zahrdjao nakon studentskog doba. Glede posta, joj meni se na zalost puno puta dogodilo to sto i tebi. I svaki put sam skoro komp bacila kroz prozor!!! Fakat nema gore stvari na blogu nego kad ti se dogodi da ti nestane post. Pusa & dobra ti nedjelja!!!
| MENTINA | 17.02.2007. u 22:25
Sviđa mi se ova vaša igrica..
veoma ste iskreni to sam primjetila..
odnesu vas misli, no vi ih ne brišete nego
nastavljate pisati...
vi ste rijetko koji ne mijenjaju naslove blogova...
i to mi se sviđa..jako zanimljivo je vaše ime..
sada zahvaljujući ovoj "Palici" saznala sam što znači Sursum Corda...
Pozdrav Vam veliki šaljem...i ugodan san želim| Insomnia | 17.02.2007. u 22:32
dobra večer! Horsy je! napravila sam novi blog - sad imam dva. ovaj stari ću još uvijek pisati, ali na ovom novom ću uglavnom objavljivati slike, kojih imam užasno puno. slobodno me posjeti i komentiraj. doviđenja!
| horsy | 17.02.2007. u 22:40
Zahvaljujem što si me obavjestila
o tome..
znači od danas samo TI!!
He he....
U budue ću paziti..
Hi hi
Pozdrav| Insomnia | 17.02.2007. u 22:53
ja sam tako ostala bez prvog posta i komenta na prvom blogu. pisala sam na olinkluziv. pa sam onda otvorila feminu.
ja imam mjesec u vodenjaku i vodenjaci su mi bas simpa:))
zelim ti laku noc i ugodnu nedjelju!| kvinna | 17.02.2007. u 23:33
draga moja, evo, u ponedjeljak ću ispuniti svoju dužnost, i to s veseljem. znaš mene, ja ti volim sve što se niže, nabraja, sortira, objašnjava....
malo sam u gužvi za vikend, al u ponedjeljak ujutro objavit će se narodu i svijetu otkud sepiji tako lijepo ime :)))| mama sepia | 18.02.2007. u 08:30
predivan post
| king | 18.02.2007. u 11:17
došavši na tvoj blog prvo sam uzela latinski riječnik i prevela si nepoznate riječi, ali opet nisam znala dubinu tih riječi...sad tek znam...lijep pozdrav
| otkucaj | 18.02.2007. u 12:40
I meni je znao nestati tek napisan post, zato mi sad dobro dođe ono 'spremi' tako da mogu spremati sliku po sliku, a i duže komentare je dobro pisati u wordu. Pozdraw sa snijega, koji je također voda. Onda mogu čestitati 110. post!
| gogoo | 18.02.2007. u 13:10
draga moja, odradit ću ovo, ali najvjerojatnije tek u utorak...a kod tebe i nick i naziv bloga govore sami za sebe...ipak si nam to lijepo pojasnila...
| Irida | 18.02.2007. u 16:00
Eh, najjače mi je kad ja pročitam tvoj post pa mi je prva misao "sve si rekla". Naime, ono s editorom mi se danas dogodilo (ne prvi, a vjerojatno ni zadnji put). Lance sreće isto tako nemilosrdno prekidam i grozim se bilo kakvih ucjena - od tih "lančanih", pa onih emocionalnih i svih ostalih. Zgodna priča o tvom ulasku u svijet bloga. ;-)
| Big Blue | 18.02.2007. u 18:22
Samo ljep pozdrav ti ostavljam.
Vracam se ovih dana ponovo na blog :)| Kenguur | 18.02.2007. u 19:03
Iako tek od nedavno navraćam,stvarno sam zavoljela tvoj blog....i nisam ni sumnjala da u imenima kojima se ovdje služiš,skriven neki viši,produhovljen smisao :) I btw-zahvaljujem na uvrštenju na listu onih koje redovito čitaš. Moram li reći koliko sa polaskana?! :))
| ...indigo... | 18.02.2007. u 22:04
Ja nemam problema s tim, meni su blog i adresa i nadimak pod istim imenom:D! Na taj način izbjegavam zabune koje si navela u postu:D!
Hej, htio bih te nešto zamoliti! Vidim da nisi pročitala moj zadnji post, pa bih te molio da samo navratiš do bloga i da pročitaš barem molbu (ako već ne i post) koju sam uputio svim blogerima na dnu posta! Bio bih ti zahvalan kad bi se odazvala s obzirom na tvoje brojno čitateljstvo!
Pozdrav!:D| nova vizija | 18.02.2007. u 22:06
Draga moja, evo javljam ti se da ti zaželim laku noć i slatke snove.
Pusa!
Osmijeh...| Festina lente! | 18.02.2007. u 22:49
draga moja, :)))))))))) prvo se cerim jer mi je neugodnjak glede bloga. nisam stigla obići ljude i objasniti svoj postupak. budem ja to sve srihtala! morala sam promijeniti adresu, ali sam tu! ne mičem se od vas! pogotovo ne od tebe!!!! a čim uhvatim vremena, čitam novi post :)
| P A N T E R A | 18.02.2007. u 23:26
Meni je jučer editor 2x pojeo post. Nakon prvog puta bila sam ljuta, a nakon drugog to se još i povećalo. Nisam znala bih li se 3.x logirala i pokušala to zalijepiti i čekati i čekati hoće li se pojaviti na webu. I nakon tog 3. x vidim: isti post 3x učitan. E, moj Bože! Obrisala prva 2 i pitala se treba li nešto raditi u editoru između 3 i 4 ujutro dok svi spavaju da se ne bismo svi gužvali u isto vrijeme...
A i neki komentari su mi se teško otvarali, neki se nisu otvarali.. U svakom slučaju... blog.hr me nekad prilično vježba u strpljenju...
Hvala za navraćanje... Čitamo se, draga moja!
Dobar ti početak novog radnog tjedna :))
Pusa!| posoljeni zrak | 19.02.2007. u 08:47
....izgleda da stalno izmišljamo NOVE razloge -
da ovaj blog bude zanimljiviji i mi povezaniji- BAŠ SUPER!| SONATA O LJUBAVI | 19.02.2007. u 09:19
molimo da vlč Dražen Radigović se potpuno preda organizaciji i vođenju karizmatskih susreta.
Da dopuste Kardinali
Slava Isusu| zarsipozvaomene | 19.02.2007. u 10:32
Zato i kopijina kopija treba imat kopiju. Prvo otvoriš editor i napišeš u njemu sve sa linkovljem, razlikama u fontovlju, ubaciš slike itd. Onda lijepo copy-paste u poseban word dokument, stisneš ctrl+s i nemaš više tih briga. Naravno kad objaviš, skužiš da se nešto može reći bolje pa osvježiš, ali to je uglavnom to....
| 012 STATION posada | 19.02.2007. u 12:12
i ja poludim na te "pojedene" postove. u vrijeme velikog brisa u 11.mj.2006. mi je nestalo 75% starih postova, poludjela sam... ali dobro, život ide dalje, novi postovi su tu, nadoknađujem sve ono što je nestalo. zanimljivo objašnjenje bogme. jako mi se sviđa ovo "lanx satura" - puna zdjela. neka ti zdjela uvijek ostane puna! ;o) veliki pozdrav.
| aibreann | 19.02.2007. u 12:53
meni je isto par puta ''pojeo'' post, ali onda sam skužila da je nakon nekoliko minuta ipak pohranio, iako sam ja natipkala novi. zato uvijek fino copy da poslije možeš paste prije neg stisneš objavi;)
zamišljala sam si da si vodenjačica-aquaria, ali lanxatura mi nije bilo jasno. podsjećalo me na laksatura, kao tipa olakšavanje il nekaj tak. iako nema veze jedno s drugim, ah,..asocijacije;)
pozdrav!:)| milo djete | 19.02.2007. u 15:16
