NARANČA
Približava se Božić. Blagdan koji smo nekad proslavljali velikim obiteljskim okupljanjem kod bake i dede. Miris vinske juhe kojom je nakon molitve započinjala večera miješao se s mirisom svježe ispečene velike pogače u koju je baka umijesila aluminijskom folijom pažljivo omotane novčiće – nekad dinare, kasnije kune, koje smo za sreću tražili u svom odlomljenom komadu. Francuska salata, salata od graha s tanko narezanim lukom, zelene masline punjene komadićem crvene paprike koje sam voljela gledati, ali ne i jesti, kapare, naresci, sir, hladna pečenka i još poneki specijalitet krasili bi dva stola pored visokog bora ukrašenog prekrasnim kuglicama, svjećicama i prskalicama, dok su se dolje pod granama skrivale dijelom ručno izrađene jaslice i pokloni za nas, dok smo bili djeca, za našu djecu kasnije, kad smo odrasli dolazili sa svojom djecom. U šarene dječje čaše nalijevali su se sokovi, od malinovca prije mnogo godina, do kole i fante u novije doba. Slijedili su kolači, narezani i naslagani na velike pladnjeve – orehnjača, makovnjača, sirnjača, bakine vanili kiflice, voćne kuglice, salama od oraha, bakina torta, jedinstvena kombinacija mekog biskvita s dvije kreme, nasjeckanim voćem i čokoladom.
Nakon svih tih ljepota, baka i deda su često odnekud izvukli veliku kutiju punu naranči. Njih su kao posebnu dragocjenost dijelili prisutnima. Nisu to bile sočne i slasne naranče jedra mesa i gotovo bez koštica, kakve se uz malo sreće i znanja mogu nabaviti na placu. Bile su blijede boje i kiselkaste, kriške su se teško odvajale, a pulpa je bila više ili manje isušena i puna koštica. Ali bile su to naše domaće naranče s mora, plodovi koje su ljubazni susjedi brali usred zime i slali u Zagreb da razvesele ljude.
Gore je slika tog lijepog drveta koje je nedavno proslavilo trideseti rođendan. Na njoj se vide zeleni plodovi kakvi su bili početkom kolovoza ove godine. Njezina krošnja gotovo u potpunosti pokriva maleno dvorište koje se s lakoćom može prijeći u nekoliko koraka. Ljeti je prekrasno sjesti na plastičnu vrtnu stolicu u njen hlad i osluškivati kliktanje galebova u modrim visinama.
Baka i deda ondje su provodili toplo doba godine i mogli promatrati plodove kako rastu. Mi smo najčešće dolazili u srpnju, u vrijeme kad su narančice još male i često padaju na tlo uz tihi tupi udarac i lagani zvuk kotrljanja. Ponekad je dvorište bilo puno tih nedozrelih zelenih bobica. Deda ih je pažljivo promatrao i rekao kako su male, a u kolovozu narastu tako da nije zgodno ako ti slučajno padnu na glavu. No kolovoške velike loptice rijetko se odvajaju od svojih sigurnih ležišta. Dotad je već previše hrane i sunca uloženo u njih da bi im bilo dopušteno samo tako otkotrljati se u prazno. Ima u tome nekakve prirodne ekonomije.
Tako me ljeti drvo okićeno zelenim kuglicama podsjeća na Božić, a zimske naranče, kad i nisu s tog stabla, prizovu u sjećanje tople ljetne dane. I sve je nekako povezano, sve se kreće u čarobnim krugovima, s uvijek novim sudionicima i promatračima. I ništa ne traje zauvijek, samo ti krugovi i promjene koji i nas sad nose na svojim valovima...
12.12.2006. u 00:04 | K | 45 | P | # | ^
Sve si podastrla pred mene... Finu hranu (dobila sam dojam da sve to vidim i mirišem i samo je još nedostajala da počnem jesti), prelijepu fotografiju i ljetni ugođaj koji uključuje toplinu, galebove, sjenu stabla naranče i onaj divan osjećaj dokolice...
Da, sve se ponavlja na neki sličan način koncentričnih krugova, mijenjaju se generacije, a stabla postoje kao svjedoci trajanja i mijena...
Prelijep si mi ugođaj podarila u ovaj kasni sat kad bi mi možda bilo pametno spavati...
Šaljem pozdrav i osmijeh :))| posoljeni zrak | 12.12.2006. u 00:37
prekrasno... :)
| aibreann | 12.12.2006. u 02:06
ogladnih nakon uvoda
| 5@k XIII. | 12.12.2006. u 06:42
Dobro jutro! Svaki tvoj tekst je super, pa tako i ovaj!
| betanija | 12.12.2006. u 07:35
Uhvatila te nostalgija?
Lijep dan ti želim!| misko | 12.12.2006. u 08:21
krasna priča...da sam slikar il da barem imam smisla imalo za to, lako bi se to i naslikalo. pozdrav i ugodan dan :)))
| mama sepia | 12.12.2006. u 08:54
nek' ti jutro miriše na naranče...
| oceana | 12.12.2006. u 09:07
lijepa sijecanja ... to je ono sto ostaje
| okeco | 12.12.2006. u 09:11
iako sam maloprije doručkovala želučić mi se pobunio na spomen svih ovih delicija koje si navela u postu...
baš je lijepa usporedba narančinog drveta s Božićnim drvcem...
i što da kažem - opet prekrasno napisano, već mi je glupasto to govorit, al kad je tak...
lijepi dan želim| Brunhilda | 12.12.2006. u 10:19
Lijepo...sve, od prvog do zadnjeg slova :)
| trill | 12.12.2006. u 12:12
dobar blog mir vama don branko
| king | 12.12.2006. u 13:10
Mmmm, duh Božića je u zraku, okusi i mirisi, uspomene, želje, planovi...
U tijeku je ribanje i glancanje, tako da sam manje na netu, ali mislim na tebe:))))| atlantida | 12.12.2006. u 13:18
predivne uspomene, lijepo si sve docarala... evo bas me milo gleda jedna naranca u zdjeli na stolu ... !
| LittleMissG | 12.12.2006. u 13:19
Lijepo je kad imamo sjećanja i kad makar obiteljsku tradiciju možemo prenijeti svojoj djeci i da se barem za blagdane osjeti ona atmosfera zajedništva i svečanosti...
| idesbeba | 12.12.2006. u 14:53
mmmmm, krasno je pročitati ovakav post na poslu, rastu zazubice...
| champs-elysees | 12.12.2006. u 15:10
Joj što volim ovo vrijeme Božića, upravo zbog ovakvih priča tj.sijećanja,nekako je sve toplo ko i ova priča.
Je su li naša sjećanja zbilja tako dobra ili mi pamtimo ono dobro, ne znam, ali ih volim.
Negdje sam pročitala ne znam tko je rekao " vječna su sjećanja monolog života"| slatko grko | 12.12.2006. u 16:14
Božić je uvijek Bajka.
Vi to najbolje znate.
Vi ste dijete sna.
Draga djevojčica
svojih pradjedova.
Ponos jedne duge
loze pravednika.
Radost suvremenika.
Vi ste svjetovna
Časna Sestra ovog doba!
Evo, zagrlih Vas i ne
pitajte ništa zaboga!
Vi ste mi dali tako
puno, puno mira.
Močvare nemaju
oznaka i jasna
svjetla. Ali Bog
posla Vas!| Vladimir Ordanić | 12.12.2006. u 17:01
..ne bi bilo lijepo da išta traje zauvijek... sv eu stvari može trajati VJEČNO, no uvijek u nekom novom, ruhu, vremenu, riječi, pogledu....
| SONATA O LJUBAVI | 12.12.2006. u 17:08
i mene griju sjećanja iz prošlosti..razlog više da sada svojim klincima priuštim isto, da se i oni jednoga dana sjećaju poput nas :)))))
| ljubica | 12.12.2006. u 18:05
obiteljski božić.... prelijepa stvar. nažalost neću imati taj ugođaj. ali ljepota i radost tog obiteljskog blagdana ostaje uvijek utkana u našu podsvijest. i lijepo je svaki Božić prisjećati se dana kad smo zajedno slavili...
hardy| Prostor Duha | 12.12.2006. u 18:10
nostalgija..., no, tvoja će se djeca sjećati nekih drugih stvari koje su vezane za Božić...,vrijeme nam odnosi sve, a ostavlja samo sjećanja...jako lijepo napisano..
| Irida | 12.12.2006. u 18:25
Bolje pojest i malo manje ukusan, a provjereno zdrav komad voća, nego neki ukusni, a sav umjetan. Osim toga, kad znaš da je od nekog tvog i dragog ... što više reći. :)
| pegy | 12.12.2006. u 19:09
Razmisljam nesto...koliko smo svi mi zapravo vezani za neko voce...vidis, dunej nas podjsecaju an djetinjstvo, odrastanje...narance meni znace puno, jer mi ih je baka davala za svetog Nikolu, te za Bozic...Ti neki obicaji, to nesto sto nosim iz djetinjstava, tako je zivo u meni...mislim da se to nikada ne moze zaboraviti....lijepu ti i ugodnu vecer zelim....
| mirisdunje | 12.12.2006. u 19:36
Trill mi "ukrala" komentar ;-))) Jako lijepo, sentimentalno. :-)
| Big Blue | 12.12.2006. u 19:57
Baš je toplo kao i blagdani u kojima se grijemo iz nutrine i ljubavi naših najbližih. Sretni ti do - Božićni dani i blagoslovljena noć!
| detalj | 12.12.2006. u 20:23
Tvoje misli...Sjećanja u srcu... Uspomene na usnama ... Riječi ... Ljepota "virtualnim perom" oživljena , s nama podijeljena, da i mi u njoj uživamo... Gori u narančastom ljeto u zimi ... miriše zima mirisima u ljetu ... To bi bio moj doživljaj pročitanoga, a na njemu ti hvala...
| melody | 12.12.2006. u 21:17
Kada bih svome unuku moga pružiti ovakav Božić,ali,biti će drugačiji,no njemu jednako pun uzbuđenja.Lijep pozdrav i osmjeh ti ostavljam!
| Sa dva prsta po tipkovnici | 12.12.2006. u 21:43
Predivno...danas mi se ponovno vratio osjećaj Božića. Obožavam ga... =)
| lady with smile =) | 12.12.2006. u 22:03
vjerujem da su se u tvojoj priči o slavljenju božića kroz koje se zrcale i obiteljski odnosi mnogi prepoznali. i priča o drvu koje je proslavilo tridesetu može se sagledati kao priča o životu, drvo=simbol života... ono što me najviše ispunjava zadovoljstvom kad posjetim ovaj blog jest toplina koja izvire iz tvojih postova! :) veliki pozdrav tebi, aquaria!
| brlje | 12.12.2006. u 22:05
Božić je nešto predivno, očaravajće. Obožavam to vrijeme.
Da, u životu sve prolazi, ali ono najvrjednije zauvijek ostaje u našim srcima. Ne postoje ni vjetrovi, ni oluje koji bi to mogli izbrisati.
Pusa:))))))))
Osmijeh...| Festina lente! | 12.12.2006. u 22:09
Fine su narance, samo da nemaju kostice.
| xiola bleu | 12.12.2006. u 22:44
Teško je išta nadodati. Završila si upravo onako kako volim...parabola, bez mogućnosti nastavka:)
| ledenaicy | 12.12.2006. u 22:55
u vrtu moga djetinjstva bilo je stablo jabuke, već tada stare. više ga nema. no još uvijek vidim grane tog stabla okićene sitnim crvenim jabukama. uvijek bi ih stavljali u zdjelu s voćem, orasima, bademima i lješnjacima, i borovim grančicama, za božić.
a baka bi uvijek ostavljala crvenih jabučica, neuzbranih, na granama stare jabuke.
nek' se i ptičice pogoste, rekla je.| rU | 12.12.2006. u 23:10
osim šta sam ogladnila od ovg na početku... mogu osjetit miris naranči kojih ni blizu mene nema... ;) mašta radi svašta! neka ta naranča još dugo živi!!! ;)
| 4pištolja | 12.12.2006. u 23:25
na kraju se sve svodi na sjetu...na prozracnu tugu i na led...i uzivamo se boljeti...
ja sebe bolim ovih dana, depresivno se bolim i uzivam u mirisima proslosti....jako lijepo od Tebe sto nam podari vlastito iskustvo...| sewen | 12.12.2006. u 23:41
obožavam naranče
Hvala Ti Oče što si ih stvorio| zarsipozvaomene | 13.12.2006. u 11:31
prelijep opis blagdana i obiteljske atmosfere :) jako se veselim Božiću!
lijep pozdrav od mene :)| rozza | 13.12.2006. u 11:41
Jednu naranču pamtim u svome djetinjstvu kao prvi poklon od Djeda Mraza.
| Um | 13.12.2006. u 12:50
i fritule... ah, kaljeva peć na 1000 stupnjeva, svi crveni, baba, dido. fritule i kiflići. bor i posebni miris lampica. jaslice.
s tim je za mene gotovo. vjerojatno i za tebe. moramo biti jaki. odvajanje od gnijezda boli.| Sadako's apprentice | 13.12.2006. u 18:03
Znate, ja nisam više u tamnicama
i gotovo da me ne poznaju više
moji negdanji čuvari
(možda zamijenimo uloge
pa ih u prostranstva dozovem
jer ja sada umijem putovati)
Nemojte odviše revno čitati
moje stihove s rubišta ponoći
toliko je podsvjesno ponekad
pred magle izaći
i zvijezdama lagati
da ću ih dočekati
ako požele pasti| Vladimir Ordanić | 13.12.2006. u 18:54
lijepu i ugodnu vecer zelim....
| mirisdunje | 13.12.2006. u 18:57
Draga moja Aquaria, nisi me shvatila. Ne znam kako ovo sada sve objasniti, ali nisam željela...
Nisam osoba koja voli laži, ali nekada su te laži, htjeli mi to ili ne, potrebne u životu. Ne volim lagati, ali ako to već trebam, hoću to napraviti u zagrljaju voljene osobe. Ne želim lagati osobama do kojih mi je stalo, ne želim ih povrijediti. Nije mi bitno što će ostali govoriti o meni ako ja znam da je moja voljena i ljubljena osoba pored mene. Laži su itekako opasne. Mrzim ih. Ali.. Znaj, one oje rečenice su opijene konfuzijom...
Nadam se da si me sada donekle razumjela...
Osmijeh...| Festina lente! | 13.12.2006. u 22:20
Prekrasno. Doživljeno i opisano. Kao naputak kakve uspomene trebaju biti, kako dočekati Božić, kako ga i kroz godinu nositi u srcu...
Nisam baš bila u prilici viđati stablo naranče...jednom u Dubrovniku, jednom daleko od našeg najdražeg mi, podneblja. Voljela bih da prozor nekog mojeg mjesta za odmor gleda na ovakvu ljepotu...i miriše na Božić :)| playera | 13.12.2006. u 22:56
i ja pamtim mirise djetinjstva ... još kad dodaš čaroliju neprimjetnog osmijeha i zadovoljstva što mi uživamo u njihovim darovima :))) - to je Božić. svako dobro ti želim
| u ime... | 14.12.2006. u 12:11
Mmm... Ovdje gdje se trenutno nalazim naranci ima skoro u svako godisnje doba,i jagoda isto,grozdja...I nekako sve izgubi sjaj i caroliju...
Jednom mi je prijateljica iz Svicarske dosla s mamom u Hrvatsku krajem 9.tog mjeseca i odusevile se mandarinama i narancama,jer kod njih toga ima samo za Bozic,pa su odnijele veliku vrecu doma da podijele prijateljima... ;-)| Starcatcher | 14.12.2006. u 17:06
