MAGLA
Jednoga dana uhvatim šaku magle,
potom otvorim ruku.
I gle, magla se pretvori u gusjenicu.
Ponovo zatvorim šaku i otvorim je,
a gusjenica se pretvori u pticu.
Opet učinim isto, i gle: na dlanu je
stajao čovjek, žalosna i uzvišena lika.
Još jednom zatvorim šaku i kada je
otvorih nađoh samo maglu.
No tada začuh napjev iznimne ljepote.
Halil Džubran
potom otvorim ruku.
I gle, magla se pretvori u gusjenicu.
Ponovo zatvorim šaku i otvorim je,
a gusjenica se pretvori u pticu.
Opet učinim isto, i gle: na dlanu je
stajao čovjek, žalosna i uzvišena lika.
Još jednom zatvorim šaku i kada je
otvorih nađoh samo maglu.
No tada začuh napjev iznimne ljepote.
Halil Džubran
Nestanak komentara, nestanak posljednjeg posta (post sam vratila, komentare sam sačuvala na hard disku i ispržila, ali ih ne mogu vratiti na blog u izvornom obliku, a uglavnom su mi draži i važniji od postova koje ionako čuvam, jer ih pripremam u wordu...), havarija na mom i na dragim blogovima koje posjećujem, sve me to nije ostavilo nimalo ravnodušnom. No pretpostavljam da je moglo biti i gore, o tome je vjerojatno bolje ne razmišljati. Krhak je ovaj virtualni svijet, pun privida, a krhak je i svijet u kojem živimo, samo nam milostivi nagon za samoodržanjem najčešće prikriva tu činjenicu. Sve do trenutka kad smo spremni suočiti se s njom i spoznati neke nove, daleko sigurnije aspekte vlastitog postojanja. I tako, dok lutamo kroz maglu svakodnevice dozivajući jedni druge, možda nam gornji stihovi mogu pružiti nadu, ili nešto više...
19.11.2006. u 22:07 | K | 43 | P | # | ^
