MOŽE SE NEŠTO UČINITI!
Kada vidite Bangladeš onda shvatite što znači siromaštvo a kada vidite što radi Grameen banka, onda shvatite kako se može boriti protiv siromaštva. U tako siromašnoj zemlji gdje je teško reći tko nije siromašan, Grameen banka je morala utvrditi kriterij tko može dobiti kredit: to su oni koji nemaju nikakvu imovinu, niti zemlju niti bilo što drugo. U zadnjih 20 godina postojanja, Grameen banka ima oko 2.300.000 korisnika kredita (prosječna veličina kredita je oko 100 $), od kojih su više od 90% žene. Zašto žene? Profesor Yunus, osnivač banke kaže:"Žene realnije planiraju svoj poslovni pothvat, dobiveni kredit koriste za poslovnu namjenu, koja će omogućiti bolji život cijeloj obitelji, odgovornije su u vraćanju kredita."
Grameen banka svoj kreditni program temelji na grupnim kreditima, o kojima se odlučuje u filijalama Grameen banke širom Bangladeša ( u gotovo 40.000 sela). Vrlo je zanimljivo kako se odlučuje o kreditima: kreditni referenti obilaze svaki tjedan svoje selo. Na te tjedne sastanke dolaze svi korisnici kredita i oni koji to žele postati. Oni koji žele kredit moraju iznijeti razloge zašto trebaju kredit, za koju namjenu će koristiti novce i kako će vratiti novce. Moraju biti uvjerljivi i kada cijela grupa zaključi da je to u redu, prijedlog se šalje upravi filijale koja obuhvaća nekoliko sela. Svi članovi grupe garantiraju jedan za drugog u vraćanju kredita. Rasprave su vrlo otvorene i kritične i nije lako proći takvu provjeru kreditne sposobnosti. Krediti su za kupovinu stoke, iznajmljivanje poljoprivrednog zemljišta, kupovinu rikše, ali i za izgradnju kuće, školovanje djece.
Na takvom sastanku u studenom 1998. u Adjimpuru upoznala sam mladu ženu Krishnu Ghosh koja je upravo tražila kredit za kupovinu krave. I vrlo mi je ponosno rekla da njezina obitelj više nije najsiromašnija jer sada spadaju u ljude koji imaju tri obroka dnevno, i sve to jer je imala hrabrosti uzeti kredit.
Slavica Singer
Za ovu sam banku prvi put čula prije nekoliko mjeseci. I za Mohammada Yunusa, koji je putem ove banke razvio sistem mikrokreditiranja. Pročitala sam članak, vjerojatno u Nedjeljnom vjesniku, i zarazila se optimizmom koji je iz njega strujao. Većina ljudi sažaljeva siromašne, one koji umiru od gladi i žeđi u nevjerojatno lošim materijalnim uvjetima. Ista ta većina nakon sažalnog pogleda odmahne rukom i okrene leđa, jer tko bi tu mogao pomoći.
Muhammad Yunus učinio je više od toga. Spustio se u beznađe bangladeške seoske sirotinje. Na ulice višestruko prenapučenih gradova. Pitao ljude što bi im bilo potrebno. Pogledao što im je potrebno. Bio spreman uložiti svoj trud, obrazovanje i imetak da pomogne naizgled nepreglednoj masi koja se u konačnici ipak sastoji od pojedinaca. Izdvojio je pojedince koji su svojom poduzetnošću i sposobnostima bili spremni prihvatiti ponuđenu pomoć – nekoliko novčića, sitniš za naše pojmove – koja će im omogućiti da sebe i svoje najbliže izvuku iz najdubljeg beznađa bijede. Vjerovao je ljudima. I vjerovao je u ljude. Zato je uspio – od kapi doći do mora, od malih pomaka u životu pojedinaca izgubljenih u masi, do pomaka u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Malog, ali dragocjenog.
Misao se širila, ideja je u većem dijelu svijeta prihvaćena kao ozbiljan način pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija. Dovoljno je upisati u tražilicu ime Grameen banka i već se na hrvatskom otvara nekoliko zanimljivih članaka od kojih sam jedan citirala u prvom dijelu posta. I bit će ih još više. Zašto?
Muhammad Yunus i Grameen banka podijelili su ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir!
Ne mogu opisati kako me je razveselilo kad sam u petak kasno navečer, zadržavajući se na svojoj domaćoj stranici prije gašenja kompjutora, shvatila o kome je riječ. Čovjek koji je uložio sve i ustanova koja se odrekla zarade, pristavši i na određeni rizik, nakon trideset godina tihog i samozatajnog rada koji me je impresionirao kad sam, tek nedavno, prviput za njega čula, dobili su javno priznanje najvišeg reda. Ne samo političari koji snažno grabe po uzburkanoj površini ovog našeg svijeta, nego i tihi ljudi koji svojim nenametljivim radom polako, ali sigurno i ustrajno mijenjaju njegovu okorjelu unutrašnjost, zaslužuju golemo javno priznanje. Majka Tereza koja je svoj dugi život posvetila potrebitima, žena koja sadi drveće, a sad čovjek koji je na jedan u osnovi vrlo jednostavan način osvijetlio život bezbrojnim obiteljima i pojedincima diljem svijeta – jer već djeluju slične ustanove i u drugim zemljama, n.pr. u prebogatoj Americi punoj bijede koja se nema kome obratiti za pomoć...
Ovdje postoji samo jedna mala kvaka. Nisam primijetila nikakvu reakciju u svojoj užoj i široj okolini. Kao da se informacija zagubila u ovom našem ravnodušnom globaliziranom svijetu. A ja bih najradije istrčala na ulicu i vikala: Gledajte, postoji način, može se nešto učiniti... Naravno, neću uistinu vikati na ulici, jer bi u najboljem slučaju svi koji bi i zastali da poslušaju, sliježući ramenima otišli rješavati svoje vlastite probleme, a u najgorem bih provela nekoliko dana u žutoj zgradi na zagrebačkoj periferiji, ili u nekoj sličnoj ustanovi. Zato ću ići na svoj način.
Kad se pojavi prilika, govorim onima koji me poznaju i spremni su saslušati. Tako i vama dragi prijatelji, ukoliko niste tu vijest već čuli i prepoznali. A prije ili kasnije pojavit će se slična ustanova u mojoj blizini i rado ću dati malo od svoga kako bi nekome bilo bar malo bolje. Ovaj put ne kao milodar, nego kao pomoć da stane na svoje noge.
15.10.2006. u 14:38 | K | 53 | P | # | ^
Svaka cast.
| xiola bleu | 15.10.2006. u 15:05
kao i uvijek, odlicna tema! Da je barem takvih pojedinaca vise ...
| LittleMissG | 15.10.2006. u 15:44
svaki, pa i najdalji put, započinje prvim korakom. odlična tema i pozitivno razmišljanje, to mi se sviđa kod tebe, blog prijateljice...pozdrav i ugodan dan :)))
| mama sepia | 15.10.2006. u 16:46
Nisam znala za tog čovjeka ni za tu banku do pred neki dan kad je objavljena vijest da je dobio Nobelovu nagradu. Sviđa mi se metoda, jer sažaljevanje i milostinja nije način da netko iziđe iz začaranog kruga siromaštva, a pružiti mu priliku da SAM proizvodi i zaradi je ono što nam svima treba. Samo se mi neki (u ovom dijelu svijeta ipak većina) rodimo s boljim početnim položajem.
| pegy | 15.10.2006. u 16:57
oduševio sam se kad sam spoznao da je nobelova nagrada za mir došla baš u yunusove ruke! jer posvetiti svoj život najsiromašnijima i pomagati im da prežive u sve okrutnijem i bezdušnijem svijetu vrijedno je svake hvale i divljenja! jasno da se sve može, samo da je više samosvijesnih i plemenitih ljudi poput njega! veliki pozdtav, aquaria!
| brlje | 15.10.2006. u 17:18
........i ja sam prvi put čula za banku kad sam pročitala tko je dobio nobelovu nagradu.......od sada ću sa radošću čitati sve članke o bangladešancu yunusu koji mi dođu pred oči.........
| katrida | 15.10.2006. u 17:43
Činjenica je da ne gledamo i ne slušamo više ni ljude oko nas, a kamoli one u svijetu. Kad sam diplomirala prijavila sam se da bih otišla u Afriku za pomoć djeci, ispunila upitnike i nikad me nisu pozvali, onda sam tragala za poslom preko Londona, nažalost nisam bila klasični liječnik koji je trebao, a i vrlo brzo sam shvatila da baš nisam neki misionar po prirodi...tada sam se učlanjivala u razne organizacije, mirovne i one humanitarnog tipa, u kojima mi se usput i dosta toga zgadilo...a potom što sam bila starija to sam više otupljivala iako se trudim pomoći, još uvijek izvanprosječno za moju okolinu koja me zna zvati majka Tereza... ali priznajem da to nije više s istim žarom, kao da su me nekakvi ideali napustili. Raduje me da ima takvih ljudi koji su cijeli život posvjetili tome i nikad se nisu upitali ima li sve smisla. Divan članak Aquaria, dok sam ga čitala pomislila sam kako bi bila odličan novinar (i pisac naravno, ali u međuvremenu...)
| Majstorica s mora | 15.10.2006. u 18:08
Nisam ništa znala o tome, ali evo - promijenilo se to zahvaljujući tvom postu. To je stvarno prekrasan čin u ovom današnjem svijetu i ljudi to trebaju znati. Lijepo od tebe što si podijelila s nama :)
| Big Blue | 15.10.2006. u 20:06
svaka mu cast
| Juliere | 15.10.2006. u 20:09
Lijepo je procitati ovakvo nesto....a liejpo je kad covjek spozna neke stvari i pomogne ljudima da krenu od nicega, da bi omogucili sebi jedan pristojan zivot...krasan post...Laku i mirnu noc ti zelim...
| mirisdunje | 15.10.2006. u 21:18
Zbog njih gladnih kruha,
zbog njih gladnih zdravlja,
zbog njih gladnih znanja,
zbog njih gladnih mira,
zbog njih gladnih života dostojnog čovjeka,
postoji nada, postoji savjest, postoje dobri ljudi, u manjini, ali postoje, na sve to ne okreću glavu i ne poklapaju uši, za razliku od, nažalost, većeg broja onih bez duše, slijepih na sve to, uljuljanih u raskoši ...
Lijepo od tebe..., i kad čovjek pomisli da ne može puno, može kao ti reći, progovoriti, napisati, podijeliti ... ne biti ravnodušan
Lijep pozdrav| melody | 15.10.2006. u 22:16
ljudi su ravnodušni sve dok i njih ne zaboli, toplo i ljudski prikazana osoba za koju bi većina oko nas rekla: vidi budale, daje džabe..sigurno će i Nobelovu nagradu uložiti u neku fondaciju za siromašne i zato je nagrada došla u prave ruke, jer on vraća nadu i dostojanstvo ljudima koji odavno više nemaju što izgubiti.........prekrasan post.....
| Irida | 15.10.2006. u 23:49
Muhammad Yunus je moderan Ghandi. Ghandija je teško dostići, ali bi ga se moglo sustizati...samo kad bi se htjelo. Bravo za one koji nisu zažmirili na Yunusa i za tebe koja si odlučila obraditi ovu temu!
| playera | 16.10.2006. u 07:15
Mene je razveselilo to, što su glavonje koji odlučuju o dobitnicima NN konačno zavirile u svijet siromaštva...
| misko | 16.10.2006. u 08:38
mi doma imamo uzrečicu po kojoj je Bangladeš oličenje siromaštva. kad hoćemo reći da je netko dotakao dno, onda spominjemo Bangladeš. zanimljivo u riječi Bangladeš dade se izuzeti 4 slova banGLADeš
| Goldeneye | 16.10.2006. u 10:26
Dobro jutro i neka ti i dan bude lijep i uspjesan....
| mirisdunje | 16.10.2006. u 10:59
Danas je na kušnji moja dobrota da jednoj obitelji pomognem. A ja važem materijalne razloge. Hvala na doprinosu da prevagne dobro!
| Um | 16.10.2006. u 11:53
Evo, samo da te pozdravim. Poslala sam ti mail!!
Osmijeh...| Festina lente! | 16.10.2006. u 12:10
svaka ti čast......
no ljudi su, ma ne znam...prepuni straha i nemilosti, valjda....
ali ima nade, čim ima ljudi poput tebe koji žele nešto učiniti
lijepi pozdrav| Brunhilda | 16.10.2006. u 12:47
pomalo podsjeća na pojam organiziranja komuna (kibuca)....znači uveži ih i biti će jači...njegova ideja je u tome tako dobra da sam nekoliko puta čitao vijest...a kada te obuzme takva misao onda se pretvaraš u lava, i svega ima...osim podrške u ovom našem prezasićenom okruženju... pogledaj www.crobot.info i vjeruj mi kako nema banke koja bi financirala proizvodnju... zato, barem imamo snove:-P (i tu i tamo dobre ljude-istomišljenike)
| borgman | 16.10.2006. u 13:50
kako stavljate sloke na blog? javi mi se
| ANGELA | 16.10.2006. u 16:54
ups slike a ne sloke
| JURAJ13 | 16.10.2006. u 16:54
Cestitam mu na dobivenoj nagradi i humanosti i mislim da je danas malo ljudi kao on.
Mislim da ce i dobiveni novac potrositi na siromasne.
Mozda se i kod nas za 1000 god. rodi jedan takav :)))| Kenguur | 16.10.2006. u 18:18
Hvala na tvojem toplom komnetaru.
Pozdravljam te i čitam| playera | 16.10.2006. u 18:21
uvijek se nađe pojedinaca koji su spremni učiniti nešto konkretno...i meni je bilo jako drago zbog prošlogodišnje dobitnice nobelove nagrade...
ovaj primjer vrlo dobro pokazuje kako se nešto može učiniti. kako čak i običan čovjek, pojedinac, može puno napraviti, ako ima snage da ostvari svoje ideje...siguran sam da se radi o izuzetnoj osobi...
P.S. Ono u vezi komentara, nije to zbog servera, nego zbog virusa na kompjuteru koji mi znatno otežava pristup internetu... ;)| finding myself | 16.10.2006. u 20:32
uvijek se nađe pojedinaca koji su spremni učiniti nešto konkretno...i meni je bilo jako drago zbog prošlogodišnje dobitnice nobelove nagrade...
ovaj primjer vrlo dobro pokazuje kako se nešto može učiniti. kako čak i običan čovjek, pojedinac, može puno napraviti, ako ima snage da ostvari svoje ideje...siguran sam da se radi o izuzetnoj osobi...
P.S. Ono u vezi komentara, nije to zbog servera, nego zbog virusa na kompjuteru koji mi znatno otežava pristup internetu... ;)
I, ako želiš, rekao sam i na početku da šaljem na mail to u .pps formatu, vizualno i akustički je dočarano, pa ako te zanima, daj mi mail, pa ću ti poslat!;)| finding myself | 16.10.2006. u 20:33
uvijek se nađe pojedinaca koji su spremni učiniti nešto konkretno...i meni je bilo jako drago zbog prošlogodišnje dobitnice nobelove nagrade...
ovaj primjer vrlo dobro pokazuje kako se nešto može učiniti. kako čak i običan čovjek, pojedinac, može puno napraviti, ako ima snage da ostvari svoje ideje...siguran sam da se radi o izuzetnoj osobi...
P.S. Ono u vezi komentara, nije to zbog servera, nego zbog virusa na kompjuteru koji mi znatno otežava pristup internetu... ;)
I, ako želiš, rekao sam i na početku da šaljem na mail to u .pps formatu, vizualno i akustički je dočarano, pa ako te zanima, daj mi mail, pa ću ti poslat!;)| finding myself | 16.10.2006. u 20:36
Meni je prvi glas o tom čovjeku i banci bio prije nekoliko dana kada smo vjerovatno svi čuli za njega primanjem Nobelove nagrade.Hvala ti što si podijelila s nama ovu priču jer budi nadu.Pozdrav draga veliki i stvarno mi je zadovoljstvo čitati te.
| ANONIMAC | 16.10.2006. u 20:55
Ja «letim iznad kukavičjeg gnijezda».
To ima svoj čar i svoju cijenu.
Hvala što ste moj vjerni Prijatelj.| Vladimir Ordanić | 16.10.2006. u 23:08
uvijek se nađe pojedinaca koji su spremni učiniti nešto konkretno...i meni je bilo jako drago zbog prošlogodišnje dobitnice nobelove nagrade...
ovaj primjer vrlo dobro pokazuje kako se nešto može učiniti. kako čak i običan čovjek, pojedinac, može puno napraviti, ako ima snage da ostvari svoje ideje...siguran sam da se radi o izuzetnoj osobi...
P.S. Ono u vezi komentara, nije to zbog servera, nego zbog virusa na kompjuteru koji mi znatno otežava pristup internetu... ;)
I, ako želiš, rekao sam i na početku da šaljem na mail to u .pps formatu, vizualno i akustički je dočarano, pa ako te zanima, daj mi mail, pa ću ti poslat!;)| finding myself | 16.10.2006. u 23:30
Uvijek ima dobrih ljudi,sve su ti već rekli u drugim komentarima,laka ti noć
| slatko grko | 17.10.2006. u 00:47
Kao što i za sebe kažeš, dobri ljudi uvijek će pronaći način kako dobrotom ljubiti i pomoći bližnjemu. A ako i ne znaju kako pomoći ili se stide pružiti pomoć kako ne bi nekoga uvrijedili, tada im Bog pokaže put i način kako činiti dobro!
| izvornade | 17.10.2006. u 08:35
Draga Aquaria, odgovor na tvoje pitanje u postu "Roditeljstvo". Baš kao što ti navodiš divan primjer, tako je i oko ove obitelji niz dobrih samozatajnih ljudi koji se iznimno trude i pomažu baki i djedu da im unučad budu zbrinuta.
| izvornade | 17.10.2006. u 08:54
Moram priznati da do Nobelove nagrade nisam znala ništa o tome čovjeku i banci i kada sam pročitala oduševili su me.
Ova me priča podsjetila na rat kada je gotovo svako svakome pomagao i suosjećao, ali kada je stigao mir sve se zaboravilo.
Želim im napredak i blagostanje:))| ljubica | 17.10.2006. u 10:08
M University
Važan kozmički događaj
U utorak. 17. oktobra 2006. će se dogoditi važan kozmički događaj, koji će aktivirati nove vibracije, a koji od toga dana najavljuje sve više takvih događaja do 2013. godine.
Na taj dan će se put Zemlje sresti s putem ultraviolentnog pulsirajućeg zraka iz viših dimenzija.
Vrijeme prelaska preko Zemlje će trajati približno 15 sati našeg vremena.
Taj zrak je usklađen s rezonancom naše srčene čakre i plavičast je, tj. boje magneta.
U vremenu kad taj zrak bude prešao Zemlju, svaka naša namjera, miso, želja manifestirat će se milio puta brže nego inače.
Zato je od izuzetne važnosti da u vremenu prelaska zraka preko Zemlje, pazimo na naše misli i mislimo «pozitivno, mislimo na ljubav (svih vrsta), mir, zdravlje i obilje – za sebe i cijeli svijet»
Ako budemo tako izabrali taj zrak će biti naš veliki dar – poklon!
Naše misli manifestirat će se tako brzo da će se govoriti o čudima.
Vrijeme prelaska preko zemljaskog područja početi će 17. oktobra približno oko 10:17h i trajat će do 18. oktobra do 1:17 ujutro.
Najveću moć će dostići 17. oktobra oko 17:10h.
Nije važno u kojem se vremenskom pojasu (području) nalazite, u to vrijeme će njegova moć biti najveća.
Zato mislite na lijepe misli, za najveće dobro sebe i cijeloga svijeta.
Ako u tom vremenu budete u prirodi to će samo pripomoći, upravo je preporučljivo u tom vremenskom terminu izvesti meditaciju.
Taj događaj je izuzetno značajan, zato je dobro da o njemu obavijestite što više ljudi.
Razmišljaj pozitivno!!!
Želim ti dobre vibracije!!!
I AM University
MULTIKULTURALNO DRUŠTVO u Multi-kulti centru Jarun, Našička 1
poziva sve ljude dobre volje na zajedničku
MEDITACIJU 17.listopada u 16.30-18.30
Svi ste dobro došli i obavijestite prijatelje
Predsjednica
Elvedina Dina Cahun| MANAH | 17.10.2006. u 10:14
Vidiš, takve dobre stvari mi daju snagu da vjerujem da će nam svima biti jednom bolje. Kada je krenuo taj je čovjek vjerojatno u okolini pronalazio samo začuđene poglede i mišljenje da je - idealist i budala. Vjerojatno, kažem. No, velike ideje se mogu prepoznati i ići naprijed ako su za dobro svih, i to je ono što me motivira u onom dijelu života u kojem se trudim napraviti nešto dobro...
| ledenaicy | 17.10.2006. u 10:38
Nevjerojatna je ta Indija sa svojim ljudima i načinom razmišljanja, zaista bi bilo dobro od njih naučiti nešto...
Lijepo je čuti da postoje takvi umovi koji su u stanju svoj život podrediti borbi protiv poniženog čovjeka...| Bugenvilija | 17.10.2006. u 11:15
I ja razmišljah o njemu i dobrim ljudima koji ovaj svit čine ljepšim i boljim. Lipo si sve to napisala, ostavljam topao pozdrav.
| serafina | 17.10.2006. u 11:15
Znam se često oduševljavati dobrim ljudima i takvim velikim djelima. Moj muž se riejtko akda preda osjećajima, više je nekako kul tip ;), ali na ove podatke koje znamo s televizije i medija i on se oduševio :) čak toliko da je objašnjavao i djeci tko je Muhammad Yunus i šta ej on točno tako velikog napravio i koliko je morao ugraditi truda, dobre volje i sebe da bi barem malo uspio.
Ne znam što namjeravaš, ali u svakom slučaju ti želim sreću. Zamisli da jednog dana ja kažem da sam se s tobom dopisivala preko bloga. To bi baš voljela :)))| trill | 17.10.2006. u 12:11
djelovati i vjerovati, vjerovati i djelovati...
| oceana | 17.10.2006. u 13:13
Ja ne znam je li Ljubav ikada bila
bez pitanja i bježanja, sumnji i kušnji,
tegobnih traganja. Valjda zbog toga
što su se najvećma voljeli oni koji
nisu imali prava biti Ljubav.| Vladimir Ordanić | 17.10.2006. u 14:43
zelim ti lijep i uspjesan ostatak dana....
| mislimatepozdravljam | 17.10.2006. u 16:28
jako lijepo napisano . . . ne znam šta drugo da kažem!
| horsy | 17.10.2006. u 19:22
kroz neke ljude Bog čudesno djeluje ... predivan post. pusa i pozdrav
| u ime... | 17.10.2006. u 19:23
Drago mi je čuti da Nobelova nagrada dođe u prave ruke. Nisam bio u Bangladešu, ali u Indiji sam vidio puno siromaštva. Pozdraw sa toplog Kvarnera
| gogoo | 17.10.2006. u 22:34
Kroz sve ljude Bog čudesno djeluje! On je samo osvijestio svoju posebnost!
| vorja | 17.10.2006. u 22:41
neopisivo mi je drago da si to napisala, i da toliki koji dolaze na tvoj blog sad to citaju! jer stvarno, svi mi mozemo nesto uciniti, a ne misliti samo na sebe i svoju dobit.
ja sam za! idemo napraviti nesto!
pusa| majta | 17.10.2006. u 22:44
TAKO JE!! IDEMO!! :)
| vorja | 17.10.2006. u 22:49
...ali što?
| vorja | 17.10.2006. u 22:57
Odlicna tema...Nadam se da si otvorila oci mnogima...Ma, svi bi nesto pomagali u teoriji,a kad dodje do toga da stvarno treba nesto napraviti - okrecu se ledja!Tipicno. Zato svaka cast na ovom postu!
| Starcatcher | 18.10.2006. u 06:28
zaista odlična tema! i mene je iznenadilo što je vijest nekako slabo odjeknula, ali tako je to danas.. više se piše i priča o nekim sasvim ispraznim temama, nego o jednoj ovako životno važnoj. veliki pozdrav, aquaria!
| rozza | 18.10.2006. u 10:17
Poznata mi ta banka. Nisam znala za nobelovu nagradu i to me jako veseli. Hvala ti od srca na inforamaciji. Neka ova nagrada bude poticaj svima koji sumnjaju u svoju kap dobrote i solidarnosti s ljudima koji teško žive. Ova nedjelja je misijska. Zaprepastila me info o tome da npr. da je 500kn godišnja školarina jednog studneta u dalekoj siromašnoj zemlji. A da ne govorim o tome kako kod nas sitni novci znače negdje puno dana hrane. Pozdrav ti veliki!
| more nade | 18.10.2006. u 15:39
