ANĐELI ČUVARI



"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima."
Mt (18,10)


Ove riječi uputio je Isus na kraju govora učenicima koji su se pitali tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom. Premda se ovdje govori o nevinoj dječici koju se ne smije sablazniti, vjerujem da je pouka puno šira.

Ako svaki čovjek ima svog anđela čuvara, a anđeo je duhovno biće stvoreno na početku vremena koje uvijek i u potpunosti živi u skladu s voljom Božjom, onda i naši anđeli uvijek gledaju u lice Božje, pa i onda kad plaču ili negoduju zbog naših većih ili manjih grijeha (meni je nekako lakše zamisliti anđela koji negoduje, nego anđela koji plače...). Zar to nije utješno? Znati da je dio nas uvijek čist i okrenut Stvoritelju, ma koliko mi zaglibili u kalu svakodnevnih muka i problema? Netko će reći da je anđeo čuvar zapravo dio nas koji nas čuva i vodi kroz život, jer svima nam je usađen zajednički osjećaj za dobro (i njega obično postanemo svjesni kroz suprotnost – kad vidimo da su neke loše pojave smatrane lošima u svim vremenima i kulturama koje smo u stanju obuhvatiti svojim trenutnim znanjem)

Kako li samo velik mora biti anđeo dodijeljen nekom monstruoznom ubojici, ratnom zločincu, silovatelju... A svi su oni nekad bili djeca, nevina i krhka, kao što smo to bili mi, obični ljudi, koji smo imali sreće upoznati ljubav i razviti se u nekom pozitivnijem pravcu.

Moram priznati da godinama nisam razmišljala o anđelima kao o zasebnim duhovnim bićima. Kad sam bila mala, baka me je naučila molitvu anđelu čuvaru koju sam rado ponavljala, ali mi je uvijek ostajao osjećaj da je to samo priča, lijepa i sjajna, no ipak samo priča... Onda se u jednom trenutku svijet za mene zauvijek promijenio. (Ili sam se, što je vjerojatnije, ja promijenila za svijet.) Postao je ljepši, bolji, svjetliji. Mogla sam u njega pustiti i anđele. Ne one iz priča, nego prave, one koji nas nježno obavijaju paučinom svojih nematerijalnih krila. Bezbroj puta ponavljana molitva dobila je smisao. Negdje sam pročitala da možemo zamoliti anđele čuvare drugih ljudi da im pomognu ako vidimo da su u nevolji. Sjetim se toga kad pored mene projure kola hitne pomoći ili vatrogasnci. Bilo je to jedino čega sam se uspjela sjetiti u trenutku velike tjeskobe kad sam bespomoćno s obale promatrala kako se u moru u ogromnim valovima šibanim orkanskim jugom utapa čovjek...

Danas je njihov dan i pomislila sam da bih mogla nešto napisati. No oni su s nama u svako doba dana ili noći. Vjerovali mi u njih ili ne, većina ljudi osjeća da su na neki način vođeni i čuvani u životu. Ja volim vjerovati da uz mene stoje bića svjetla koja pogled mojih smrtnih očiju ne može doseći. No to nikako ne znači da ona ne postoje. A jedno od tih svjetala posebno mi je blisko...
kiss


02.10.2006. u 20:06 | K | 48 | P | # | ^

<< Arhiva >>


< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2013 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (13)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (12)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (10)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (11)
Svibanj 2006 (15)
Travanj 2006 (4)


Opis bloga


Moja razmišljanja o svemu što je u životu bitno. Misli koje su me uzdizale i koje želim podijeliti s drugima.









Prostor Duha

Blog.hr


Mudre izreke


Kahlil Gibran:


Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.



Oćutiš li želju da pišeš
– a jedino je Duhu znana
tajna tog zova –
valja ti ovladati znanjem,
umijećem i
čarolijom:
znanjem riječi
i njihove melodije,
umijećem da budeš
bez pretvaranja
i čarolijom da voliš one
koji te budu čitali.


Rado navraćam

moja sestra
alkion
@pple

atlantida
betanija
big blue
Borut i Vesna
brlje
brunhilda
bugenvilija
carla_bruni
catcher
chablis
Champs-Elysees
chichckava
čiovka
da Vinci
detalj
dida
dinaja
Dream_Maker
ely
E.P.
Festina lente
finding myself
fra gavun
gajo
gogoo
goldy
gustirna
harisma
indigo
irida
izvornade
ježić bodljica
jimbo
juliere
kaodajevažno
kaplja
katrida
kenguur
Kinky Kolumnistica
kora-kri
ledena
LittleMissG
Luki i Goldie
ljelja
majstorica s mora
majta
MaSanYa
Melody
memoari srca
mentina
metanoja
Mima
mirisdunje
mirjam
mirta
misko
mislimatepozdravljam
MonoperajAnka
more nade
morfin@
morska zvijezda
nihonkichigai
Nova Vizija
oceana
odgoj s osmijehom
okeco
orator,-oris,m.
otkucaj
pametni zub
pantera
pegy
plejadablue
povjesničar2cool
prilagodba...
prorok
rose and butterfly
rozza
Rusalka
Sadako's apprentice
salvetna tehnika
santea
Sanja
sepia
serafina
Siscijanka
sklblz
slatko grko
slave
smotani
spooky
šumarka
teuta
tixi
trill
um
umjetnik
Uranova pikula
vampir Tibor
vierziger
vorja
ZG dnevnik
Zitta
zrno gorušicino
Zvrk

Ima vas još...

Hit counter
posjetitelja od 29. 5. 2006.