BISER
Biser je hram sagrađen bolom
oko zrna pijeska. Koja li muka podiže
naša tijela i oko kojih zrna?
H. Džubran
Kako je prekrasan bjeličasti sjaj bisera na dlanu. Biser je poseban. Ne sviđa mi se nanizan u ogrlicu kako ga obično nose mlade i malo manje mlade žene. Nije mi lijep umetnut u zlato prstena ili naušnica. Najljepši je sam. Tajanstveno sedefasto zrno na svilenoj podlozi. Lijep je ušiven u tkaninu – ukras kraljeva, visokih plemića i najsvečanijih svećeničkih haljina.
Kad sam bila mala voljela sam priče o vilama koje je rado pričao moj tata. Izmijenjivale su se s akcijskim pričama namijenjenim više mom mlađem bratu, dok bismo se vozili kući s prekrasnih izleta u zelene šume, na zaleđena jezerca, u rujne jesenske guštare, na hladne bistre tokove planinskih potoka u vrućim ljetnim danima... Obično su brat i sestra zalutali u vilinski svijet, tamo boravili neko vrijeme i kroz nevidljivi zid se vraćali kući svojim roditeljima. Bila su to prekrasna, nezaboravna vremena, tek sam kasnije shvatila koliko su mi značila...
Svijet vila za mene je bio boje bisera. Tajanstveni bjelkasti sedefni odsjaj, mliječnobijeli potoci obasjani unutarnjom svjetlošću, nježne vilinske ruke dugih prstiju s noktima bisernog sjaja i kosom bijelom, mekom, koja pada na jednostavne duge haljine od zagasito bijele svile. Srebrni odsjaj nad stazicama posutim biserjem i dijamantima, stabla zamagljena u daljini, pokrivena tanahnom izmaglicom nježnog bjelkastog sjaja, prošaranom srebrnastim iskricama koje su se pojavljivale i nestajale...
Zatim je došlo vrijeme kad je biser postao bolesna izlučevina školjke bisernice oko kamenčića ili nekog drugog uljeza koji je prijetio zaparati nježno meso čvrsto oklopljene školjke bisernice. Skrutnuta sluz koja se otapa u octu i može se popiti – kako je navodno činila prebogata egipatska kraljica Kleopatra, da pokaže svoju moć i bogatstvo. Golemi biser u ogromnoj školjci koji je pažljivo uzgajao kapetan Nemo u Verneovoj priči. Članci o biserima – sitnim, malo većim, crnim, ružičastim, slatkovodnim, okruglim, ovalnim, kruškolikim... Poneka dokumentarna emisija, biser na tamnom dlanu naoko sretnog polugolog tragača...
Tek sam nedavno pročitala gornji citat u knjižici koju sam dobila na poklon od drage osobe i iznenada shvatila – pa to je to! Hram sagrađen bolom oko zrna pijeska. Jedno jedino od beskrajno mnogih zrnaca pijeska ušlo je u meke mesnate nabore školjke i nije htjelo izaći. Uzalud je otvarala svoje čvrste ljušture, moleći more da svojim gibanjem ispere njenu bol. Plakala je godinama prolijevajući ljepljive suze na uljeza, ublažavajući njegove oštre bridove, obavijajući ga ljubavlju jer drugačije nije znala. Jer samo ljubav može od neuglednog zrnca pijeska stvoriti takvu ljepotu...
A mi? Naša tijela, naša duša, naše bivanje ovdje i naš odlazak? Jesmo li i mi ljubav zgusnuta u boli i koje je to zrnce uzrokovalo ovaj naš dolazak...
13.07.2006. u 08:12 | K | 27 | P | # | ^
...duboko i lijepo razmišljanje... rođeni smo iz Ljubavi i za Ljubav ... i smao ako se prepustimo Božjoj Ljubavi - od našig grubih brisova - nastat će BISER...pusa
| ŠKORPION12 | 13.07.2006. u 09:19
odličan post!
| avangarda | 13.07.2006. u 09:27
I meni se sviđaju biserne naušnice. Upravo razmišljam nije li se to kakvo zrnce ljubavi ušuljalo negdje i kad li se to dogodilo? I šta li će od njega biti? Biser? HUH! Bol, ljubav, biser. Ima smisla. Post je odličan!
| more nade | 13.07.2006. u 11:36
Koje velebno spoznanje!
| Um | 13.07.2006. u 12:04
doista prekrasno pišeš..kako prozaično to zvuči pored ovako prekrasnog teksta, zar ne?
| ledenaicy | 13.07.2006. u 13:20
U životu ljubav poklanjamo i primamo. No u posebnom trajnom sjećanju poput bisera sjaji ljubav koja nam je poklonjena u trenucima boli i životno teškim trenucima! Ta ljubav zaustavlja dah i svaki puta zaiskri kad naiđu novi trenuci poteškoća.
| izvornade | 13.07.2006. u 14:14
A uzmi, na primjer, da je biser ljudska duša. Kada ga bolje zagledaš vidjet ćeš kako se prelijeva u svim postojećim bojama. U stvarnosti, u sredini te neopisive, neobične i jedinstvene ljepote krije se samo jednostavno i sasvim obično zrnce pijeska. Pozdrav!
| edo | 13.07.2006. u 14:16
Naš život je satkan od zrnaca pijeska iz kojeg ponekad izviri biser i upravo u njemu nalazimo smisao života.MOžda ih i nije loše nanizati čisto kao podsjetnik kada nas onaj pjesak prejako nažulja.Pozdrav ti veliki ostavljam
| ANONIMAC | 13.07.2006. u 15:21
zaista prekrasno i duboko.sjećam se kako su me fascinirale priče o dijamantima i biserima...ali ne zbog njihovog trenutačnog sjaja,već zbog onog što su bili.A da mi dijamant bio onako lijep i sjajan kakvog ga mi vidimo treba puno rada i puno brusenja,a za biser također... Tako i naš život brusi raznim lekcijama koje služe da od nas naprave prekrasan sjajni dijamant.
| Kao da je važno... | 13.07.2006. u 16:27
Podsjetili ste me na Heraklita.
Niste valjda profesorica filozofije?
Morat ću pažljivije pisati i izbjegavati
neke vječne teme.
Na tren sam se zapitao kamo ste nestali.
Znate onaj strah kad mislite da netko drag više neće doći?
A uzaludan je bio taj strah. Baš dobro da je tako.| Vladimir Ordanić | 13.07.2006. u 18:22
draga moja tako sam i mislila , ali i pet kuna bi možda pomoglo znaš kako se ono
kaže kamen po kamen palaća žito po žito pogaća .možda tako i vel.Dragec dođe do
želenog busa........btb!!!
prića ti je super....| zaljubljena u .... | 13.07.2006. u 19:07
čini mi se da je u ovom okrutnom svijetu sve manje "bisera"..ljudi razmišljaju prizemno i ne pomišljaju se barem malo žrtvovati za dobrobit drugih..i tako sami postaju - bižuterija..odličan post!!
| moje vijuge | 13.07.2006. u 19:09
prvi put na ovom blogu..saljem rijeci pohvale...
| Brunhilda | 13.07.2006. u 19:20
zanimljiva usporedba ...
| okeco | 13.07.2006. u 21:42
Doista su me neke priče ovdje dotakle..treba nam to da na trenutak bar zastanemo i zamislimo se..
A onda krenemo dalje,u boj za Njega i one za koje se nitko ne bori
BVB!| pruži ruku | 13.07.2006. u 21:59
Dubokoumno razmišljanje i jednako dubok i originalan stil pisanja. Za to treba imati dara... Svaka cast, doista. Svi smo mi biseri, na neki način... pitanje je samo na koji... A je li i biser naših malenkosti satkan od ljubavi, e, to ovisi o svakome ponaosob....
| Mali Princ | 14.07.2006. u 02:45
Vodene Vile mi svaki put čudnovato zbore
i prstima i dlanovima od sjenki lopoča
mi odnesu svo sjećanje
svo pamćenje
i sav neobični trag.| Vladimir Ordanić | 14.07.2006. u 07:11
Biser? Bol? Ljubav? Jednom davno netko mi je rekao da se ponašam poput školjke: ako me se takne negdje gdje ne želim, zatvaram se. Tada sam to smatrala pretjerivanjem, ali kasnije sam uočila da zaista tako reagiram. Mislim da mnogi tako radimo: ne dopuštamo pristup u neka područja koja se čine samo našima.
A biseri? Zanimljivo je to… I tako istinito… I makar zvučalo patetično, ispada da nas bol može oplemeniti. Ali, potrebno je sve posložiti, oprostiti, prihvatiti jer se inače ide u drugu krajnost – malodušnosti, osvećivanja i tome sličnog. Zapravo je život umijeće kojeg nam je svakodnevno učiti.
Iskren pozdrav!| posoljeni zrak | 14.07.2006. u 10:27
svidja mi se ovaj tvoj post. Nije me dugo bilo ns tvom blogu ali sam se sad vratio i neces me se tako lako rijesit!!!
| Homeless | 14.07.2006. u 16:12
Svijet vila je i za mene boje bisera. Magličasto-prozračan ..
Hram sagrađen bolom? Nisam sigurna da bi se oko toga složila, bez obzira kako je lijepo sročeno i napisano. Uzet ću si još malo vremena da bolje razmislim. Misao to zaslužuje :)| trill | 14.07.2006. u 20:23
Lijepo, toplo, ugodno, nježno...
| atlantida | 15.07.2006. u 01:12
Priznajem da nikad nisam o biserima razmišljala na ovaj način. :) Volim bisere, i oko vrata i na ušima, čak i onda kada nisu pravi. Valjda zbog tog dojma prirodnosti i blagosti kojom zrače.
| pegy | 15.07.2006. u 12:27
"Plakala je godinama prolijevajući ljepljive suze na uljeza, ublažavajući njegove oštre bridove, obavijajući ga ljubavlju jer drugačije nije znala."
Mozda bi ova recenica mogla postati uvod u neku novu pricu.....| necutako | 15.07.2006. u 14:19
Volim posebnost koju ima biser. A ti si to tako prekrasno dočarala riječima. Osobito ono o uljezu kojeg školjka strpljivo obavija svojom ljubavlju jer drukčije ne zna...Predivno :)
| Big Blue | 15.07.2006. u 22:35
teško je to pitanje, znaš
| Goldeneye | 16.07.2006. u 10:33
...i ja sam nedavno našao biser koji je sagrađen od puno boli...i ne želim ga izgubiti, nikad :)))
| .... tirkizna_koogla .... | 16.07.2006. u 14:46
nakon predivnog posta ostala sam razmišljati... ne znam odgovor na tvoje pitanje... barem ne još...
| P A N T E R A | 16.07.2006. u 15:05
